Autor teksta, Christoph Baumgarten, urednik je bečkog portala Balkanstories.net i povremeni suradnik Lupige. U Beograd je otputovao kako bi napisao reportažu s provjeda. 

Ne možete vidjeti ulicu od ljudi. Straga masa. Sprijeda masa. Ulica Kneza Miloša u centru Beograda u petak više nije bila ulica. Ona je protest.

PROLJEĆE U BEOGRADU: Najveći prosvjedi od 5. listopada 2000.

Rade samo semafori. Nitko ne zna zašto. Jedan grad je na ulici. Ne postoji drugi način da se to objasni. Gomile učenika. Imaju dvanaest, trinaest, četrnaest godina. Ne žele da se na njih puca. I možeš ih razumjeti.

Straga masa. Sprijeda masa. (FOTO: Christoph Baumgarten)

Tu su veterani prosvjeda protiv Slobodana Miloševića, od kojih su neki bili u političkoj hibernaciji deset i više godina. Studenti, penzioneri, roditelji i manja delegacija rudara Jedinstva Kolubara. Kada su 2000. godine sudjelovali u demonstracijama protiv Miloševića, režim je pao. Ovaj put je to samo šačica ljudi iz rudnika. Ali šačica koja daje nadu. Dok sa svojim zastavama ulaze u demonstracije na početnoj točki ispred parlamenta, masa im počinje pljeskati.

Šačica rudara Kolubare mogla bi postati gomila ako se prosvjedi nastave, nadaju se neki ovdje.

Radnici Kolubare stižu na proteste (FOTO: Christoph Baumgarten)

A tek je treći petak kako su na ulici.

"Hitna", viče netko.

Gomila odmah formira traku za prolaz. Hitna pomoć s rotacijskim svjetlima prolazi bez značajnijeg zadržavanja. Masa aplaudira.

Jedna iz nesavladive gomile zove se Nada.

"Danas sam doletela ovamo iz Münchena kako bih protestovala", kaže ona.

Nada već više od 30 godina živi u Njemačkoj. Ne sjeća se da je ikad sudjelovala u demonstracijama u Beogradu.

"Ono što se događa u ovoj zemlji je strašno", govori, pa dodaje: „Nešto se mora promijeniti“.

Nešto se slomilo u „carstvu“ kralja Aleksandra.

Učenice na protestima (FOTO: Christoph Baumgarten)

Dva ubojita pohoda u samo dva dana početkom svibnja, u kojima je ubijeno 18 ljudi, probudila su široke slojeve stanovništva iz političke apatije - posebice masovno ubojstvo koje se dogodilo u osnovnoj školi u središtu Beograda. Deseci tisuća izašli su na ulice tijekom prvih prosvjeda.

Dolijevanje ulja na vatru

Vlada premijerke Ane Brnabić javno se rugala sudionicima prvih prosvjeda. Brnabić je napravila veliku grešku kada je ustvrdila da je na prošlotjednim prosvjedima sudjelovalo tek nekoliko stotina ljudi, a da su sve fotografije koje dokazuju suprotno manipulacije. I sama se podsmjehnula na fotografiji sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i još jednim ministrom - sva trojica tri puta su fotošopirana u fotografiju kako bi se podcrtala optužba protiv oporbe da su manipulirali fotografijama prosvjeda.

To je za mnoge ljude u Srbiji bilo previše. Oni su to doživjeli i doživljavaju kao ismijavanje žrtava ubilačkog pohoda, kao smijanje svakodnevnom nasilju i društvenim problemima u Srbiji. Također, očiti su pokušaji medija bliskih režimu da umanje prosvjede ili ih prešute.

Što tjera režim da tako reagira na prosvjede ostaje misterij.

Možda se cijela opozicija ujedinila pod sloganom “Srbija protiv nasilja” – od krajnje desnice do zeleno-liberalne platforme Moramo i lijevo-liberalne Demokratske stranke – ali službeni zahtjevi opozicije i demonstranata bili su i jesu skromni.

Za mnoge ljude u Srbiji provokacija premijerke Brnabić bila je previše (FOTO: Christoph Baumgarten)

Dvjema privatnim televizijskim postajama bliskim režimu, koje su se istaknule u veličanju nasilja i voajerskom izvještavanju o ubilačkom pohodu, treba oduzeti dozvolu za emitiranje. U medijskom sektoru, koji je uglavnom blizak režimu, ne primjenjuju se, kako se navodi, standardi poput novinarskog kodeksa časti. Ministar unutarnjih poslova i šef tajne službe trebaju podnijeti ostavke.

Posljednje, ali ne i najmanje važno, panična reakcija vlade na prosvjede napravila je da ovi zahtjevi izgledaju kao lanjski snijeg.

Najčujniji povik na ovim demonstracijama je: "Vučiću, odlazi".

Netko, negdje u ovoj nepreglednoj masi, pali svjetlo na mobitelu. Deseci tisuća spontano se pridružuju, držeći svoje telefone poput svijeća. Poput vala, svjetla su se širila s jednog kraja demonstracija, na drugi, i natrag.

Napetost s početka odavno je ustupila mjesto zaraznom samopouzdanju. Ova masa razvija svijest o sebi i svojoj moći - koliko god nesigurna i privremena bila.

Svjetla s mobitela (FOTO: Christoph Baumgarten)

Policija se praktički potpuno povukla. Samo jedan ili dva policajca blokiraju ulice koje sijeku rutu demonstracija. Vjerojatno namjerna mjera deeskalacije. Osim toga, veliki broj policajaca zaokupljen je kontrolom prosvjeda poljoprivrednika diljem Srbije. Naime, srbijanski poljoprivrednici već četvrti dan traktorima blokiraju važna prometna čvorišta i mostove. S relativno malim brojem ljudi uzrokuju prometni kaos u nekoliko većih gradova u zemlji. Izuzetno učinkovit način da se stavi naglasak na njihove zahtjeve - uključujući one za više subvencije.

Izbjegavanje konflikta

U cijelom tom kaosu Aleksandar Vučić pokušava pobjeći od konflikta.

Paralelno s masovnim prosvjedima protiv svog režima, pozvao je pristaše svoje kleronacionalističke stranke SNS na veliki događaj u središtu Pančeva, grada nadomak Beograda. Ovdje je najavio nove izbore za Skupštinu Srbije. 

"Srbija je puna revolucije", citirao je prorežimski dnevnik Novosti u subotu. „Bez izbora nema vlasti“.

On sam ne želi nove izbore.

Policija je osiguravala događaj vladajuće stranke - uostalom, veliki dijelovi zemlje bili su blokirani prosvjedima poljoprivrednika, kao i dan ranije.

Poruka vladajućem SNS-u (FOTO: Christoph Baumgarten)

Vladajući SNS najavio je masovni skup svojih pristaša u Beogradu sljedećeg tjedna. Vučić govori o najvećem događaju u srpskoj povijesti.

U Srbiji je javna tajna da se na mnoge javne dužnosnike vrši pritisak da se učlane u SNS i pokažu svoju lojalnost, pa tako i sudjelovanjem u prosvjedima koje vlast sama organizira.

Demonstracije protiv režima odavno su stigle do mosta Gazela. Autoput koji ovuda prolazi važna je veza između centra grada i Novog Beograda. Mnoštvo mirno prelazi preko mosta. Na drugom kraju, kod Sava centra, demonstracije bi se trebale razići.

Stižu prve procjene o broju sudionika.

“100.000, 150.000 ljudi”, kaže jedan sudionik.

“To je više nego prošli put”, dodaje mladić u njegovom društvu.

"Više od 200.000, to mi je upravo pokazala mapa", ubacuje se drugi.

Teško je odrediti koji je broj točan. Masa je tolika da je teško procijeniti. Znamo samo da su se ispred Sava centra već okupile tisuće ljudi, a most je pun i ljudi još nastavljaju dolaziti iz smjera centra grada.

Kolona prelazi Gazelu, ne vidi joj se ni kraj ni početak (FOTO: Christoph Baumgarten)

Ovo su najveći prosvjedi u Srbiji od 5. listopada 2000. godine. Sutradan, 6. listopada, Slobodan Milošević podnio je ostavku.

Ni državna televizija RTS ne može izbjeći izvještavanje o prosvjedima. Snimke ne mogu prikriti činjenicu da je ovdje na ulici cijeli jedan grad. Protiv nasilja. Protiv medijske manipulacije. Protiv masovnog siromaštva. Protiv autoritarnog režima.

Samo režimu blizak tabloid Informer pokušava zazidati Vučića.

"Kod Vučića u Pančevu 30.000 ljudi", pisao je u subotu ovaj list. I: "10.000 hejtera blokira Gazelu".

Tko bi, barem u Beogradu, trebao vjerovati da su ove informacije točne.

Ovdje postoji optimizam među veteranima prosvjeda.

“Ovo je Vučićev kraj”, veselo kaže Ana s Novog Beograda.

“Ovo možda nije kraj. Ali je početak kraja”, ubacuje se njen suprug Aleksandar.

Ana je redovito na uličnim protestima od 1997. godine.

Je li ovo početak revolucije? (FOTO: Christoph Baumgarten)

Aktivist lijeve izvanparlamentarne oporbe oprezno je optimističan: “Možda sustav sutra neće nestati. Ali uskoro. Pitanje je samo kolika će šteta biti napravljena do tada.”

Prosvjednicima je od Parlamenta do Sava centra trebalo dobra dva i pol sata. Kolona je bila duga oko šest kilometara.

Povici, a ponegdje i zvižduci prosvjednika u okolici se mogu čuti do ponoći. I do sitnih sati tisuće, uglavnom mladih prosvjednika i pobornika oporbe, tulumare na ulicama. Autocesta prema Zagrebu ostaje zatvorena. 

Ovi ljudi zauzimaju javni prostor. Oni imaju kontrolu. Možda samo ovu jednu noć. Ali donedavno je i to u Srbiji bilo nezamislivo. 

Je li ovo početak revolucije? Možda. U svakom slučaju, nakon duge srpske zime, svanulo je srpsko proljeće.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Christoph Baumgarten