„Nećemo primiti nijednog izbjeglicu, nijednog migranta!“ - ovo je mantra koja se godinama izgovarala u Češkoj i mogla se čuti od predsjednika, premijera, parlamentarnih zastupnika i običnih građana. Na ovom sloganu su se dobijali izbori. Bivši premijer Andrej Babiš s ponosom je izgovarao kako je s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom pokopao plan Bruxellesa o migracijskim kvotama. Sadašnji premijer Petr Fiala, koji je izazvao ponos čeških i divljenje građana širom svijeta posjetom ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom u Kijevu pod granatama, nekada se u Mađarskoj slikao pored Orbánove bodljikave žice za izbjeglice. 

Kada je 2018. godine češka eurozastupnica Miroslava Šojdrová iz demokršćanske stranke predložila da Češka prihvati barem 50 maloljetnika, siročadi iz Sirije koji su životarili u prenatrpanim izbjegličkim kampovima u Grčkoj, tadašnji premijer Babiš je izjavio: „Zašto bi ih primili? Imamo i našu siročad koju moramo pripremiti za život.“ Dodao je i da to nisu mala djeca već dječaci od 12 do 17 godina. Nije pomoglo ni to što se više od pedeset čeških obitelji javilo da će ih primiti. 

Zločinačkim pohodom Vladimira Putina na Ukrajinu Češka se promijenila preko noći, gotovo 300.000 ukrajinskih izbjeglica našlo je ovdje utočište u necijela tri tjedna. To predstavlja veći teret za zemlju od deset milijuna stanovnika nego milijun izbjeglica iz Sirije za Njemačku od gotovo devedeset milijuna stanovnika koje je prihvatila Angela Merkel tokom cijele 2015. godine. Proglašeno je izvanredno stanje da bi institucije uključujući policiju i vojsku što ažurnije mogle pomoći pri prihvaćanju ugroženih. Češku je preplavio neviđen val solidarnosti. Pomažu stari, mladi i djeca. Skuplja se financijska pomoć (gotovo milijardu kuna), odlazi se automobilima na granice s Poljskom i prihvaćaju izbjeglice, traži se smještaj, Česi ih primaju u svoje kuće, stanove i vikendice, pomažu im u traženju posla, škola i vrtića za djecu. 

Jedan od popularnijih liberalnih političkih komentatora Petr Honzejk je na početku ruske agresije na Ukrajinu bez skrivenog cinizma napisao: "Zvučat će brutalno, ali velik dio češkog stanovništva Ukrajinu doživljava samo kao nepresušni izvor građevinskih radnika i čistačica. I sumnjam da je Češka spremna da se zbog Ukrajine dugoročno ograniči. Problem cijelog Zapada je udobnost, ne želi sebi ništa uskratiti."

Nakon tri tjedna Honzejk je napisao komentar pod naslovom “Česi su kao hobiti, u nama je uvijek više nego što mislimo“. Aludirao je na stereotipe o suzdržanim, ksenofobnim, nepovjerljivim i zatvorenim Česima koji samo gledaju svoja posla, žele da ih nitko ne ometa, da je toplo pod zadnjicom i da je večera na vrijeme na stolu. Prihvat unesrećenih iz Ukrajine odašilje potpuno drugačiju sliku Češke i njezinih građana od one koja je vladala za vrijeme izbjegličke krize 2015. godine. A da je to, blago rečeno, nepravedno prema ljudima koji bježe s Bliskog Istoka, Afrike i Azije, svima nam je jasno, kao što nam je jasno i da boja kože i vjera, pored svih proklamiranih vrijednosti o jednakosti među ljudima, i u 21. stoljeću u Europi ostavlja zatvorena mnoga vrata i granice.

Što je tu je, to je duga i tužna priča i neizbrisiva mrlja na savjesti čovječanstva, posebno Europe. Česi sada pomažu masovno i nesebično nesretnim ljudima čiji su se domovi našli na meti iskompleksiranog mužjaka s imperijalnim ambicijama. Čak je i češki predsjednik Miloš Zeman, za kojeg se i u Moskvi govorilo da je njegov ured u dvorcu Hradčany ispostava Kremlja u Pragu, doživio preobražaj i to toliki da je svog dojučerašnjeg idola proglasio luđakom, a predsjednika Ukrajine Zelenskog odlikovao. Pretvorio se u zagovornika najstrožih sankcija protiv Rusije što je novinara i satiričara Jindřicha Šídla inspiriralo za Facebook post: „Bude li išlo ovim tempom sutra oko podne predsjednik Zeman predložit će bombardiranje Moskve“.

Ukrajinske izbjeglice popunjavaju imigracijske dokumente (FOTO: HINA/EPA/Martin Divisek)

Putinova agresija na Ukrajinu probudila je češke hladnoratovske strahove, kod starijih oživjela slike ruskih tenkova na ulicama Praga, otvorila stare rane i frustracije nacije ostavljene na cjedilu od velikog svijeta kako 1938. tako i 1968. godine i oživjela vlastite komplekse nedovoljnog otpora. Ono što Honzejka i sve dobronamjerne građane trenutno kopka jest koliko dugo Česi mogu i žele držati otvoreno naručje Ukrajincima. Pribojavaju se da će početni entuzijazam splasnuti zbog naizgled prozaičnih razloga: rastuće inflacije i svih popratnih problema koji dolaze sa uzdrmanim svjetskim tržištem. Češka je u potpunosti ovisna od ruskog plina, a 30 posto nafte dolazi iz Rusije.

Češkoj će uskoro trebati pomoć zemalja članica Europske unije. Onih istih koji su nju molili za pomoć tokom izbjegličke krize 2015. godine i kasnije. A tada ih je Češka glatko odbila. Imajući u vidu tadašnji stav Češke premijer Fiala je uz obećanje Ukrajincima da će se Češka pobrinuti za njihove žene i djecu, poslao poruku vlastitim građanima da će Češka savladati ogroman izbjeglički val iz Ukrajine, te poručio Bruxellesu da ne žele uvođenje kvota za izbjeglice, već financijsku solidarnost prema zemljama koje su najviše pogođene izbjegličkim valom. 

U Češkoj već živi oko 200.000 Ukrajinaca koji su ranije stigli trbuhom za kruhom. Još uvijek se ne zna točan broj onih koji su se odazvali pozivu u rat. Među 300.000 izbjeglica koji su našli utočiste u Češkoj uglavnom su žene, djeca i starije osobe. Prema iskustvima država koje su primale izbjeglice dvije trećine njih ostaje u zemljama koje su ih prihvatile. Češka trenutno ima 360.000 slobodnih radnih mjesta. Stručnjaci upozoravaju da tvrtke moraju izaći u susret otvaranjem poslova na određeno vrijeme i sa skraćenim radnim vremenom, ne prepustiti ukrajinske žene radu na crno i slabo plaćenim povremenim poslovima. 

Ukoliko se broj izbjeglica ne smanji odgovorni ljudi za robne rezerve upozoravaju da će moći pomagati još samo dva, najviše tri tjedna. Posljednjih tjedana izdvajali su tjedno oko 300 tona namirnica i razne druge pomoći za ukrajinske izbjeglice. Psiholozi upozoravaju da će nakon početne faze suosjećanja, solidarnosti doći faza prezasićenosti, razočaranja i razdražljivosti što će jedva dočekati oni koji vrebaju iz prikrajka i početi s širenjem dezinformacija, laži i straha. Već na društvenim mrežama izmišljaju priče o izbjeglicama koji su „nezahvalni, izbirljivi, bogati, a primaju pomoć“.

Oni koji su otvoreno podržavali Babišovu odluku o neprimanju sirijske djece ekstremisti su iz stranke SPD Tomija Okamure koja je i u prošlom i u ovom sazivu dobila oko 10 posto glasova. Dobijaju ih na strašenju Čeha od „briselske multikulturne koncepcije zasnovane na likvidaciji narodnog suvereniteta“. Okamura je ovih dana skinuo svoje prijeratne Facebook objave u kojima je veličao Putina i njegov režim. Shvatio je da mu u trenutku kada je skoro 90 posto čeških građana užasnuto Putinovim razaranjem Ukrajine ovi postovi ne idu u prilog. No, upravo iz ovih redova počinje rogoborenje protiv izbjeglica „koji imaju prednost pred Česima“. 

Pridružuje im se i bivši premijer Babiš, tajkun koji teško podnosi poraz na prošlogodišnjim jesenskim izborima. Na početku rata u Ukrajini oštro je osudio rusku invaziju da bi točno mjesec dana kasnije u svom redovnom video obraćanju građanima preko Facebooka prepoznatljivim populističkim stilom izjavio: “Vlada ne bi smjela davati prednost izbjeglicama i Ukrajini pred našim građanima … Najprije su nam rekli da manje vozimo, da se manje grijemo, sad samo čekam da nam kažu da prestanemo paliti svjetlo“.

Češku čeka zahtjevno razdoblje. Pored ogromnog proračunskog deficita, rastuće inflacije (trenutno 11,1 posto ), energetske krize sada i stotine tisuća izbjeglica. Vlada ne smije upasti u lažnu dilemu: izbjeglice ili ugroženi građani. Odgovorna vlada mora se pobrinuti i za jedne i za druge. Za sada joj u tome masovno pomažu i građani koji to mogu. 

Na nesebičnu pomoć Češke pala je, međutim, sjena rastuće rusofobije. Pored ruskih obrtnika koji sa svojih trgovina skidaju sve što ima ruski predznak, ruskih građana koji se boje progovoriti ruski u javnosti, kolateralnih žrtava ima i u kulturi. Otkazani su neki koncerti ruskih glazbenika. 

Najbizarnija vijest je otkazivanje predstave “Udarna vest” srpske redateljice Minje Bogavac u jednom češkom kazalištu uz opravdanje da „zbog političkog stava Srbije prema ratu u Ukrajini gostovanje srpskog kazališta nije moguće“. Po bizarnosti ne zaostaje ni vijest da je Narodno kazalište zaustavilo pripremu izvedbe opere „Kovač Vakula“ Petra Iljiča Čajkovskog. Glasnogovornik kazališta izjavio je kako opera ima "neprikladan kontekst" jer se događa u vrijeme Katarine Velike, kada je Ukrajina potpala pod rusko carstvo. 

Češki komentator Honzejk podsjeća: „Opera je napravljena prema pripovijetci Gogolja, rođenog u Ukrajini, čije je djelo u cjelini apsolutna antiteza velikoruskoj aroganciji i uzurpaciji. Bojim se da se glavni problem ni u kom slučaju ne nalazi ni u Gogolju i Čajkovskom, nego u glavama uprave Narodnog kazališta“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Martin Divisek