Lupigin austrijski suradnik i zaljubljenik u Balkan, Christoph Baumgarten iz Balkan Storiesa, sažeo je dojmove sa svog putovanja Aleksandrovim kraljevstvom ranog ljeta gospodnjeg 2024. i za Lupigu sastavio nekoliko kratkih crtica

Uroš u Subotici uz jutarnju kavicu pije votku. Ovdje je sistem puno bolji nego na zapadu, kaže. 

"Vi imate samo sistem. A mi živimo u pukotinama sistema", govori. 

Šef mu duguje nekoliko plaća. Otvara još jednu bočicu votke.

Maslac u supermarketima ovdje košta više od 400 dinara. Čokolada ponegdje košta više od 300. A 300 dinara je otprilike dva i pol eura.

U jednu beogradsku brijačnicu upada brijačev prijatelj. Drži se za zglob. 

“Tip me udario i pobjegao”, kaže. 

Otpratio je mušteriju do prvog bankomata. Tip je rekao da nema novca za frizuru koju mu je Goki upravo napravio. Račun je bio 1.800 dinara. 

„Udario je tipa za 15 eura?“, u nevjerici govori Goki. 

„Imamo sigurnosne kamere i pronaći ćemo ga“, siguran je.

Postavili su ogromne ekrane u prozore Palače Albanija. Svake večeri na ekranima se vrte srpske zastave. Nešto dalje, na uličnom zidu, nalazi se mural u bojama srpske zastave. "Kad se vojska vrati na Kosovo" glasi ispisani slogan na zastavi. Ni ekrana ni slogana na muralu nije bilo za mog zadnjem boravka ovdje.

Ovakvi i slični murali na svakom su uglu (FOTO: Christoph Baumgarten)

„Na semaforu u Novom Sadu iskočio je momak iz auta da me prebije”, priča Ivan. 

Nije mu se to dogodilo prvi put. Ivan nije čistog srpskog porijekla i ne voli ljude kojima je stalo do čiste krvi i to otvoreno govori, a neki ljudi ovdje to ne vole.

Vlada je konačno priznala da je Jared Kushner, zet Donalda Trumpa, kupio staru zgradu Generalštaba koje stoji u centru Beograda, kao neslužbeni spomenik stradanja od NATO bombardiranja 1999. godine.

Ode u ruke Trumpovom zetu (FOTO: Christoph Baumgarten)

“Nisu rekli ni riječ kad je Kushner bio u Beogradu”, kaže moj stari prijatelj Pera. 

„Tada su potpisali ugovor i tajili ga“, objašnjava mi. 

I dalje skrivaju koliko je zet Donalda Trumpa platio nekretninu na vrhunskoj lokaciji gdje će navodno sagraditi luksuzni hotel za 500 milijuna dolara. Još jedan "Beograd na vodi", samo manji.

Konačno su završili željezničku stanicu na Prokopu. Recimo. Ovdje još stoje dizalice, a treba napraviti i još jedno krilo. Sad barem imaju kafić i pekaru. Prokop se i dalje zove Beograd Centar, a da se nije ni milimetar približio centru. Ni dalje nema dovoljno autobusnih i trolejbusnih linija do centra grada. 

"Beograd centar" na sat vremena pješice od centra Beograda (FOTO: Christoph Baumgarten)

“Hrvati su svi Srbi, samo su zaboravili”, uvjerava me moj taksist dok me vozi sa stanice. Inače, porijeklom je iz Crne Gore. 

„Svi Bošnjaci su Srbi. I mi Crnogorci isto. I Makedonci. Samo su zaboravili jer im je zapad rekao da su nešto drugo“, nastavlja, a potom mi vožnju do Beogradskog sajma, od jedva kilometar i pol, pokušava naplatiti 2.000 dinara. Kao i na autobusnoj stanici, izgleda da su i taksisti koji čekaju na Prokopu redom prevaranti.

Od prokopa do Beogradskog sajma, dakle niti kilometar i pol vožnje, "pošteni" takstisti pokušavaju naplatiti 17 eura (FOTO: Christoph Baumgarten)

Najbrži vlakovi između Beograda i Niša voze šest sati i 17 minuta. Postoje samo četiri veze dnevno. Autobus vozi svakih sat vremena, a obično traje nešto više od tri sata. Između Beograda i Kragujevca nema vlakova.

Spomenik Stefanu Nemanji ispred nekadašnje glavne željezničke stanice u Beogradu nadoknađuje Srbima činjenicu da je željeznička mreža postala projekt „Beograd na vodi“. To je turbo arhitektura, made in Russia. Kakvu će kompenzaciju dobiti za Kushnerov projekt?

Kompenzacija građanima jer su izgubili željeznicu do centra, a "dobili" Beograd na vodi (FOTO: Christoph Baumgarten)

Gradonačelnik Beograda hoće zatvoriti Muzej Jugoslavije. Želi da se Titovi posmrtni ostaci prebace u njegovu rodnu kuću u Kumrovcu. 

“Nema više jugonostalgije”, kaže.

Na Adi Ciganliji starac ide od stola do stola u malom restoranu. 

“Je'l ovo još jedete?”, pita nas i pokazuje na tanjur na kojem su dva ćevapa. 

"Ne", odgovaramo, a on trpa ćevape u plastičnu vrećicu.

"Nema više jugonostalgije", naredio je gradonačelnik (FOTO: Christoph Baumgarten)

Gorivo košta oko 200 dinara. To je oko 1,70 eura. U susjednoj BiH je 1,30 eura, u Hrvatskoj oko 1,45.

Dok sam bio u Srbiji, kralj Aleksandar je otišao u New York braniti svoj narod od Srebrenice.

Nenad me pita: "Kad si zadnji put bio ovdje?"

"Prošle godine", odgovoram.

“Što se promijenilo”, zanima ga.

„Postalo je gore“, kažem.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Christoph Baumgarten

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.