U jeku najvećeg spominjanja američkih zrakoplova, iračkog oružja i antiratih prosvjeda, vijest o američkoj dobroti obišla je svijet. Ta vijest izgleda ovako: Američki predsjednik, dobro znan cijeloj planeti, te dobar sin svome ocu, objavio je kako je odobrio Iraku pomoć u iznosu od 92 milijuna američkih dolara, iliti prebačeno u hrvatsku nedevalvirajuću valutu - negdje oko 700 milijuna kuna. Odnosno omakla mi se jedna greška. Bush te pare nije odobrio kao pomoć Iraku, već iračkim oporbenim skupinama, koje imaju isti cilj kao i on - ukloniti Sadama zauvijek. Potkrala mi se još jedna greška, a to je da nije riječ o bilo kakvoj pomoći već o isključivo vojnoj pomoći u vrijednosti od 92 milijuna zelembaća. Da li se računa po nabavnoj ili po prodajnoj cijeni, nismo uspjeli saznati. No, što je u biti taj široki pojam "vojna pomoć", pomogli su nam razlučiti sami Ameri koji nam rekoše kako se pod tim pojmom podrazumjeva izobrazba i vježba dragovoljaca, a nikako njihovo naoružavanje. Detaljan plan tek slijedi, a sprovest će ga State Department i ministrastvo obrane. Znači, u biti kada se situacija sagleda, kako s tim parama Amerika pomaže samo sebe, jer radi na ostvarivanju svog cilja, s tim da će manje njihovih poginuti, jer imaju tuđe borce u svojim redovima.
No, ovo je ipak samo priznanje nečega o čemu se već neko vrijeme priča, a to je da je ovo tek legalizacija nečega što već traje. Naime, postoje indicije, odnosno nešto više od pukih indicija, da američka vojska već mjesecima uvježbava dragovoljce u zemljama Perzijskog zaljeva i na kurdskim područjima sjevernoga Iraka. Tako Ameri još uvijek nastavljaju raditi pokuse s islamskim narodima, a cijelom svijetu preostaje tek da iz svojih fotelja gleda u što će se sve to pretvoriti. Kako bilo da bilo, Bush je zadužio oporbeni Irak, tako da ako ikada uspije skinuti Sadama, imat će koga iskorištavati, te preuzeti vlast ne direktnim putem nego preko svojih posrednika, kao što je to učinio i u Afganistanu. I sve to taman kada je iračka Deklaracija o programima nauružanja na više od 12 000 stranica(!?!) nakon toliko peripetija, napokon stigla u sjedište Ujedinjenih naroda!