Sve se svelo na krvavu i žalosnu farsu sa vrlo čudnim posljedicama. Sadam se iz tiranina, u misaonom sklopu Arapa, pretvorio u mučenika i prema nekim informacijama u zadnjim se trenucima pojavio među pukom. I u mirnodopskoj situaciji je njegovih 50 dvojnika pošteno zarađivalo svoj kruh, pa nije za vjerovati da bi se u opasnom trenutku bog i batina udostojao riskirati svoj dragocjeni život.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da samo u švicarskim bankama ima deponirano 5 milijardi američkih zelembaća za "teška vremena", onda možemo pretpostaviti da ih ima namjeru i potrošiti. Po nekim, istina neprovjerenim vijestima, on je od početka rata u jednoj prijateljskoj arapskoj zemlji, što uopće nije neizvedivo, jer najlakše mu je zamesti trag tako da pošalje desetak dvojnika na različita mjesta.
Silna i nepobjediva Iračka armija je izgleda bila samo papirnati zmaj. Ili su "elitne divizije" pometene u bombardiranjima, ili nisu nikad ni postojale. Slab i neorganiziran otpor, prva masovna predaja 2 500 vojnika u komadu, neoprostivo skrivanje iza leđa civila i to rasporedom teškog naoružanja u stambenim naseljima, ukopavanje po gradovima, korištenje vozila prve pomoći i humanitarnih organizacija za napade, samo su neke od stvari koje ni jedna vojska ne smije raditi narodu kojeg brani. Vezanih civila oko kupola tenkova, pa trorede civila vezanih žicom iza kojih su se skrivale delije, nagledali smo se i na našim prostorima ...
Nešto još gore se spremalo u Iraku. U južnim gradskim četvrtima Bagdada su postavljeni zvučnici preko kojih će vlast pozivati civile da masovno krenu na aerodrom. Da ga zauzmu goloruki. A vojska će iza njih. Normalno, s oružjem. Valjda da brani ljude da ih tko ne napadne s leđa, dok idu prsima na puščane cijevi ... onako, nekonvencionalno.
Dvije su Iračanke uz blagoslov vojske, opasavši se bombama, zaludu darovale svoj život. Osim ova suluda poteza, sva je taktika Sadamove vojske ostala na verbalnoj prijetnji. Nadajmo se skorom kraju, da civilno stanovništvo ne strada više.