Trećina Čeha smatra nekadašnji rigidni komunistički sistem boljim od sadašnjeg demokratskog. Dvije trećine razočarano je razvojem događaja nakon studenog 1989. godine. Nije se ispunilo ono što su očekivali, pokazuje nedavno istraživanje agencije STEM pod nazivom „35 godina demokracije“.

Globalni trend je nemilosrdan, na scenu iskaču trgovci razočarenjem, strahom i gnjevom nezadovoljnih. I zemlja koja je u tzv. postkomunističkom svijetu najviše obećavala, smatrala se najliberalnijom i najnaprednijom u mnogim poljima, sve je desnija i konzervativnija. Trideset pet godina od Baršunaste revolucije i njezinog simbola Vaclava Havela, nekadašnji njegovi suborci i suradnici se, doduše, i dalje kunu u demokraciju, a podržavaju Donalda Trumpa.

Ljudska prava, koja su bila u središtu Havelovog viđenja demokratskog društva, u glavama mnogih čeških „demokrata“ rezervirana su za one bogatije, pristojnije, odgovarajuće boje kože i religije. 

Konzervativno-liberalna koalicijska vlada pod palicom premijera Petra Fiale, čelnika Građanske demokratske stranke ODS, uživa najmanju podršku u povijesti moderne Češke, a od nje je većina očekivala puno nakon što je na izborima 2021. godine pobijedila omraženog oligarha Andreja Babiša. Vladavinu joj je, ruku na srcu, umnogome otežao rat u Ukrajini, energetska kriza, ogromna rupa u proračunu, inflacija i izbjegličke kriza (Češka je primila preko 400.000 izbjeglica iz Ukrajine, što je jedan od rijetkih hvalevrijednih poteza Fialove vlade), ali glavni ekonomski potezi išli su nauštrb srednje, radničke klase i siromašnih. I izbjeglice, naravno, to osjećaju na svojim leđima.

Na parlamentarnim izborima naredne godine očekuje se trijumfalni povratak Babiša (ankete mu predviđaju 37 posto), uz podršku ekstremističkih stranaka.

Trideset pet godina od Baršunaste revolucije i njezinog simbola Vaclava Havela, nekadašnji njegovi suborci i suradnici se, doduše, i dalje kunu u demokraciju, a podržavaju Donalda Trumpa (FOTO: Lupiga.Com/Sofija Kordić)

Pet godina ranije, cijelu 2019. godinu obilježili su masovni prosvjedi protiv Babišove vlade, u Pragu se okupljalo i do 300.000 ljudi. Protestiralo se i na 30. godišnjicu Baršunaste revolucije uz slogane za vladavinu prava, protiv oligarhije, sukoba interesa, u koje je Babiš zbog svog biznisa i posjedovanja velikih medijskih kuća bio uvučen do grla. Onda je 2020. godine pandemija zaustavila demonstracije i pokazala svu nemoć vladanja državom kao tvrtkom. 

Babiš je 2021. godine izgubio izbore i mnogi su pomislili da je gotov, da je demokracija pobijedila populizam i oligarhiju. No, vrlo brzo se pokazalo da Češka nije toliko žudno željela promjenu. Tradicionalne demokratske stranke dobile su izbore zbog izbornih pravila, a ne zbog političkog programa koji bi uspio uvjeriti većinu ljudi da su bolji od onoga što predstavlja populist Babiš. Tročlana predizborna koalicija za dlaku je pobijedila Babiša, 27,7 naspram 27,1 posto glasova. U vladi im se pridružila koalicija liberalne stranke STAN i Pirata koji su zajedno osvojili 15 posto. 

Zanimljivost prošlih parlamentarnih izbora, koja je relevantna za ishod narednih, bio je visoki postotak propalih glasova strankama koje nisu dostigle petpostotni izborni prag. Propalo je gotovo 20 posto glasova, što lijevih, što ekstremnih. Babiš je doslovce usisao lijeve glasove, potpuno uništio ljevicu i prvi put nakon Baršunaste revolucije u češkom parlamentu nije bilo nijedne lijeve stranke. Izvorni socijaldemokrati, ČSSD, sada SOCDEM, nekad najveća stranka u zemlji propali su na izborima, a kredibilitet im je uništen i ulaskom u vladajuću koaliciju s Babišom. Ispod pet posto ostali su i nereformirani komunisti koji se i ne mogu zvati ljevičarima nego prije narodnim konzervativcima. S ekstremnom desnicom oni nemaju puno razilaženja. Uostalom, komunisti su na ovogodišnje evropske izbore išli u koaliciju s najbesprizornijim ekstremistima.

Gotovo 100.000 ljudi skupilo se u središtu Praga proslaviti 17. studeni (FOTO: Lupiga.Com/Sofija Kordić)

Oni koji su barem malo mirisali na lijevo, premda su se odbijali tako zvati, bili su nekad vrlo obećavajući i drugačiji od svih – Pirati. Na izborima su, međutim, doživjeli ogroman fijasko, a nedavno su faktički istjerani iz vlade. Nekonvencionalnog lidera Pirata s dreadlocksima, Ivana Bartoša, neki su domaći i strani mediji pred izbore 2021. godine proglasili budućim premijerom. Ankete su im davale veliku prednost. Ulaskom u predizbornu koaliciju s ideološki nedovoljno profiliranom liberalnom strankom STAN, u kampanji su se umjesto svojoj izbornoj bazi obraćali konzervativnijim biračima STAN-a kako bi ih privukli da glasaju. Oni su se odazvali, ali su zaokruživali samo kandidate STAN-a, iako su prije izbora lideri obje stranke pozvali simpatizere da biraju zajedničku listu i ne zaokružuju kandidate. Pirati koji su odradili lavovski posao u kampanji i bili takoreći jedina meta Babišove goleme predizborne mašinerije (optuživalo ih se za neomarksizam, ljubitelje migranata i slično) zbog preferencijalnih glasova dobivaju samo četiri, a STAN 33 zastupnička mjesta. Konačno, ulaskom u većinom konzervativnu koalicijsku vladu Pirati su se potpuno pogubili, izgubili identitet i prepoznatljivi antisistemski „drive“. 

NAJUSPJEŠNIJI SVJETSKI PIRAT: „Podjela na lijevo i desno je mrtav koncept“

Cijela piratska saga završila je nedavnim Fialovim izbacivanjem Bartoša iz vlade, (ministar za regionalni razvoj i digitalizaciju izdavanja građevinskih dozvola), jer je navodno kasnio s digitalizacijom. Nakon izbacivanja Bartoš daje ostavku na mjesto lidera stranke, Pirati izlaze iz vlade, osim ministra vanjskih poslova Jana Lipavskog koji napušta Pirate da bi ostao na poziciji. Nakon izbora novog vodstva, bivšeg gradonačelnika Praga Zdeňeka Hřiba, nekolicina istaknutih članova i članica koji se ne stide lijeve orijentacije napustilo je stranku. Pirati se s novim vodstvom profiliraju kao centar, po svemu sudeći puno više desni nego lijevi. Što će im donijeti naredni izbori teško je predvidjeti. Ankete im trenutno daju sedam posto glasova.

Nakon pandemije u Češkoj je gotovo dvostruko više siromašnih, od devet posto njihov je udio skočio na šesnaest u kategoriji najnižih primanja. Nijedna od vladinih stranaka ne predstavlja one koji se tope u problemima. 

A vlada Petra Fiale i cijeli antibabišovski pokret neprestano govore o poštivanju demokratskih procedura, pristojnosti i pripadnosti zapadu, ignorirajući ekonomsku razinu osim pozivanja na proračunsku odgovornost. A to se svelo na pozivanje da se ljudi lakše izbace s posla, da se postrože naknade za nezaposlene i poveća dob za odlazak u mirovinu na 67 godina. Češko gospodarstvo, u koje je strani kapital masovno ušao, dugo je profitiralo od komparativnih prednosti, poput strateškog položaja zemlje u središtu Europe te jeftine i kvalificirane radne snage. S druge strane nijedna vlada nije uspjela u potpunosti modernizirati državu ni uvesti euro.

Češka je zemlja sve starijih ljudi ovisna o novoj radnoj snazi, o migrantima koje ne želi. Ukrajinske izbjeglice trenutno popunjavaju ogromnu potražnju. Nije udovoljeno zahtjevima tvrtki da migraciju radne snage učine fleksibilnijom i da se ubrzaju procedure u izdavanju raznih dozvola. 

Što je ostalo od revolucionarnog duha iz 1989. godine i građanskog društva kakvog je sanjao Havel? (FOTO: Lupiga.Com/Sofija Kordić)

Portal lijeve orijentacije Alarm upozorava i da pad ulaganja u obrazovanje zapravo znači da češke tvrtke nemaju šanse osloboditi se podređene, dobavljačke pozicije montažnog pogona.

Problem nedostatka pristupačnog stambenog prostora, rak rana češkog društva (prosječna cijena metra kvadratnog u Pragu je preko 5.000 eura), bio je dodijeljen Piratima, sada ga nema tko riješiti. A pritom piratska verzija zakona nije sadržavala ni regulaciju tržišta, jačanje zaštite stanara, niti stroga ograničenja za Airbnb. 

Ono u čemu je, pak, uspjela Fialova vlada nije nijedna druga. Sve donedavno Češka je bila jedina zemlja s katoličkom tradicijom koja nije imala ugovor s Vatikanom, nedavno ga je Fialova vlada potpisala. Češka još uvijek nije ratificirala Istanbulsku konvenciju. Polovica optuženih za silovanje dobije uvjetnu kaznu, a femicid nije zakonski prepoznat i klasificira se kao ubojstvo motivirano osobnim odnosima. Gender pay gap u Češkoj je među najvećim u EU. 

Svojom potporom Ukrajini i suprotstavljanju Putinu, sadašnja češka vlada bitno se razlikuje od Orbanove u Mađarskoj i Ficove u Slovačkoj, no socijalna neosjetljivost, nevoljkost ulaganja u obrazovanje, infrastrukturu i socijalnu integraciju kroz progresivno oporezivanje dovodi do stagnacije i društvene dezintegracije, upozorava portal Alarm. Takvom politikom otvaraju širom vrata oligarhiji, jer se stranke koalicijske vlade ne žele suočiti s oligarsima i medijima koje oni kontroliraju, već se, naprotiv, namjeravaju natjecati u agendi koju oni odrede. Dovoljno je dati zeleno svjetlo napadima na siromašne, javne medije, migrante ili ekologe. 

Sociolozi i politolozi su prije nekoliko godina upozoravali da retorika tipa „naši ljudi“, općenito nacionalizam, nikad u Češkoj nije uhvatio korijenje kao u susjednoj Slovačkoj, Poljskoj ili Mađarskoj, i da najekstremniji SPD Tomija Okamure, dobiju maksimum deset posto glasova, ali da takva retorika s vremenom može dobiti širu publiku kod nezadovoljnih i siromašnih čiji se problemi ne rješavaju, a na koje cilja i Babiš. To su pokazali rezultati evropskih parlamentarnih izbora gdje su dominirali Babiš i ekstremisti koji koketiraju s neonacizmom.

Liberalna oaza Višegradske četvorke gubi zamah. Dovoljno je bilo vidjeti kampanju čeških stranaka pred lokalne izbore i izbore za Senat, gornji dom češkog parlamenta, koji su se održali krajem rujna. Mainstream je skrenuo u populizam, populizam u ekstremizam, a ekstremisti u kažnjivu retoriku. 

Tako se ogavni, rasistički plakat ekstremne stranke SPD ogromnih razmjera našao na najvećem praškom trgu pred očima zabezeknutih turista. Na njemu je pomoću umjetne inteligencije prikazan čovjek tamne boje kože u krvavoj majici i sa zakrvavljenim nožem u ruci. Na vrhu plakata je natpis: Nedostatke u zdravstvu neće riješiti „kirurzi“ iz uvoza, a na dnu „stop paktu o migraciji EU“.

Nekad je cijeli svijet s poštovanjem govorio o maloj srednjoeuropskoj zemlji (FOTO: Lupiga.Com/Sofija Kordić)

Zanimljiv je stav češke vlade i takoreći cjelokupnog društva prema izraelsko-palestinskom sukobu. Glas Izraela u Evropi, tako je češki premijer Petr Fiala nazvao Češku, odnosno politiku svoje zemlje i bezrezervnu podršku režimu Benjamina Netanyahua. Prilikom glasanja u UN-u Češka svaki put stoji uz Izrael i protivi se svim rezolucijama kritičnim prema ovoj zemlji. Dehumanizacija Palestinaca u Češkoj od strane političara, ne obraćanje pažnje na razaranje Gaze, masovnu pogibiju civila, posebno djece, od većine relevantnih medija, analitičara, javnih osoba uzela je takvog maha da je politolog Pavel Barša u komentaru za DenikN nedavno napisao da češka vlada pomaže Natanyahuu u rasplamsavanju rata na Bliskom istoku. Stručnjak za Bliski istok Marek Čejka u razgovoru za spomenuti dnevnik naglašava da je potpuno bizarno koliko se češki političari ne obaziru na radikalizaciju izraelske politike i uspon izraelske radikalne desnice. Vidi to u svjetlu globalnog trenda normalizacije radikalne desnice i autoritarnih političara, kao i da češku vladu uglavnom čine konzervativni političari. 

Uostalom, Trumpovi stavovi o rješenju izraelske invazije na Gazu i situaciji na Bliskom istoku su mainstream u Češkoj. Podsjetimo da je Babiš posjetio Trumpa u ožujku 2019. godine i povjerio mu se da želi napraviti "Czech Republic great again". Poklonio mu je rijedak jubilarni pištolj CZ 75 iz radionice čuvene tvornice oružja Česká zbrojovka. Da bi stvar imala još bizarniji štih, kako dolikuje velikanima „post truth“ društva, pištolj je ukrašen ugraviranim sloganom "istina pobjeđuje". Trumpova pobjeda najbolji je vjetar u leđa Babišovom uzletu u anketama. Rast njegove stranke ANO i ekstremne desnice teško će zaustaviti vapaj vladajućih da je demokracija ugrožena kada i u njihovim redovima ima ljubitelja prekooceanskog sociopata i njegovog načina vladanja.

Što je ostalo od revolucionarnog duha iz 1989. godine i građanskog društva kakvog je sanjao Havel? On je nekad bio zaslužan što je cijeli svijet s poštovanjem govorio o maloj srednjoeuropskoj zemlji. Prezime čovjeka koji je predsjednički mandat započeo u prekratkim hlačama, grleći Rolling Stonese i Dalaj Lamu, govoreći o uzvišenim idealima danas je pogrdna riječ, a demokracija isprazna.

Očigledno je došlo vrijeme za redefiniranje i demokracije i slobode. Ova potonja se ne može više svoditi samo na slobodu govora, slobodu vlasništva, slobodu kretanja i odlaska na izbore. Češko kao i mnoga druga društva progutao je konzumerizam, elitizam i bešćutnost liberalnog establišmenta lijevog i desnog predznaka. Prazan prostor iskoristili su beskrupulozni političari koji su nezadovoljne, gubitnike tranzicije i siromašne počeli politički iskorištavati. Njima demokratski sistem, društveni ugovor, odnosno demokratski okvir u kojem žive ne znači ništa, jer od njega ne mogu plaćati račune. Teško je od poniženih i marginaliziranih očekivati razvijenu građansku svijest, okreću se onima koji ih, premda samo naizgled, nisu zaboravili.

Ovogodišnje obilježavanje 35. godišnjice Baršunaste revolucije imalo je simboličan naziv „Povratak jedni drugima“, jer je češko društvo podijeljeno, rascjepkano, posvađano i bez kompasa. Gotovo 100.000 ljudi došlo je na simbolično mjesto u prašku ulicu Narodni trida proslaviti 17. studeni, zapaliti svijeće pred spomenikom revoluciji, podsjetiti da se njezine tekovine lako mogu izgubiti. Šetali su po svim gradskim trgovima, pjevali, palili svijeće, demonstrirali, održavali su se koncerti, predavanja, izložbe, debate, radionice za djecu. Politički čelnici iz vlade i opozicije naišli su na mješovite reakcije uz pljesak, povike i zvižduke iz publike.

U međuvremenu je premijer Fiala na Češkoj televiziji izjavio: „Četiri godine nisu bile dovoljne, treba mi osam godina, onda ćemo imati plaće kao u Njemačkoj i vrhunska sveučilišta i kompanije. Nećemo više biti montažni pogon.“

Nije dugo trebalo da ova izjava posluži dežurnim satiričarima za sprdanje. Analitičari već godinama upozoravaju da su se uvjeti u globalnom gospodarstvu promijenili, komparativne prednosti češkog gospodarstva iscrpile i da češki političari u osnovi pojma nemaju kamo usmjeriti zemlju.

Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com/Sofija Kordić

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.