Iako je „prognana“ iz Kraljevstva božjeg, to nije dobila napismeno
„Odbacili ste i Crkvu i vjeru i Boga“, prepričava nam riječi župnika Ivana Bešlića iz Jarmine, sela nedaleko Vinkovaca, nekadašnja pripadnica njegove župe, Anita Mikulec, nakon što je zatražila da je „ispiše“ iz Crkve. No, unatoč odbacivanju Mikulec nije dobila ono što je tražila.
Anita Mikulec je 37-godišnja Slavonka, koja se prije nešto više od godinu dana odselila u Njemačku, u grad Karlsruhe, u potrazi za poslom. Poslije nekoliko mjeseci uspjela je pronaći posao, no nakon što je primila obračun plaće uvidjela je da joj se od prihoda odbija „kirchensteuer“, u prijevodu, crkveni porez. I to ne tako mali iznos – 29 eura mjesečno.
„Primijetila sam da mi na taj porez odlazi gotovo 30 eura svaki mjesec, a s obzirom da u crkvu ne odlazim već dugi niz godina i da sam daleko od praktične vjernice, naime, krštena sam kao mala, kako je već običaj u slavonskim selima, odlučila sam da ne želim izdvajati taj novac. Trenutna plaća jedva mi je dovoljna za osnovne životne troškove i zaista si ne mogu priuštiti plaćati bespotreban crkveni namet“, kaže Anita koja se potom raspitala što treba poduzeti kako bi se riješila tog davanja.
Ovaj bi otprilike iznos Anita Mikulec poklonila Crkvi u vremenskom periodu od dvije i pol godine (FOTO: Lupigina arhiva)
Nakon kraće potrage za pravom adresom, završila je u gradskom uredu Karlsruhea, gdje joj je objašnjeno da je oni mogu „ispisati“ iz Crkve ukoliko im plati 50 eura, ali ako donese potvrdu svog lokalnog župnika, iz mjesta gdje je krštena, ta usluga je besplatna. Stoga je odlučila spojiti ugodno s korisnim i nabaviti potrebnu potvrdu tijekom blagdana kada je ionako planirala otputovati kući.
Katolička crkva u Njemačkoj inače je druga najbogatija Crkva u svijetu, odmah iza Crkve u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema nekim procjenama, gotovo osamdeset posto njezinih primanja dolazi upravo od vjernika, ponajviše putem gastarbajterima dobro poznatog „kirchensteuera“. Pravila igre su takva da ako se građani izjasne kao vjernici dužni su na ime crkvenog poreza plaćati određeni postotak mjesečne plaće, ovisno o više parametara, poput porezne klase u koju je porezni obveznik smješten ili uplaćivanja za zdravstveno osiguranje. Upravo je to jedan od razloga zbog čega zadnjih dvadeset godina njemačku Katoličku crkvu u prosjeku godišnje napušta 127.000 vjernika. Kao drugi najčešći razlog, oni koji napuštaju „crkvene skute“, navode crkvene skandale. Unatoč tome službeni podaci kažu kako je 2015. godine Rimokatolička crkva u Njemačkoj od crkvenog poreza uprihodila oko 6,09 milijardi eura, dok je Evangelička crkva skupila nešto manje - oko 5,36 milijardi eura.
Kada je Anita Mikulec odselila u Njemačku, kao pomoć pri rješavanju administrativnih peripetija povela je svoju tetku koja već godinama živi u Njemačkoj. Kako je tek počela svladavati osnove njemačkog jezika trebala joj je pomoć pri sporazumijevanju. Izgubljena u prijevodu, tek je naknadno shvatila da je tetka umjesto nje izjavila kako je Anita rimokatolkinja, te je tako Anita zabilježena kao vjernica i postala automatski podložna plaćanju crkvenog poreza.
Prije nego što je potražila ispisnicu u svojoj matičnoj župi sv. Vendelina u Jarmini Anita je potražila uputstva na internetu. Naišla je na Udrugu građana za zaštitu ljudskih prava David. Na njihovim stranicama procedura istupanja iz Katoličke crkve opisana je korak po korak, s praktičnim savjetima građanima kako spriječiti eventualnu polemiku sa župnicima, koji najčešće pokušavaju odgovoriti osobu od njihova nauma.
Mnogi koji su krenuli putem "ispisivanja" iz Crkve doživjeli su neugodna iskustva (FOTO: Lupiga.Com)
Iz Udruge David za Lupigu kažu kako su upiti građana za pomoć u takvim situacijama postajali sve češći posljednjih godina te su zbog toga odlučili objaviti upute kako bi omogućili onima koji se na to odluče da to i što bezbolnije izvedu. Koliko ima interesa za istup iz Crkve, kako katoličke tako i pravoslavne, svjedoče i stranice Udruge namijenjene komentarima čitatelja. Dok neki tek komentiraju, brojniji su oni koji navode, redom, neugodna iskustva sa svećenicima koji su ih odgovarali od „ispisivanja“, vrlo često grubo i uvredljivo intoniranim komentarima.
Sličan ton, kaže nam Anita Mikulec, dočekao je i nju s druge strane telefonske žice, nakon što je nazvala broj župnog ureda u Jarmini. Kako Anita već godinama ne živi u tom slavonskom selu, jer je već davno prije odlaska u Njemačku odselila u Zagreb, aktualnog svećenika u Jarmini osobno ne poznaje. Zamolba za istupom iz Crkve ujedno je i njeno prvo iskustvo sa župnikom Ivanom Bešlićem, koji tu funkciju u Jarmini obavlja nešto više od godinu dana. Nakon ljubaznog pozdrava i zamolbe za informacijom kako može dobiti potvrdu o istupu iz Crkve, uslijedila je potpuna promjena tona s druge strane.
„Naglo je povisio ton, zvučao je kao da sam ga osobno uvrijedila. Nekoliko puta mi je ponovio da sam prekrižena za sva vremena, odbačena štoviše, i da sam, eto, dobila što sam htjela“, prepričava Anita telefonski razgovor sa župnikom, u kojem je tek nakon deset minuta uspjela dobiti priliku objasniti da joj je potrebna pismena potvrda.
„Nije mu bilo jasno što će mi, kad me, eto, on prekrižio, i neka kažem tamo u Njemačkoj da me je on prekrižio“, sa smiješkom se prisjeća Anita njegovih riječi. Kada je nakon još desetak minuta uvjeravanja uspjela objasniti koja je svrha potvrde, još uvijek uvrijeđeni Bešlić joj je rekao neka nazove kasnije, a on će se raspitati u biskupiji što mu je činiti.
U župnom dvoru crkve sv. Vendelina u Jarmini nitko nije odgovarao na naše pozive (SCREENSHOT: GoogleMaps)
Nekoliko sati kasnije, prema dogovoru sa svećenikom, ponovno je nazvala župni dvor. Ovaj put ju je, kaže, dočekao sa strogim činovničkim tonom, zaključivši kako ne može udovoljiti njezinom zahtjevu.
U Udruzi David one koji se žele ispisati iz Crkve upućuju da se u pismenoj izjavi koju šalju župnom uredu i biskupiji, pozovu na Ustav i zakon Republike Hrvatske te zatraže da im se pismena potvrda o istupu iz Katoličke crkve pošalje najkasnije u roku 15 dana. Uz pisanu izjavu u kojoj izjavljuju da „svojevoljno, slobodno i promišljeno“ istupaju iz Crkve, u Davidu savjetuju da se pošalje i isprintana papina odredba o istupu iz Crkve te članak 40. i 41. Ustava Republike Hrvatske. No, kod Anite Mikulec stvari nisu išle u tom smjeru niti je uspjela ostvariti svoja prava.
„Rekao je da su mu iz nadležne biskupije odgovorili kako ne može izdati takvu potvrdu, međutim da sam ja sad prekrižena u njihovim knjigama, pa da mi je želja ispunjena. Još jednom je naglasio da sam se odrekla i Crkve i vjere i Boga i da to dobro zapamtim“, napominje Anita ne skrivajući čuđenje činjenicom da je župniku bilo toliko teško potpisati jedan papir.
„Nevjerojatno za takvu ogromnu organizaciju kakva je Katolička crkva da nisu u stanju izdati običnu potvrdu. Vjerojatno jesu u stanju, ali ne žele, no nisam imala niti vremena niti volje natezati se dalje s njima, platit ću tih 50 eura Nijemcima i riješiti se toga zauvijek“, na kraju je zaključila Anita opisujući svoje neugodno iskustvo pokušaja da istupi iz organizacije u kojoj ne želi više biti. Iako ju je prognao iz Kraljevstva božjeg, Bešlić Aniti to nije želio dati napismeno.
Do zaključenja teksta, nismo uspjeli stupiti u kontakt ni s kim u župnom dvoru crkve sv. Vendelina u Jarmini, jer nam se i nakon višekratnih telefonskih poziva nitko nije javljao na telefon, pa smo tako ostali uskraćeni za komentar lokalnog svećenika zbog čega je nemoguće dobiti pismenu potvrdu o istupanju vjernika iz Katoličke crkve.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Landeskirche Hannover
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".
Nece ih biti ni u mome dvoristu. A Boga drzim u srcu i misli. Kad nesto radim prvo promislim sto je pravilno, da li se kosi s naukom. Ne treba mi netki tamo klan reci sto i kako sve je vec oprobano , zapisano, nije to nikakva tajna.