Prekosutra, u subotu 9. studenog, i Zagreb će dati svoj obol obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv fažizma, pošasti koja još uvijek nije nestala s lica zemlje, pa čak naprotiv čini se kako naseljava sve više ljudskih mozgova i to ne samo u malo bijednijim zemljama svijeta (čitaj tranzicijske zemlje), već i na liberalizmom bogatom zapadu. Jedan od oblika fašizma je i rasizam, a britanska policija zasigurno će ustvrditi kako rasizam nema nikakve veze s činjenicom kako je osam puta veća vjerojatnost da će vas netko od njihovih ljudi zaustaviti ukoliko ste tamnoputi, nego ukoliko ste bijelac. Ovaj podatak je dakako služben i povodom njega britansko Ministarstvo unutrašnjih poslova ustrojit će posebnu jedinicu, koja će za cilj imati istražiti zašto su tamnoputi tako često zaustavljani. Sigurno je i kako će se među vama pronaći netko tko će ustvrditi kako ovaj primjer i nema veze s rasizmom, već sa zastupljenošću kriminalnih aktivnosti među pojednim etničkim skupinama. Lako je to reći, sve dok niste crnac u noćnim satima na britanskim ulicama.
Ipak, vratimo se mi najavi Međunarodnog dana borbe protiv fašizma u sklopu kojeg će na Zrinjevcu biti organiziran skup pod nazivom "Fašizam? Ne, hvala". Organizator skupa je Odbor za defašizaciju, kojem je cilj podržati zakonske izmjene kojima bi se trebalo zabraniti korištenje nacističkih, fašističkih i ustaških znakova. Ujedno se i zahtjeva donošenje zakona protiv diskriminacije na etničkoj, nacionalnoj, spolnoj, seksualnoj ili političkoj osnovi. Ovaj dan se obilježava u spomen na Kristalnu noć, kada je u noći s devetog na deseti studeni 1938. godine u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj izvršen masovni progon Židova. Te noći je oko tridesetak tisuća Židova završilo u koncentracijskim logorima, većina njemačkih sinagoga je zapaljeno, a židovske trgovine i stanovi su razoreni.
Bilježimo i neke zanimljive izjave povodom gorespomenutog Međunarodnog dana. Tako Vesna Teršelić iz Centra za mirovne studije kaže kako je isključivost postala uobičajena pojava u hrvatskoj svakodnevnici, te da često ne postoji ni minimum društvene solidarnosti, navodeći pri tom primjere kaštelanske djevojčice oboljele od HIV-a i segregacije romske djece. Srđan Dvornik iz Građanskog odbora za ljudska prava, rekao je kako politička (ne)kultura opterećuje Hrvatsku na njenom putu u građansku civilizaciju, te da su nasilne snage, nekada integrirane u vladajuću politiku, danas nekontrolirane i kao duhovi, pušteni iz boce. Trpimir Matasović iz Udruge "Iskorak", pak izjavljuje kako različitosti nisu opasne po hrvatsku društvo, već su one potencijal i bogatstvo. Što li će na ovo sve reći mladi zagrebački fašisti?