„Dok nemamo normalnu religiju, nećemo imati ni normalno društvo ni normalnu državu“
„Dok ne budemo imali normalnu religiju na ovim prostorima, nikad nećemo imati ni normalno društvo ni normalnu državu“, tim je riječima teolog Branko Sekulić otvorio svoje predavanje na ovogodišnjem Fališu. Ovaj festival alternative i ljevice koji se prošli mjesec po deseti put zaredom održao u Šibeniku imao je vrlo bogat program, a na ovom mjestu vam donosimo snimku cijelog Sekulićevog predavanja pod naslovom „Bog, krv i tlo“.
Sekulić je je postdoktorand na poznatom Protestantskom fakultetu Sveučilišta Ludwig-Maximilians u Münchenu, a predavanje na Fališu je, po njegovim riječima, zapravo presjek višegodišnjeg rada koji se tiče problema etnoreligijanstva. Prema Sekulićevoj definiciji etnoreligijanstva, koje ne treba miješati s pojmom etnoreligije, radi se o devijaciji odnosa između etničkog, etnonacionalnog i religijskog aspekta ljudskog života koji prožima sociopolitički prostor bivše Jugoslavije. No, dodat će, ta devijacija nije specifična samo za ovaj prostor.
„Može se pronaći i u nekim drugim sredinama, kao što su Šri Lanka ili Ruanda“, kaže Sekulić, objašnjavajući kako je fenomen etnoreligijanstva ozbiljno privukao pažnju znanstvenika tek posljednjih nekoliko desetljeća, nakon što je taj spoj počeo stvarati kardinalne sociopolitičke probleme te postao najveća prijetnja svjetskoj sigurnosti nakon Hladnog rata.
„Snažno je obilježena prisutnošću etnonacionalnih mitologija te duhom konflikta koji se iz toga generira, što sa sobom povlači čitav niz problema na relaciji religijske organizacije, vjerske zajednice, politike, teologije, identiteta i društvenog konteksta“, reći će Sekulić i zaključiti da je ovo primarno crkveni, ali i društveni i politički problem. Napomenut će kako prisutno etnoreligijanstvo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao i u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te Crkve košta ozbiljnog duhovnog propadanja.
Etnoreligijanstvo, napominje Sekulić, podrazumijeva manipulaciju odnosom etničkog i religijskog aspekta ljudskog života u svrhu postizanja stanovitih ideoloških ciljeva te predstavlja izopačenje pojma etnoreligije. Primjer će ilustrirati nama poznatim konstruktima „Hrvatske do Drine“ i „Velike Srbije“ te će objasniti što je to što je Katoličku Crkvu u Hrvatskoj i BiH te Srpsku pravoslavnu crkvu gurnulo u zagrljaj ustaške, odnosno četničke ideologije.
Iznijet će i zanimljive teze o tome zašto ovdje mržnja neprestano treba biti podgrijavana, te zašto etnonacionalni mitovi moraju biti usmjereni protiv nekoga, za što se kao pogonsko gorivo, primjerice koriste Kosovska bitka, Jasenovac ili Bleiburg.
Zanimljivo Sekulićevo predavanje u cijelosti možete pogledati u nastavku.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"
Napomenut će kako prisutno etnoreligijanstvo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao i u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te Crkve košta ozbiljnog duhovnog propadanja.
( Iz teksta)
Zato etnoreligijanstvo nije prvenstveno crkveni problem( kako Branko Sekulić tvrdi), već prvenstveno problem drzave.Etnoreligijanstvo je vjerski vulgarizam, koji ne bi bio moguć bez drzave.U suvremenom sekularnom drustvu i civilnoj drzavi, etnoreligijanstvo je nezamislivo.Prema definiciji, etnoreligijanstvo je sprega političkog , religijskog i etničkog.Kako onda moze se govoriti o prvenstveno o problemu Crkve?