Baš kao što su se na Oxfordu 1907. godine pobunili protiv podučavanja "buržujske ekonomije", ravno 107 godina kasnije na istom se mjestu studenti bune protiv istog problema. Unatoč brojnim dolarima, funtama, eurima i satima potrošenim na proučavanje ekonomije, ozlojeđeni se mladi znanstvenici ne mogu pomiriti s činjenicom da im profesori ne znaju objasniti kako je došlo, niti kako zapravo izaći iz aktualne ekonomske krize. Povezani u široku mrežu koja obuhvaća brojna sveučilišta diljem svijeta organizirali su se u grupu Rethinking Economics te pokušavaju upozoriti kako se na studijima ekonomije uporno podučava samo neoliberalizam koji, tvrde, očito nije dovoljan da nam objasni realnost u kojoj živimo.

Nakon The Economista i The Guardiana u uglednom društvu našla se i Lupiga te smo s dijelom organizatora ove internacionalne mreže studenata, profesora i građana porazgovarali o problemima u obrazovnom sustavu koji posljednjih 30 godina uporno podučava samo jednu istinu zaboravljajući pri tome da postoje brojne teorije i pravci u ekonomiji koji nam daju objašnjenja za aktualnu situaciju.

Mladi ljudi spremni drugačije promišljati ekonomiju (FOTO: Rethinking Economics)

Na naša pitanja odgovarali su Yuan Yang osnivačica Rethinking Economics, koja je studirala ekonomiju na Oxfordu i London School of Economics, a radi na Sveučilištu u Pekingu te Thomas Vass suosnivač Rethinking Economics New York, koji je diplomirao na London School of Economics te Rafe Martyn i doktor je ekonomije s Cambridgea te osnivač Društva za pluralizam u ekonomiji pri Cambridgeu.

Razgovarao: Mladen Barbarić

Tko sačinjava "Rethinking Economics", odakle dolaze vaši članovi i koje ste si ciljeve odredili?

- Rethinking Economics je mreža studenata, akademika i građana koja povezuje ljude diljem svijeta s ciljem da ponovo, dublje, razmislimo o ekonomiji i načinu na koji se ona podučava na našim sveučilištima. Sve je započelo u maloj grupi u Njemačkoj nakon čega se proširilo na London, Oxford, Cambridge, New Delhi, Manchester, Lisabon,  São Paulo, New York, Beč, Washington, Bangkok, Lahore, Belo Horizonte, Kopenhagen, Pariz, Islamabad, Rio, Mumbai, Kuala Lumpur, Sydney, Milano ...  Lista je poprilično duga, ali to ne znači da ne treba biti i duža. A ono što je naš krajnji cilj jest učiniti ekonomiju koja se uči na sveučilištima pluralističnijom, a javne debate o ekonomiji otvorenijima.

Razočarani ste prije svega načinom na koji je studij ekonomije strukturiran na vašim sveučilištima i nedostatkom informacija koje dobijate na studiju, a koje bi trebale dolaziti izvan okvira „mainstreama“?

- Sveučilišni studiji ekonomije u Engleskoj uglavnom podučavaju samo neoklasičnu ekonomiju. Ne postoji spomen drugih pravaca poput Austrijske ili post Kejnzijanske škole. Ne potiče se niti međudisciplinarni pristup poput ekološke ekonomije ili ekonofizike. Idolizira se matematika kao jedini relevantni pristup koji može opisati ekonomska kretanja. Da stvar bude gora, tome nas uče na vrlo apstraktan način koji ne daje jasnu poveznicu između tih matematičkih modela i onoga što se događa u stvarnom svijetu. Kod nas se ne uči povijest ekonomske misli niti nas uče išta o financijskoj krizi. U vremenima kada od ekonomije kao znanosti tražimo da nam objasni ekonomsku situaciju i ponudi nam smjer izlaska, naši nam studiji to ne pružaju i smatramo da je takva situacija u najmanju ruku razočaravajuća.

Yuan Yang (FOTO: Privatni album)

Koje su prepreke koje ne dopuštaju širem pogledu na ekonomiju da uđe u nastavni program?

- Tijekom posljednjih dekada postoji određeni konsenzus oko ekonomije koji se stvorio na fakultetima, u znanstvenim časopisima i među elitom. Između ostaloga, taj konsenzus tumači kako ekonomiju treba promatrati i interpretirati matematičkim jezikom. Mikroekonomija smatra se temeljem makroekonomije i postavlja naglasak na racionalno optimizirane modele. To je trenutno srednjestrujaško razmišljanje koje ima monopol na proučavanje ekonomskih fenomena. Ono što mi smatramo bitnim jest da treba shvatiti kako to nije i jedini način proučavanja ekonomije - ekonomija ne može biti sinonim za metodologiju već za proučavanje određenih socijalnih fenomena. Sve teorije trebale bi pripadati ekonomiji ukoliko teže tome da objasne proizvodnju i distribuciju bogatstva i resursa u nekom društvu. Problem je u tome da se nove teorije u našoj "branši" uzimaju za ozbiljno samo ako upadaju u određeni standard i metodologiju.

Po našem mišljenju to ne čini dobro ekonomiji kao znanosti jer smatramo kako se bitna saznanja mogu dobiti ukoliko pokušamo razmišljati koristeći se i drugim paradigmama i pristupima. Važno je napomenuti kako ne pokušavamo reći da je srednjestrujaška neoklasična paradigma pogrešna u svom tumačenju ekonomske stvarnosti, jer ona je bila vrlo profuktivan istraživački alat koji je doveo do mnogih zanimljivih rezultata i saznanja. Problem je da smo došli do točke u kojoj je iskoristivost ove paradigme postala prepreka pri stjecanju novih znanja. Da se slikovito izrazimo, ona se pretvorila u iscrpljeno naftno polje i nova će se otkrića lakše postići kopajući negdje drugdje ili prebacujući se na alternativne izvore energije.

Koje su to "sile" koje nova znanja drže podalje od vaših sveučilišta i studenata koji na njima uče ekonomiju?

- To je pitanje sociologije znanja i mnoge sile utječu na trenutno stanje, Najvažniji faktor je ono što se trenutno smatra profesionalnom normom većine ekonomista. Oni se identificiraju s profesijom koja slijedi te norme. Te se pak norme usađuju novim studentima ekonomije kroz izbor sadržaj studija. Misao da je samo ono znanje koje "upada" u srednjestrujašku paradigmu "ozbiljno" znanje samo se učvršćuje kroz činjenicu da se drugi pristupi ne mogu objaviti u važnijim ekonomskim znanstvenim časopisima. Također, činjenica da se Nobelova nagrada za ekonomiju uvijek dodjeljuje onima koji prihvaćaju "pravila igre" samo dodatno održava sliku kako postoji samo jedan pravi način za proučavanje ekonomije.

Thomas Vass (FOTO: Privatni album)

Koje teorije, po Vašem mišljenju, nedostaju na sveučilištima kako bi studenti dobili potpuniju sliku stanja?

- Važno je napomenuti kako naš cilj nije promovirati određene teorije već upozoriti na jednostranu fokusiranost na samo jednu teoriju. Cilj našeg pokreta jest omogućiti različitost promišljanja i poduprijeti nove pristupe - sve što može povećati naše znanje i učiniti ga kvalitetnijim trebalo bi probati. Pri tome je iznimno važna suradnja s ostalim društvenim znanostima poput sociologije, antropologije, psihologije, političkih znanosti i slično. Htjeli bismo da se u proučavanje ekonomije uključi jedan metodološki pristup koji bi studentima dao uvid u povijest ekonomske misli i ekonomsku filozofiju. Unatoč svemu rečenom, pogrešno bi bilo vjerovati kako izvan srednjestrujaške paradigme ne postoje nikakvi radovi. Dosta toga je već napravljeno i dio naše misije jest upozoriti na to. Mnoga su otkrića postignuta na poljima ekološke ekonomije, feminističke, post Kejnzijanske, marksističke, kao i na polju kompleksne ekonomije i dobno baziranih modela, da nabrojimo samo neke.

Koliko ste zadovoljni i kako gledate na to što o vama pišu mediji poput The Economista i The Guardiana?

- Medijima poput The Guardiana i The Independenta lako nas je obojati u političku agendu samih tih listova. No, mi nismo niti anti-tržišno niti pro-tržišno orijentirani. Ono što mi uistinu želimo jest da javnost angažiramo u dubljoj analizi i da ju zainteresiramo za ideje tržišne ekonomije. Drago nam je da smo doprli do ovih važnih medija i mnogi su nam novinari, građani, profesori dali podršku.

Što ste vi kao mreža uradili kako bi se borili protiv problema s kojima se suočavate i kakvi su vam zaključci nakon godinu dana djelovanja?

- Nakon što smo lani u proljeće krenuli u Londonu, naš je projekt postao uistinu međunarodni i trenutno radimo na zajedničkom manifestu. Surađujemo s grupama u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Italiji, Kanadi, Brazilu i SAD-u koje su plod te prve konferencije. Sljedeći je veliki događaj Konferencija Rethinking Economics koja će se održati u rujnu ove godine u New Yorku kojom planiramo doprijeti do Sjeverne Amerike kako bismo i tamo privukli pažnju na ove probleme.

Lupiga.Com