Prije petnaest godina, u razgovoru s još jednom veterankom procesa integracije u Europsku uniju, iz regije, požalila sam joj se: "Dobili smo mrkvu, ali narezanu". Ona je prokomentirala: "A mi - naribanu". Da se sada sretnemo, vjerojatno bih joj rekla: "Dobili smo štap. I zaslužili smo veliku slatku mrkvu". Nekome izvan "kruga europskih integracija" ne bi bilo sasvim jasno o čemu govorimo. Kao dobri studenti europskih integracija, naučili smo glavni narativ - politika uvjetovanja podrazumijeva primanje nagrade („mrkve“) ukoliko ispunjavate uvjete, a ukoliko ne - dobivate kaznu („štap“).

PROŠIRENJE EU: Pokretna meta koja se stalno udaljava

KO SANJA EVROPSKI SAN: EU nikad nije uspela da osvoji srce i dušu građana Srbije

Makedonski slučaj iz 2020. godine pokazao je (ili potvrdio) da bi moglo biti i obrnuto. Ukoliko ispunite uvjete, možda nećete dobiti mrkvu, već štap.

Nove blokade novih pristupanja 

Kada se Makedonija 2004. godine prijavila za članstvo u EU, Bruxelles nam je poslao poruku "Put do Bruxellesa ide preko Ohrida". Proveli smo Ohridski okvirni sporazum, kojim je okončana međunacionalna kriza iz 2001. godine. Prije dvije godine dobili smo poruku "Put do Bruxellesa ide preko Prespe". I promijenili smo ime (Sjeverna Makedonija), jer je to zahtijevala Grčka, unatoč suprotnoj presudi Međunarodnog suda. Međutim, prošle godine put do Bruxellesa ponovo je zatvoren. Sada Bugarska namjerava promijeniti makedonsku trasu prema Bruxellesu - ovaj put preko Sofije. I znate što? Nema šanse. Znate zašto? Jer Bugarska želi promijeniti makedonski identitet, zloupotrebljavajući proces pristupanja EU i namećući svoju iskrivljenu verziju povijesti.

Ova verzija ne zadire samo u makedonsku, već i u povijest EU, uključujući njene antifašističke korijene. Bugarske neutemeljene tvrdnje imaju veće posljedice na makedonski proces pristupanja u EU, ali i na proces proširenja uopće. Oni utječu na regiju i na EU ubrizgavanjem otrova - potpaljujući nacionalizam i sukobe, a time i podrivanjem stabilnosti.

Takva kakva je, EU teško funkcionira i ne želi nove, a pogotovo ne - „problematične“ članice (FOTO: sdk.mk)

Ostale države članice EU do sada su uspjele spriječiti Bugarsku da nametne ovaj "novi pristup" procesu pridruživanja, međutim nisu uspjele spriječiti da ga blokira, što je dovelo do zastoja. U ovom trenutku politika uvjetovanja je ugrožena, gubi se kredibilitet EU, pa je samim tim na samom početku ugrožena nova, odnosno revidirana metodologija proširenja. Da bi bio kredibilan, pristupni proces mora imati realnu perspektivu, a njegova politika uvjetovanja mora se temeljiti na zaslugama. Ključno je pitanje kako će EU iskoristiti dva osnovna instrumenta pristupanja koja ima u svojim rukama - kontrolu nad njenom dinamikom i dnevnim redom. 

EU nije spremna za proširenje

Trenutno je proces spor i članstvo se ne čini dostižnim. EU jednostavno nije spremna za novo proširenje. Takva kakva je, teško joj je funkcionirati i ne želi nove, a pogotovo ne - „problematične“ članice.

Što se tiče dnevnog reda, on se tijekom godina značajno promijenio za zemlje u regiji. Posljednjih godina EU je s pravom stavila vladavinu prava na prvo mjesto. Međutim, takav pristup potkopavaju pitanja koja nisu povezana i čak su suprotna načelima vladavine prava - poput bugarskog veta, koji je sada na čelu agende za pristupanje. Dakle, jedan od ključnih uvjeta u procesu stabilizacije i pridruživanja - regionalna suradnja, umjesto sredstva pomirenja u regiji, postao je instrument pritiska na zemlje šire regije koje su u povlaštenijem položaju - države članice EU - i na one iz Zapadnog Balkana koje to nisu.

I pored toga što sada nije spremna za proširenje, EU i dalje želi imati utjecaj na Zapadni Balkan - iz geostrateških razloga i zbog održavanja stabilnosti. Nova Strategija proširenja ukazuje na "pojačanu geopolitičku konkurenciju", koja se uglavnom odnosi na utjecaj Kine i Rusije u regiji, ali i Turske te zaljevskih zemalja. Nadalje, Zapadni Balkan će i ubuduće biti presudan za upravljanje migracijama. U konkurenciji geopolitičkih pitanja i pitanja stabilnosti u igri je tzv."stabilokracija", za razliku od meritokracije, koja bi bila u korist vladavine prava.

Još jedan efekt promjene dnevnog reda je taj da su pitanja poput životne sredine, energetike, tržišta, obrazovanja, zdravstva ... u drugom planu ... a pritom su od vitalnog značaja za građane iz regije. Činjenica je da su ta pitanja visoko na regionalnom dnevnom redu, ali ne dominiraju u nacionalnim diskursima. Ono što dominira su dijelovi dnevnog reda EU, ali prekršeni kroz prizmu nacionalne politike - poput beskonačnog natjecanja političkih subjekata oko toga tko je (navodno) korumpiraniji i, neizbježno, tko je veći patriot.

Regresija na Zapadnom Balkanu

Tome je doprinijela narušena politika uvjetovanja EU o demokratskoj stagnaciji ili nazadovanju u zemljama regije. Političke elite na Balkanu postale su prilično vješte u političkom strančarenju. Granice su bile mnogo poroznije za neliberalnu demokraciju i populizam nego za uvoz EU standarda za energetsku efikasnost, zagađenje ... Formalne reforme bez sadržaja i provođenja ("Prazne školjke") su uobičajene. Elite se natječu da udovolje Bruxellesu (ili nekom od njegovih glavnih gradova) kako bi dobile naklonjenost ili više novca iz svog ograničenog pretpristupnog portfelja umjesto da odgovaraju vlastitim građanima.

Makedonski parlament (FOTO: Lupiga.Com)

Umjesto pozitivnog iskoraka, EU i Zapadni Balkan ušli su u začarani krug međusobne nekredibilnosti. Sjeverna Makedonija mogla bi biti pozitivan primjer - i u smislu rješavanja sporova i davanja prioriteta agendi vezanoj za EU. Međutim, novom blokadom iz Bugarske, upravo je makedonski primjer postao ilustracija postignute točke licemjerja procesa pristupanja, koja se mora prevladati.

Međukoraci i alternative 

U nedostatku ostvarive perspektive za članstvo, a opet u želji da imaju utjecaj na regiju, prije svega radi održavanja stabilnosti, EU se godinama unatrag borila da izmisli nove "mrkve" i razreže postojeće: male nagrade za male poteze. U ovom naporu, EU je također dala prioritet regionalnoj suradnji, podržavajući Regionalno Vijeće i stimulirajući sektorske oblike regionalne integracije. Regionalna suradnja je dobra, ali nedovoljna. Regionalna ekonomska suradnja jednostavno ne može osigurati konvergenciju sa EU. Regija je u svakom pogledu povezana sa EU, njoj je potrebna EU.

Pronalaženje komplementarnih, olakšavajućih, alternativnih i posrednih koraka za članstvo u EU dovelo je do složenih aranžmana i zbunjujućih diskursa. Pored bilateralnih sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, postoje i regionalni sporazumi (regionalno ekonomsko područje, energetska zajednica, transportna zajednica ...). Pristupni pregovori podijeljeni su u sve više i više faza. Akcijski planovi, putokazi, deklaracije, izvještaji se množe ... Mehanizmi procesa (posebno nakon nove metodologije proširenja) postali su nevjerojatno složeni i teško ih je predstaviti građanima, koji žele vjerovati kako se približava članstvo u EU i da će to riješiti sve njihove probleme. Produženi i narušeni proces rezultirao je prikrivanjem njegove suštine i gubitkom njegove transformatorske snage, toliko potrebne i očekivane od građana regije. I podsjećanja radi - suština je bila razmjena vrijednosti i standarda EU. 

Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sada su u drugom planu - i to uglavnom zaboravljeni kao mogućnosti. U međuvremenu se daju prijedlozi i ideje za nove okvire, kao što je Europska ekonomska oblast (pritom se misli na novu – a ne postojeću). Nitko nije ni pokušao razmišljati o tome kakvi će biti pregovori za takav novi aranžman (uključujući i moguće nove blokade iz bilo kojeg razloga), što će biti dodatne koristi od njih koje trenutni SSP i regionalni sporazumi ne mogu ponuditi, ali i kada bi oni postali dostupni. Konačno, zašto i kada bi EU bila spremna pružiti dodatne pogodnosti, ukoliko, primjerice, EU nije trenutno spremna dozvoliti ni telefonske pozive bez roaminga između regije i EU, niti značajno povećati pretpristupnu pomoć?

Nažalost, rasprava u regiji o novim aranžmanima uvijek je daleko živahnija od rasprave koja je zasnovana na analizi o tome kako se postojeći sporazumi provode (obje strane) i koje su njihove neiskorištene mogućnosti. Još više nedostaje čvrsta rasprava o dugoročnim rješenjima. Čini se da trajanje međukoraka i rasprava o alternativama savršeno odgovaraju vremenskom okviru domaćih izbornih ciklusa i kratkoročnih političkih programa. Ova politička logika suprotna je onome što je potrebno i EU i regiji - dugoročan i dosljedan pristup. Duboko smo u zamci kratkovidnosti koju diktira politički pragmatizam.

S druge strane, za razliku od većeg "vlasništva" nad regionalnom suradnjom entiteta u regiji, uglavnom je podijeljen na sektore i tehnički obrađen i ne privlači veliku pažnju balkanskih političkih elita. Ne postoji zajednički politički stav i glas iz regije o važnim političkim pitanjima, niti značajno lobiranje u EU za zajednički postavljene prioritete.

Najkraća ruta - najveći izazov

Prvi impuls nakon prošlogodišnjeg razočarenja u proces pridruživanja Makedonije mogao bi se sažeti u izreci čuvenoj u cijeloj regiji – „uzdaj se u se i u svoje kljuse“. U zemlji se pojavljuje novi narativ: „Sami ćemo provesti reforme, bez obzira na EU“. Prilično kontradiktorne, paralelne glavne političke poruke su da to ne možemo „učiniti“ bez pregovora s EU ili bismo to, bez EU, učinili „poput puža“. Slična je obeshrabrenost makedonskih građana - nova istraživanja pokazuju da se 56,1 posto uopće ili u određenoj mjeri ne slaže da se reforme mogu provoditi bez vanjskog pritiska, dok se 42,1 posto u potpunosti ili u određenoj mjeri slaže da vlasti imaju kapacitet za provođenje reformi bez vanjskog pritiska.

Budućnost makedonskog društva u velikoj mjeri ovisi od toga koliko će zemlja biti otporna na nove „šokove“ nametnute izvana. S druge strane, ovaj „vanjski otpor“ prvenstveno će ovisiti od toga koliko će Makedonija biti otporna na vlastite unutarnje izazove. Zemlji je potreban jači ekonomski rast, koji je ometen nedovoljno konkurentnom i inovativnom ekonomijom, kao i niskim ulaganjima u ljudski kapital, u situaciji kada kvalificirana radna snaga i dalje odlazi iz zemlje. Razvoj koridora (promet, energija, telekomunikacije ...) je spor, što je od ključne važnosti za malu zemlju koja nema pristup moru, dok se s EU fondovima koridori u susjedstvu koje pripada EU brzo razvijaju.

Trenutno nema sluha ni da se dozvole telefonski pozivi bez roaminga između regije i EU (FOTO: Pixabay)

Ravnoteža u međunacionalnim odnosima uglavnom se održava podjelom vlasti između političkih elita, koja je zauzvrat povezana sa strankama i klijentelizmom, a oni u kontinuitetu vrše pritisak i uništavaju institucije. Unatoč održavanju osjetljive političke i etničke ravnoteže, društvo je podložno podjelama na socijalnoj, etničkoj i političkoj osnovi. Umjesto dugoročne vizije i prioritizacije, kao i kvalitetnog procesa usvajanja (i provođenja) politika i njihove ocjene, makedonska vlada se grčevito bori za uklanjanje vanjskih prepreka i ispunjavanje najprioritetnijih i, najčešće, kratkoročnih planova. Oni se obično pozivaju na brzu realizaciju kratkoročnih preporuka i iz Bruxellesa - do sljedećeg izvještaja Europske komisije i do sljedećih zaključaka Vijeća EU, međutim paralelno - i na pokazivanje rezultata u izbornim obećanjima.

Potreban je novi pristup

Da bi se mogli razriješiti brojni izazovi, makedonskom društvu potreban je novi narativ, novi pristup, potpuno suprotan očaju. 

Konačno, moramo priznati da nam EU ne može dati recept za naš život i pokloniti nam blagostanje. Moramo imati svoju viziju. U njenom razvoju i provođenju trebali bismo se više osloniti na upotrebu i podršku onoga što imamo na raspolaganju, nego da se žalimo na ono što nemamo, jer riskiramo da izgubimo i onaj kapital koji imamo - posebno ljudski, koji se bori za rast, sada i ovdje. Da bismo ojačali vladavinu prava, trebaju nam građani koji su moćni kao i moćne institucije. Potrebna nam je EU, ali ne kao zamjena za našu vladu, za naše institucije, niti kao rješenje bilo kojeg našeg problema. Moramo pokazati sposobnost partnera, umjesto "konzumenta". To je uloga koju bi mnogi akteri iz EU cijenili.

S tim u vezi, put do Bruxellesa vodi samo preko nas samih, ali ne i samo. Ova ključna poruka vrijedi i za druge zemlje iz regije, unatoč zaključku da "nema puta do Bruxellesa".

Nakon iskustva s Makedonijom, malo je vjerojatno da će Europska unija biti spremna „uvoziti“ bilateralne sporove. Kako bi se prekinuo začarani krug, ponuda Balkana za članstvo u EU također mora biti daleko kredibilnija, zasnovana na moći građana i institucija, a ne na moći političkih elita. Za promjene u ovom smjeru neophodan je stalni pritisak civilnog sektora - originalan, dosljedan i principijelan.

*** Dr. Malinka Ristevska Jordanova uključena je u proces integracije u EU od kasnih devedesetih, zauzimajući visoke položaje u javnoj upravi makedonskog parlamenta i vlade. Kao državna savjetnica u Tajništvu za europske poslove, predsjedala je MK-EU SAA Pododborom za pravosuđe i unutarnje poslove od 2002. do 2008. godine i Odborom za SSP od 2008. do 2010. godine te je bila koordinatorica nacionalnog programa za usvajanje pravne stečevine. Poseban je doprinos dala kandidaturi svoje zemlje za pristupanje EU, ispunjavanju preporuka za započinjanje pristupnih pregovora i ostvarivanju mjerila utvrđenih u planu za liberalizaciju viznog režima. Dr. Ristevska Jordanova je osnivačica i bivša direktorica (veljača 2011. - veljača 2017.) makedonskog think tanka European Policy Institute - Skopje, a sada je neizvršni član upravnog odbora. U svom istraživanju dr. Ristevska Jordanova usredotočila se na primjenu politike uvjetovanja EU-a u regiji jugoistočne Europe, kao i na prijenos pravne stečevine EU.

Malinka Ristevska Jordanova (FOTO: Privatni album)

Tekst je nastao u sklopu trećeg izdanja “Priča iz regije” kojeg provode makedonska Res Publica i Institut za komunikacijske studije iz Skoplja, u suradnji sa crnogorskim portalom PCNEN i partnerima iz Albanije (IDM), Hrvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Ne Davimo Beograd), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), Bugarske (Sega.bg), Grčke (Macropolis) i Slovenije (Had) u okviru projekta "Poveži točke: poboljšane politike kroz građansko učešće" uz podršku britanske ambasade u Skoplju.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com