Zašto bi samo kardinal Stepinac trebao biti tabu?
Potpuno je nevjerojatno da srpskom premijeru Aleksandru Vučiću njegov imenjak Vulin, koji vodi resor gdje spadaju rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, služi kao svojevrsni ministar za Hrvatsku. I to sa zadaćom da provocira državu s kojom Srbija formalno pokušava izgraditi što bolje odnose. To ide tako daleko da je Vučić prije tri mjeseca osobno najavio da će upravo Vulin odgovoriti predsjedniku hrvatske Vlade Zoranu Milanoviću na njegovu opasku da se službeni Beograd treba jasno distancirati od šovinističkih poruka Vojislava Šešelja. Vulinov krajnje nediplomatski istup tada je doveo do povlačenja na konzultacije hrvatskog veleposlanika u Srbiji Gordana Markotića.
S vremenom su napetosti ipak splasnule, Markotić se vratio na posao, a dogovorom Vučića i Milanovića u Hrvatsku je na služenje zatvorske kazne transferiran Veljko Marić. K tome je još predsjednica Kolinda Grabar Kitarović razgovarala sa srpskim kolegom Tomislavom Nikolićem i po svemu se činilo da su se odnosi dvije zemlje stabilizirali. No, onda je Vučić u subotu tog Vulina poslao da govori na komemoraciji za žrtve u Jadovnu. Ne samo da je na taj način iskazao nepoštovanje prema domaćinu komemoracije, nego je odmah bilo jasno da će zapjenjeni Vulin opet reći nešto što će izazvati zlu krv između Hrvatske i Srbije. Ovaj se put ministar rada sjetio kardinala Alojzija Stepinca i nazvao ga - ustaškim vikarom. I uslijedile su očekivano brojne hrvatske žučne izjave.
Odmah je bilo jasno da će zapjenjeni Vulin opet reći nešto što će izazvati zlu krv između Hrvatske i Srbije (FOTO: nspm.rs)
Uopće, dakle, nije dvojbeno da Vučić upotrebom Vulina, kojem međunarodna politika nipošto nije u opisu radnog mjesta, pravi političku štetu i to iz sasvim nedokučivih razloga. To je, međutim, samo jedna dimenzija Vulinovog nastupa u Jadovnu i spominjanja Stepinca u izrazito negativnom kontekstu. Ona druga možda je čak i zanimljivija i više zabrinjavajuća, a tiče se odnosa Hrvata prema svojim povijesnim osobama. U Jadovnu je bio i ministar kulture Berislav Šipuš i nije se osvrnuo na Vulinovu autoritativnu ocjenu pokojnog kardinala. Hrvatska desnica napala ga je kao da počinio veleizdaju.
HDZ-ovac Željko Reiner, potpredsjednik Sabora, zatražio je hitnu reakciju Banskih dvora u zaštiti Stepinčevog lika i djela. Bivša premijerka Jadranka Kosor ustvrdila je da je Šipuš morao osuditi Vulina. Hrvatska konzervativna stranka istaknula je zahtjev da se Vulina u Hrvatskoj proglasi personom non grata. Međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač pozvao je hrvatsku Vladu da od Vlade Srbije zatraži da se ogradi od Vulina. Javio se i donedavni predsjednik Ivo Josipović, koji, iako nije vjernik, smatra da bi Hrvatska morala Srbiji uputiti diplomatsku notu. I Josipović, znači, misli da Stepinac treba imati apsolutno nedodirljiv status i da službena politika mora djelovati kad ga netko uvrijedi. Je li to zaista dužnost vlasti?
I o Stepincu, kao i o Franji Tuđmanu i Gojku Šušku, ubuduće samo među svoja četiri zida (FOTO: Wikipedia)
Na stranu to što je Stepinac bio vrlo kompleksna, a ne jednoznačno pozitivna osoba. Sve da je taj katolički svećenik, koji je preminuo prije više od 50 godina, i bio svetac, apsurdna je ideja da ga Vlada mora braniti od kritika. Jer u tom slučaju dolazimo na vrlo sklizak teren i postavljaju se najmanje dva logična pitanja. Kao prvo, zašto bi samo Stepinac bio tabu. Niti je tko dosad objasnio da je baš on najveći hrvatski sin ikad, pa da stoga mora uživati posebnu zaštitu države od neprimjerenih izjava, niti o tome u društvu postoji konsenzus. Možda netko više cijeni Stjepana Radića, Franju Tuđmana ili, pak, kralja Tomislava. Bi li hrvatske vlasti morale prosvjedovati i ako neki Srbin, Nijemac, Francuz ili Nigerijac kaže nešto loše i o nekom od tih velikana? Ali, i to je druga dilema, zašto isključivo gosti iz inozemstva ne bi smjeli propitivati Stepinca i ostale članove hrvatskog panteona? Zašto bi Hrvatu bilo dopušteno da to radi bez da ga vlast ne upozori da je to "bezočan napad na Hrvatsku", a možda takvog smutljivca i protjera iz zemlje? Pa valjda Hrvati imaju veću obvezu čuvati vlastite nacionalne svetinje nego stranci.
To je, uostalom, i na tragu najave Tomislava Karamarka da će se, nakon što HDZ preuzme upravljanje državom, o Franji Tuđmanu i Gojku Šušku moći pogrešno govoriti jedino kod kuće, nikako na javnom mjestu. Danas izgleda da će ovakav embargo vrijediti i za Stepinca, a do parlamentarnih izbora im se lako još tko pridruži.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Wikipedia
Puno se govori i piše o provokatorskom nastupu predstavnika Vlade Republike Srbije, ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Aleksandra Vulina.
Budući da se on već, nešto ranije, istaknuo u Srbiji ratnohuškačkim i neprijateljskim izjavama prema hrvatskome narodu i Republici Hrvatskoj, u povodu Šešeljevog paljenja hrvatske zastave, te i prethodnim sličnim izjavama protiv hrvatskih branitelja u Sisku, tj. samoj Republici Hrvatskoj, znakovito je da je srbijanska vlada upravo njega poslala na takozvanu komemoraciju srpskim žrtvama u Šaranovoj jami u Jadovnu, kao i to da je Milorad Pupovac, zastupnik u Hrvatskome saboru, upravo Vulina prihvatio kao počasnoga gosta. Značajno je da Aleksandar Vulin drsko svojim lažima vrijeđa hrvatski narod, pa i najvećeg hrvatskog mučenika srbokomunističkog jugo režima, blaženog kardinala Alojzija Stepinca, i to u nazočnosti predstavnika hrvatske vlade, ministra kulture Berislava Šipuša, kao i predstavnika Srpske pravoslavne crkve.
No, pri svemu tome grotesknom, najveći je problem što se te tobože komemorativne predstave održavaju dozvoljene od vlasti Republike Hrvatske, na kojima se govori o desecima tisuća srpskih žrtava u toj jami, a da je i bivši predsjednik Republike Srbije, Boris Tadić, na tome mjestu i takvoj komemoraciji svojevremeno govorio da je u toj jami i njegov djed, a zapravo je potpuno stručno dokazano, od strane Saborske komisije za istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, silaskom u jamu speleologa i forenzičara, a snimljen je i film, da u toj jami nije pronađena ni jedna ljudska kost. To je sve dokazano još prije 2000. godine, a svakom normalnom je to vidljivo i na snimljenome filmu. O tome je pisao i tjednik Hrvatski list u nekoliko nastavaka, prije par godina, ali svejedno Milorad Pupovac i njegova bratija i dalje svake godine uporno nastavljaju sa svojim klevetama i lažima, i još uz Ognjena Krausa, predstavnika židovske zajednice u Zagrebu, u ime kao tu po imenima ubijenih židovskih žrtava.
Tko je zaista tu lud ili previše pokvaren i zločest, ti koji to glume ili hrvatska vlast koja to dozvoljava, neka svatko zaključi sam!
Čak sam i osobno razgovarala sa najpoznatijim hrvatskim speleologom i hidrologom, prof. dr. sc. Srećkom Božičevićem, koji je boravio u mirovnom domu “Maksimir” u Zagrebu, a preminuo je prije oko godinu dana. On mi je rekao da je se osobno dva puta spuštao u tu jamu i također je rekao da u toj jami nema ljudskih kostiju, kao i to da na području Jadovna ima još 17 jama zatrpanih i potpuno neistraženih. Rekao mi je da ni za vrijeme bivše Jugoslavije nije bilo dozvoljeno istraživanje tih jama, a u Republici Hrvatskoj je 2000. godine prekinut i zaustavljen rad rečene Saborske komisije.
Ujedno mi je također rekao da mu je poznato, budući da je rodom iz Like, da su brojni kamioni sa zarobljenicima Križnoga puta 1945. godine od Gospića odvoženi prema Jadovnu, a vraćali su se prazni.
Dakle, onda zaista nije neobično ni čudno da se sve te jame Jadovna nisu smjele istraživati, a na žalost, ne istražuju se ni u vrijeme neokomunističke vlasti od 2000. godine na dalje u Republici Hrvatskoj.
Pravo je Božje čudo što su tvorničari laži i mitova slučajno odabrali i obilježili natpisima baš tu Šaranovu jamu za centar njihovih laži, a da je baš tu utvrđena istina koju od mržnje poludjeli lažljivci ne prihvaćaju, iako im ni osobno to nije teško provjeriti!