Slavljenje fašizma usred Rima
Fašistički skup u vojnoj formaciji, ruke ispružene u rimski pozdrav i vojni pokliči iz grla nekoliko stotina neofašista već dva dana predmet su zgražavanja na društvenim mrežama kamo je dospio kratki video opisane scene bez ikakvog pojašnjenja o čemu se radi. Pokliči su odjekivali rimskim kvartom Tuscolano gdje se, u Ulici Acca Larenza, još od 1978. godine svakog 7. siječnja talijanska desnica prisjeća trojice ubijenih kamerata (tako su se talijanski fašisti međusobno nazivali).
MANIPULACIJA MASAMA: Što je zajedničko Mussoliniju, Hitleru, Francu i Tuđmanu?
ZAUZIMANJE EVROPE: Zašto je Musolini ustao iz mrtvih
Pod pritiskom javnosti Odjel za posebne operacije, DIGOS, izvijestio je danas kako istražitelji već poznaju identitet nekih prisutnih te će Općinskom odvjetništvu u Rimu proslijediti rekonstrukciju događaja. Suci istrage tada će odlučiti ima li ovdje elemenata za podizanje optužnice.
Dan nakon komemoracije pojavile su se video snimke koje neodoljivo podsjećaju na događaje što ih je u crno-bijeloj tehnici prenosio famozni Istituto Luce, talijanska filmska korporacija osnovana tijekom fašističke ere, prije točno stotinu godina, kada je fašizam krenuo sa strelovitim usponom u Italiji.
Roma, Italia, 2024.
— Paolo Berizzi (@PBerizzi) January 7, 2024
Vergogna di Stato. #AccaLarentia pic.twitter.com/yR7VtvmfVR
Talijanska opozicija nije propustila priliku optužiti aktualnog premijera, kako se premijerka Giorgia Meloni sama voli izjašnjavati - dakle ne premijerka, nego premijer - za hipokriziju obzirom da nije jasno osudila fašistički karakter komemoracije kojoj je do prije dvije godine i sama redovito prisustvovala. Još je 2008. godine sudjelovala u komemoraciji zajedno s Giulianom Castellinom, bivšim rimskim šefom neofašističke stranke Forza Nuova, friško osuđenim na osam godina zatvora zbog napada na sjedište sindikata CGIL koji je, zajedno s istomišljenicima u jesen 2021. godine, naumio spaliti.
Osim što je danas na vlasti prijateljski nastrojen „premijer“, ovogodišnja događanja na komemoraciji ni po čemu ostalom nisu specifična. Naime, ista se komemoracija održava već 48. godina te odavna predstavlja manifestaciju na kojoj se utvrđuje zdravstveno stanje radikalne desnice. Poklič koji ste čuli na snimkama redovni je folklor. Prisutni koji su, u prvih nekoliko redova postrojeni poput vojnika, na zapovjednikovu prozivku tri puta ponavljaju „Presente“ („Prisutan“), a svako „Presente“ popraćeno je dizanjem desnice u zrak, nakon čega zapovjednik objavi „na mjestu voljno“.
„Na površinu izlazi kult smrti koji u ime palih kamerata podržava crni plamen fašizma i povezuje naizgled nepovezane likove. U nedjelju je, na primjer, pred ogromnim keltskim križem u Ulici Acca Larentia bio i Fabio Rampelli (potpredsjednik Zastupničkog doma iz redova stranke Giorgie Meloni, Fratelli d'Italia) koji je podvukao važnost činjenice kako je jedna partija, direktna slijednica postfašističkog MSI-a (Movimento Sociale Italiano), konačno sjela na čelo države. Iz usta potpredsjednika zastupničkog doma, ovaj događaj predstavlja povijesni presedan – pobjedu”, primjećuje Giuliano Santoro, novinar Il Manifesta.
Pokolj u Ulici Acca Larenzia dogodio se usred „Olovnih godina“, perioda koji je trajao od kraja šezdesetih do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se politički sukob desnice i ljevice prenio na oružane obračune i terorizam po ulicama i trgovima. Početkom siječnja 1978. godine u kotarskom sjedištu postfašističke stranke MSI u Ulici Acca Larenzia pripremao se koncert. Nekolicina mladića izišla je iz stranke kako bi podijelila letke za događaj kada ih je napalo pet ili šest nepoznatih osoba. U tom napadu dvojica kamerata su ubijena, a treći je stradao nekoliko sati kasnije tijekom obračuna s policijom. Počinitelji do danas nisu poznati, dok ekstremna desnica događaj uredno komemorira i koristi ga za kao godišnje okupljanje i promociju fašističkih čežnji.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/Twitter
Vi ste pojavnost fasizma u Europi sveli na nekoliko dogadjaja i zemalja i time "objasnili " njegovo egzistiranje danas, u jednom dijelu zemalja.
Pri tome ste izgubili iz vida da je neofasizam-vjecan. ( Ecco).Jos nitko nije ovu tvrdnju opovrgao, niti moze.Na koji nacin danasnje desne stranke , radikali i ekstremna desnica rehabilitiraju fasizam? Zaboravili ste da demokratski sustavi jesu kao kao kula od karata: mogu pasti u svakom trenutku.Dovoljno je da jedna ili dvije desnicarske i populisticke stranke udju u politicki prostor i kontaminiraju ga.Zar nismo to vidjeli u svim bivsim drzavama Jugoslavije? Zar nemamo to prilike vidjeti i dozivjeti i danas? Necete mi valjda reci da je pojava Seselja na politickoj sceni Srbije ili bilo koje nacionalne stranke u Srbiji i sire, rezultanta rusenja spomenika CA?
Dakle, je li fasizam odista nestao pobjedom saveznickih sila? Ili se preobukao u narodne nosnje, vecernja odijela i etno frakove, sve uz gusle, gange, ojkanje i ostalu muzicku pozamanteriju? Je li se kod tih stranaka politika shvaca kao volonte generale naroda a drustvo dijeli na dvije suprostavljene skupine: naroda cistih i dobrih naroda i naroda prljavih i zlih?
Koliko populizam ima ozbiljan problem kada se ima na umu nacelo o nemogucnosti provodjenja volje vecine, ako je to suprostavljeno pravima pojedinaca?
Je li imate na umu da se fasizam reinkarnira u stotine novih lica, sluzeci samo sebi , sve u ime puka?
Koliko lica ima, koliko je neunistiv i koliko i kakva borba uvijek predstoji svakoj generaciji da se izbori s njim.
Jeste, vjecan je, nazalost.