Dok se Amerika bori s visokom nezaposlenošću i rekordnom nejednakošću u raspodjeli primanja, svatko predlaže svoje rješenje za problem. U tom ratu riječi (i klasa), jedna je stvar toliko puta ponavljana da ju mnogi smatraju činjenicom - "Bogati stvaraju poslove"!

Preciznije, otvarajući i vodeći američke firme, poduzetnici i bogati investitori kreiraju poslove koji daju plaću i mogućnost života svim ostalima. Ova se fraza obično koristi kako bi se opravdalo smanjenje poreza poduzetnicima i investitorima. Samo kada bi im smanjili poreze i olabavili kontrolu tržišta, kaže priča, poduzetnici i investitori imali bi poticaj da stvaraju nove tvrtke i nove poslove.

Ovaj argument ignorira činjenicu da su porezi poduzetnicima i investitorima već rekordno niski, čak i nakon ovogodišnjih skromnih povećanja poreza. Osim toga, taj argument ignorira i tvrdnje brojnih poduzetnika (poput mene) da bi jednako predano radili kako bi izgradili firmu čak i kada bi porezi bili viši. No, što je važnije, taj argument podržava mit koji neki dobrostojeći Amerikanci koriste kako bi opravdali rekordnu nejednakost u prihodima. Poduzetnici i investitori poput mene zapravo ne stvaraju poslove, barem ne održive.

Henry Blodget - "Korporativni profiti su na najvišim razinama ikada dok su plaće na najnižim" (FOTO: Business Insider)

Da, privremeno možemo stvoriti posao osnivajući kompanije i financirajući gubitke na neko vrijeme. I da, mi smo bitan dio motora koji kreira poslove u ekonomiji. Ali sugerirati kako smo samo mi odgovorni za stvaranje poslova koji će održavati ostalih 300 milijuna Amerikanaca je zenit samodopadnosti i zavaravanje. Dakle, ako bogati ne stvaraju poslove, tko to onda čini?

Zdrav ekonomski eko sustav, onaj u kojem većina sudionika (posebno srednja klasa) ima dovoljno novca za trošenje. Tijekom posljednjih godina, bogati investitor i poduzetnik imenom Nick Hanauer naljutio je mnoge kolege bogate investitore i poduzetnike objasnivši ovo do u detalj. Hanauer je osnovao online tvrtku za reklamiranje, aQuantive, koju je Microsoft kupio za 6,4 milijarde dolara. Ono što donosi posao nekoj kompaniji, objašnjava Hanauer, jest zdravo ekonomsko okruženje u kojem neka kompanija djeluje, što započinje s kupcima.

Oni kupuju tvrtkine proizvode, to preusmjeravaju novac u tvrtku i omogućuju joj da zapošljava ljude koji proizvode, prodaju i uslužuju te kupce. Ako kompanijini kupci, kao i oni potencijalni kupci ostanu bez novaca nestat će i potražnja za proizvodima tvrtke. Bez obzira na to što poduzetnici i investitori rade, to će dovesti do toga da ni u toj firmi više neće biti posla za nikoga.

Imaju toliko novca da ga jednostavno ne mogu potrošiti i on završava u bankama (FOTO: lemag.ma)

Ponavljam, poduzetnici su važan dio procesa stvaranja kompanija, kao i investitori koji riskiraju svoj kapital nadajući se profitu. No, na kraju, o tome hoće li tvrtka nastaviti rasti i stvarati samoodržive poslove ovisi o sposobnosti i želji kupaca da plate za njen proizvod, a ne o poduzetniku ili investitorovom kapitalu. Sugerirati da bogati investitori i poduzetnici stvaraju poslove jest, primjećuje Hanauer, kao da sugeriramo kako su vjeverice stvorile evoluciju.

Ili, jednostavnijim riječima, kao da kažemo kako sjeme stvara stablo. Ono to ne čini. Sjeme započinje stablo. No ono zbog čega stablo zapravo raste i održava jest kombinacija DNA u sjemenu te tlo, sunčeva svjetlost, voda, atmosfera, nutrijenti i ostali faktori koji ga njeguju. Posadite sjeme u negostoljubivom okruženju poput pustinje ili Marsa i sjeme neće stvoriti ništa. Umrijet će.

Dakle, ako su oni koji stvaraju poslove u ekonomiji, dijelom naši kupci, tko su ti kupci? I što možemo učiniti kako bi naši kupci imali dovoljno novca za potrošnju kako bi kreirali potražnju i s njom posao?

Kupce većine kompanija čini golema srednja klasa Amerikanaca - stotine milijuna Amerikanaca koji kućama trenutno donose umnogome manji dio nacionalnog dohotka nego što je to bio slučaj prije 30 godina, prije nego što je porezna politika počela pomagati bogatima da budu još bogatiji kreiravši ekstremnu nejednakost između raspodjele prihoda i bogatstva ne zabilježenu još od 20-ih godina prošlog stoljeća. Američka srednja klasa pometena je, dijelom i poreznom politikom koja nagrađuje jedan posto bogatih na teret svih ostalih. Pometena je i globalizacijom i tehnološkim napretkom koji je izvan kontrole bilo koje zemlje.

Prevladavajući argument koji opravdava smanjenje poreza poduzetnicima i investitorima jest da će se velike količine novaca koje ovi zarađuju, na neki način, preliti srednjoj klasi od čega će svi imati koristi. Na žalost, to nije ono što se uistinu događa. Prvo, američkim kompanijama danas se upravlja na taj način da dijele najmanji mogući dio prihoda sa zaposlenicima koji ga pomažu stvarati. Korporativni profiti su na najvišim razinama ikada dok su plaće na najnižim.

Hanauer - "Ja sam jedan posto" (ILUSTRACIJA: 24.media.tumblr.com)

Drugo, kako primjećuje Hanauer, najbogatiji američki investitori i poduzetnici te kompanije danas imaju toliko novca da ga jednostavno ne mogu potrošiti. Dakle, umjesto da se taj novac upumpava natrag u ekonomiju stvarajući prihode i plaće, ta gotovina ostaje na računima. Hanauer objašnjava zašto.

Hanauer kući odnosi više od 10 milijuna dolara prihoda godišnje. Na taj prihod, kaže, plaća 11 posto poreza. (Pretpostavlja se kako se prihod većim dijelom sastoji od dividendi i dugoročnih kapitalnih dobitaka, koji se oporezuju s otprilike 20 posto. Na to vjerojatno koristi porezne oaze što postotak u konačnici režu na navedenih 11 posto). S ostatkom od preko devet milijuna dolara godišnje Hanauer kupuje mnogo stvari. No, što je najvažnije, ne kupuje onoliko koliko bi bilo kupljeno kada bi njegovih devet milijuna dolara zarađivalo 9.000 Amerikanaca od kojih bi svaki godišnje kući odnosio 1000 dolara više. Zašto ne?

Unatoč Hanauerovom impresivnom životnom stilu, što uključuje i posjedovanje aviona, većina od njegovih devet milijuna odlazi ravno u banku (gdje ili sjedi na računu i zarađuje kamatu ili odlazi kao investicija u kompanije koje trebaju veliku potražnju kako bi prodavale svoje proizvode i stvarale poslove). U konkretnom primjeru, Hanauer ističe kako njegova obitelj ima tri automobila, a ne njih 3.000 koji bi mogli biti kupljeni da njegovih devet milijuna zarađuje nekoliko tisuća obitelji.

Da tih devet milijuna odlazi u 9.000 obitelji umjesto Hanaueru, one bi gotovo sigurno ponovo završile upumpane u ekonomiju kroz potrošnju (potražnju) i time bi kreirale više poslova. Da većina američkih obitelji zarađuje isti dio nacionalnog dohotka kao prije 30 godina, svaka bi obitelj imala 10.000 dolara dohotka više za potrošnju, smatra Hanauer. To bi pak imalo ogroman utjecaj na potražnju i stvaranje poslova.

Dakle, ako ništa drugo, vrijeme je da prestanemo podržavati fikciju kako "bogati stvaraju poslove". Oni to ne čine. Naša ekonomija to čini. Svi smo u tome zajedno i dok to ne shvatimo, naša ekonomija se neće pomaknuti nikamo.

Henry Blodget, Business Insider

S engleskog za Lupiga.Com preveo: Mladen Barbarić

Lupiga.Com