Ulazimo u zagrebački "Prostor do" oko 11 sati, unutra raja mirno ispija piće i pripovijeda. Jesmo li na pravom mjestu? Sudeći po transparentu na zidu koji kaže "Festivus - 4 the rest of us!", jesmo. "A što si očekivala? Gomilu krvožednih, razularenih nevjernika kako štuju đavla ili rade nešto još gore?", pita nas kroz šalu ateist za šankom. Pa, ako je suditi prema riječima Slavka Pavina, koji je dan ranije predvodio misu za ustaškog poglavnika Antu Pavelića, odgovor bi bio - da. 

Naime, uoči ovogodišnje proslave Festivusa, donosimo vam djelić atmosfere s prošlogodišnjeg opuštenog druženja ateista u kafiću u podnožju Nacionalne sveučilišne biblioteke u Zagrebu. Za one koji su svečano obilježili Festivus, uz dijeljenje Sekularnog kalendara, imali smo samo jedno, nimalo avangardno pitanje: "Ako ne vjerujete u Boga, u što onda, dođavola, vjerujete?"

Ne postoje opasne misli, razmišljanje po sebi je opasno, kaže Hannah Arendt (FOTO: Sekularni kalendar/Facebook)

Kristina Komar: "U ništa. Dobro, u svemir! S bogom sam se prvo svađala, a onda sam mu rekla da ga nema i zatvorila mu vrata. Pošto me znanost fascinira, a svemir je stvar koja je neskužena do kraja onda ga shvaćam kao boga koji radi probleme tu na Zemlji."

Davor Ivanuš: "Ja vjerujem u sve u šta imam razlog vjerovati, sve što ima nekog temelja. Vjerujem da će čaša pasti na pod ako je pustim, vjerujem da će Sunce izaći ujutro. U boga ne vjerujem jer mi nitko nije dao dovoljan razlog za to. Sve što sam dosad čuo nije me uvjerilo."

Goran Vlahović: "Vjerujem u evoluciju. Znam da je Vatikan priznao evoluciju, ali mi je i dalje čudno kako su to uspjeli, povezati znanosno gledište razvoja života na Zemlji sa Biblijom. Naravno da ne smatram da su ateisti oštećeni u moralnom smislu. Te (božje) zapovjedi nisu došle od Crkve, one su prirodne, sasvim univerzalne za ljudsku vrstu. Ona je došla do tog evolucijskog stadija i to je ugrađeno nama u genima".

Sekularni kalendar, primjerice, obilježava Dan protiv dječjeg rada (FOTO: Sekularni kalendar/Facebook)

Kristina Olujić: "Nekad u smisao i u ljude, u harmoniju i sve što se može smatrati bogom u širem smislu, ali u život nakon smrti ne vjerujem. Religija nema veze s moralom, jednako ima i religioznih i ateista koji su moralni. Često ljudi vjeruju zato što nisu u stanju formirati vlastiti moral, često se pitam što bi se dogodilo da se iz svijeta ukloni vjera, jer nisu svi ljudi sposobni doći do nekih stvari već im treba neki kolektivni magnet da se to zalijepi. Religije su upile u sebe i tradiciju i taj nekakav smisao i niz drugih stvari. Religije služe tome i da bi ljudi međusobno imali nešto zajedničko, nešto što ne mogu stvoriti sami. Nekim ljudima jednostavno nije potrebna religija da bi imali moral, smisao i razne druge stvari".

Kad bi bilo više ljudi koji ne očekuju nagradu nakon smrti...

"Generalno ne vjerujem ni u što. Nekoć sam vjerovao u ljudsku dobrotu, ali i u to sve manje vjerujem, jer nam generalno to fali. Je li to pesimistično? Apsolutno jest. Nama je ateistima apsolutno teže prolaziti kroz život, jer je za vjernike ionako sve otvoreno, osim toga kao vjernik očekuješ i nagradu kad umreš. Kad si ateist nit' imaš nešto kasnije, nit' imaš nešto sada, jer živimo u društvu koje je poprilično usrano. Dok god velika većina u svijetu vjeruje da će bolje sutra biti na nebu, neće činiti ništa da nam bude bolje na Zemlji. Čemu da se trude sada, kad će im bolje biti tamo? Kad bi bilo više ljudi koji ne očekuju nagradu nakon smrti, više bi se potrudili da naprave neki drek da nam bude bolje sada i ovdje", kaže nam Mladen Sever, sugovornik za šankom.

Ateistima se često, podsjećam ga, prigovara verbalna agresivnost.

"Sva su djeca rođena kao ateisti, nemaju pojma o Bogu" (FOTO: Sekularni kalendar/Facebook)

"Bilo bi bolje da mlatimo kao šatoraši i stožeraši, da potežemo palice, noževe, pištolje i slično? Misliš da bi to polučilo bolje rezultate? Gadni smo, ružno pričamo, uuu! Al nismo spalili nikog na lomači.", argumentira on.

Iako nevjernik od rođenja i, kako kaže, ima sreće da cijeloga života ima sugovornike koji dijele njegovo mišljenje, druži se i s pojedinim vjernicima.

"Iako je veliki vjernik, imamo uzajamno poštovanje - i ja prema njegovoj vjeri i on prema mojoj nevjeri, baš zato što nije zatucan. Jako dobro koegzistiramo u istom prostoru u isto vrijeme na potpuno oprečnim stajalištima. Ali takvi su ljudi rijetki, ovaj je konkretno pobjegao u Švedsku", kaže Sever, nazdravljajući Ivani, s kojom je došao popiti piće.

Kad gubiš vjeru, gubiš uporište, tlo pod nogama

Clari Zetkin također pripada mjesto u sekularnom kalendaru (FOTO: Sekularni kalendar/Facebook)

"Ne vjerujem u nadnaravne stvari. Iako sam ateist, optimistična sam i vjerujem u sutra, u budućnost za društvo, za sebe. Nismo dotaknuli dno. Očito dno ne postoji, stalno tonemo. Tako da da, ne vjerujem da postoji dno. Izbjegavam razgovor o vjeri sa prijateljima vjernicima, imamo drugih tema. Mada, svi moji bliski prijatelji su nevjernici. Trebalo mi je nekoliko godina da priznam sebi. Nisam imala problema s okolinom, jer sam nekonvencionalna, ali mi je trebalo vremena da sama sa sobom to riješim. Gubiš uporište, tlo pod nogama, tog nekog prijatelja negdje kojem sam se obraćala kad mi je teško i onda odjednom toga nemaš. I onda shvatiš da si sam, da ideš kroz život sam i da te nitko neće izbaviti. Najgore od svega mi je bila ona iskonska katolička krivnja - jer vjera je vrlina, nešto neupitno. I onda ti počneš u to sumnjati", kaže nam ona. Ateizam joj je, tvrdi, pomogao da postane društveno aktivnija.

"Volontirala sam i sad to povremeno radim, usredotočila sam se u neke druge stvari u koje vjerujem", naglašava.

Na kraju druženja, tutnuli su mi par primjeraka Sekularnog kalendara za 2015. godinu, s likom Stjepana Radića i otpremili me doma - u jednom komadu. Ni traga krvožednim ateistima, čitavu večer.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Sekularni kalendar/Facebook