Irak će naftu opet dati samo u dva slučaja. Prvi je bezuvjetno povlačenje "vojske cionističkog entiteta" s područja pod upravom Palestinaca. Budući da će se to teško ostvariti, ostaje druga mogućnost, a to je preispitivanje odluke o zabrani izvoza nafte, što bi se trebalo dogoditi nakon 30 dana.
Cijela priča ipak nije započela od Saddama, već od njegovog dragog susjeda, Irana. Iran je pozvao da se Arapi u znak solidarnosti s Palestincima, odluče na obustavu izvoza nafte svim zemljama koje podržavaju Izrael. No, Iran još uvijek nije poduzeo takve korake. Osim Iraka, solidarna je bila i Libija, dok je Jordan odlučio preispitati svoje odnose s Izraelom. Kako Irak izvozi dnevno čak dva milijuna barela, odnosno 4% od svjetskog izvoza, cijene naftnih derivata na svjetskom tržištu odmah je porasla nakon što je ova odluka ugledala svjetlo dana. Što se nas tiče vidjeti ćemo što kaže INA.

Saddam je osim ovog pitanja odlučio riješiti i još jedno. Radi se o zahtjevu SAD-a i Velike Britanije upućenom Iraku. Naime dva bossa ovih država, Bush i Blair, žele da Saddam dopusti inspektorima Ujedinjenih naroda potpuni pristup iračkim vojnim objektima, kako bi ovi mogli izvršiti pregled njihovog arsenala. Naravno da su dečki ove prijetnje morali nečim potkrijepiti. Ovaj put ohrabreni uspjesima u Afganistanu, razmahali su se s novim vojnim akcijama protiv Iraka. Saddam je kao i uvijek izgovorio samo sebi svojstven tekst. Skraćena verzija bi izgledala ovako: boriti ćemo se svime s čime raspolažemo, od zrakoplova do projektila i od noževa do močvarnih trski i pobijediti ćemo. Sve naravno na iračkoj televiziji, live.
Sjećam se kako nas je jedno vrijeme Amerika plašila s činjenicom da Irak ima ubitačna, razorna i zla biološka oružja namijenjena masovnom uništavanju. A Ameri ih kao nemaju?