Na tradicionalni božićni blagoslov domova moja je obitelj zgrozila susjedu koja živi u stanu do našeg. Čime? Bjelobradim patuljčićem koji na glavi ima duguljastu stožastu kapu sive boje prošaranu bijelim točkama. Ona mu smiješno pada na nos i potpuno mu prekriva oči. Posljednjih nekoliko Božića postavljaju ga ispred vrata kao ukras. Je li to pomodarski? Mislim da jest, ali je slatko. U Danskoj i Norveškoj nazivaju ga Nisse, u Švedskoj Tomte, a u Finskoj Tonttu. Dio je nordijske mitologije. Obitelji koje su dobrostive prema njemu, kaže predaja, štiti od nesreće i donosi im sreću. Tretira li neka obitelj Tomtea loše, spreman je na spačke. 

Tako ukratko ide priča, ali siguran sam da ga moji ne stavljaju na ulaz zato što štuju patuljčića, poput starozavjetnih Izraelaca koji su Jahvu u nekom trenutku zamijenili zlatnim teletom, već zato što im je on fora. I ništa više od toga. Osim nas, susjedu je zgrozila i obitelj koja živi u stanu nasuprot našeg. I oni imaju dva patuljčića ispred ulaznih vrata. Jedan od njih u ruci ima noćnu svjetiljku. Zbog svega što je vidjela na hodniku zgrade, zgrožena susjeda je na vrata svog stana zalijepila papir s naputkom za svećenika: „Ovo je kuća za blagoslov. Čudovišta oko mene nisu moja“. 

Brat mi je u šali predložio da i mi na vrata našeg stana zalijepimo poruku za svećenika: „Kad završite s kućom za blagoslov, dođite do kuće u kojoj žive vlasnici čudovišta“. 

Što se ovdje dogodilo? Jasno je, patuljčiće susjeda prepoznaje kao poganske simbole koji remete i čudovišno nagrđuju proslavu rođenja Isusa Krista. Dogodio se sudar dvaju imaginarija. 

A što je imaginarij? Čovjekov misaoni rezultat, nastao na temelju opaženog u prirodi i/ili stvorenog iz potrebe. Ono što čovjek opazi u prirodi, interesira ga pa on imaginarij stvori iz različitih potreba. Da sebi i drugima objasni stvarnost, prida joj neki kod. To je jedan način nastanka imaginarija. Međutim, čovjek ne mora nešto opaziti u prirodi da bi stvorio imaginarij. Dovoljno je da ga poželi, domisli i ostvari u nekom obliku. Na primjer, kao audiovizualni medij. Imaginariji nam daju orijentir. I više od toga. Daju nam smisao. Utažuju našu žeđ za netaknutom ljepotom, za besprijekornom čistoćom, našu potrebu za neuništivom i trajnom ugodom. Za vječnom sigurnošću kakvu ne možemo pronaći u prirodi. Netko će zahvaliti cijelom svom imaginariju za vlastiti život i za sve ono što je u njemu dobro pa čak i loše. Netko će zahvaliti samo dijelu svog imaginarija.

Naše društvo bolje je isključivo onda kada za njega učinimo nešto zaista dobro, a ne činimo mu loše. Kao ljudi napredujemo zbog onih koji grade i ljube život, a nazadujemo zbog onih koji ga ruše i mrze. Ljubiti život znači graditi mir. Kako jedino gradimo mir? Tako da ne zatiremo drugoga ni na koji način.

Vrijednosti nadilaze imaginarije. Univerzalne su. Nužno su graditeljske naravi. U fokusu svih vrijednosti je ljubav prema životu. Ako ljubavi prema životu nema, tada se ne radi o vrijednostima. Vrijednosti mogu nadomjestiti imaginarije, ali ih ne mogu zamijeniti. I ne žele to. Dovoljan im je rok trajanja, a to je dokle god čovjek ljubi život. 

Koristeći imaginarije, neki ljudi nastoje nadići život. Imaginarijima pokušavaju komunicirati vrijednosti s drugima. Mnogi u tome posve ne uspijevaju jer pritom zakidaju upravo ljubav prema životu. Institucionalizacija nekih imaginarija, vrijednosti ponekad dovodi u komatozno, paralizirano stanje. Vidljiv i mjerljiv učinak vrijednosti u našem društvu ovisi o tome koliko ih je svaki slobodan čovjek spreman primijeniti. Neki ljudi svojim imaginarijima nastoje izgraditi i unaprijediti društvo, dok ga drugi razaraju i unazađuju. Čiji je imaginarij onaj koji društvo gradi i unapređuje, a čiji onaj koji ga razara i unazađuje? Oko ovog pitanja ljudi su se spremni pobiti, ako jasno je, nisu spremni na dijalog. Ključ svakog imaginarija upravo je interpretator. Tumačeći imaginarij, interpretator može, slikovito govoreći, bližnjemu rastopiti srce i probuditi dušu ili ga žestoko razjariti i steći u njemu neprijatelja. Tako rade znanstvenici, umjetnici, političari, propovjednici ...

Za konstruktivno čovjekovo djelovanje, u čijoj je srži ljubav prema životu, transcendencija, premda ju čovjek možda sanja i želi, zapravo nije nužna. Dovoljne su vrijednosti. Imaginariji na čovjeka djeluju terapeutski. Poetski djeluju na njegovu svijest. Pomažu mu u borbi sa strahom od nepoznatog, osjećajem dosade i nepravde u svijetu, nositi se s patnjom, boli i smrti. Nepravda u svijetu plod je nedovoljno snažne primjene vrijednosti. Što više ljudi primjenjuju vrijednosti, nepravda u svijetu bit će slabija. Poput vrijednosti, neki imaginariji govore o nužnosti žrtve za konstruktivno čovjekovo djelovanje. Na primjer, biti roditelj znači žrtvovati sebe za dijete što započinje samom odlukom o roditeljstvu. 

Poput vrijednosti, neki imaginariji usmjereni su ka budućnosti. Suprotno nekim imaginarijima, vrijednosti u sebi ne sadrže pojam vječnosti i zbog toga mogu nestati u svakom trenutku. Živjet će sve dok ne nestane i posljednji čovjek na svijetu koji je spreman ljubiti i graditi život.

Imaginariji imaju svoje mitologije. Neki imaginariji snažno su povezani s onime što sociolozi nazivaju mores. Mores, moralne norme u sebi sadrže element ispravnog i krivog postupanja. Kršenje moresa drukčijim ponašanjem, suprotno od očekivanog, izaziva moralno zgražanje i osudu kod nekih ljudi. Kršenje moresa neki ljudi prepoznaju kao nepoznavanje i nepridržavanje onoga što je ispravno i očekivano. Onima koji ga krše pripisuju loš ukus. 

Treba li neke imaginarije onda rušiti? Potrti ih i dati prednost vrijednostima? Nipošto. Jer to nije u skladu s vrijednostima. Želio bih da oni koji imaginarijima nastoje nadahnuti druge za življenje vrijednosti, upravo budu nadahnuti vrijednostima koje ne ovise o imaginarijima jer im je žila kucavica i gradivno tkivo ljubav prema životu. Mislim da nešto o tome ima i u Novom zavjetu, u Prvoj Ivanovoj poslanici ...

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pexels

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.