Sarajevo će biti, fašizam će proći
Prije zore spremio se na put i stigao u Sarajevo sat-dva prije Bh. povorke ponosa, jer nije to nešto što se može gledati u vijestima. To je nešto gdje se mora biti učesnik, gdje se mora biti dio jedne nepregledne množine. Ta množina se ne mjeri brojem ljudi koji su bili na prvoj Bosanskohercegovačkoj povorci ponosa, nego se mjeri količinom pozitivne energije koju smo svi mi emitovali tokom dva sata šetanja i druženja na centralnoj gradskoj ulici i trgu ispred Skupštine BiH.
Po mojoj procjeni u povorci je učestvovali više od 3.000 ljudi, a organizatori su najavljivali oko 500. Ispalo je dosta više, što je velika pobjeda normalnog uma nad svim onim bolesnim umovima koji žele da naš grad i zemlju prikažu kao jedno mračno i zastrašujuće mjesto u kojem nema prostora za drukčije mišljenje.
PRITISCI SVE JAČI - ALI IMA IZAĆ': „Sarajevska Povorka ponosa je nešto kao popis stanovništva“
Najbolju uslugu Bh. povorci učinili su režimski, desničarski mediji, te „kontrapovorke“ vjerskih fanatika, koje su isprovocirale mnoge neodlučne da ipak izađu na ulici iz čistog ponosa. Čak sam i ja povjerovao da će biti problema tokom samog prolaska ljudi od Vječne vatre do trga ispred Skupštine BiH, ali nije bilo čak ni najbeznačajnih incidenata. Jedan znanac mi je rekao da je jedan zagrebački portal napisao kako se Bh. povorka ponosa održala uz povike allahu ekber, što je apsolutno i ultimativna laž. Nikakvi vjerski povici se nisu čuli u ovoj koloni, niti bilo šta slično.
Prva Bh. povorka ponosa je prošla u savršenom redu, organizaciji, uz velike mjere osiguranja, ali nisam vidio nijednog protivnika našeg laganog šetanja gradom. Nisam čuo nijedan povik, niko ništa nije bacio sa zgrada ispod kojih smo prolazili. Bilo je upravo suprotno, učesnici povorke su mahali ljudima iza stakala prozora, koji nisu smjeli otvarati prozore prema policijskim uputstvima, ali su zato mahali nama koji smo im uzvraćali gromoglasnim pozdravima. Majke sa djecom su skakale i pozdravljale, bebe su mahale Povorci ponosa, jedna velika harmonija je ispunjavala nas koji šetamo i sve ljude koji su nas posmatrali.
Lijepo je danas bilo biti stanovnikom ovog grada (FOTO: HINA/FENA/Harun Muminović)
Ne sjećam se kada je Sarajevo zadnji put isijavalo ovako pozitivnu i dobru energiju. Razmišljao sam, dok su nas gledali bajstendersi sa zgrade jedne velike medijske kuće (one koja je objavila da se danas ništa ne događa u Sarajevu), kako mi svojim tijelima moramo dokazivati koliko su homofobi i desničari u krivu. A mi smo to dokazali jer su nam mahali i oni koji su zvanično protiv nas.
Ne postoji nijedna parada na kojoj homofobi, desničari i naši fašisti mogu proizvesti takvu količinu dobrote i ljubavi koju smo mi danas odaslali u svijet. Mislim i da su sami svjesni koliko od LGBT populacije nikom ne prijeti nikakva opasnost, niti za takozvane tradicionalne vrijednosti, niti za bilo čiji nacionalni identitet. Ako ti je stalo do tvog identiteta, eto ti četiri zida pa ti tamo to obavljaj.
Sarajevo je vratilo vjeru u samo sebe, barem za tren. Opravdalo je svoj legendarni duh tolerancije koji danas, u svakodnevnom životu, postoji samo u tragovima. Danas je taj duh šetao gradom sasvim slobodno i u punom sjaju.
Svakako velika pohvala ide organizatorima Povorke, jer nisu pokleknuli pod ogromnim medijskim i političkim pritiscima kojima su bili izloženi danima.
Lijepo je danas bilo biti stanovnikom ovog grada. Moj osjećaj je da je Sarajevo i javno i tajno podržalo Bh. povorku ponosa. To se najbolje moglo vidjeti po reakciji građana u zgradama, nijedan gest mržnje pa čak ni ravnodušnosti se nije desio, što sam već rekao, ali vrijedi ponoviti.
Kad bih bio melanholičan za jedan trenutak, onda bih se mogao osjetiti kao u pjesmi Lou Reeda „Perfect Day“, ali bolje se osjećati snažno i s vjerom da je moguće napraviti promjene u nečijim glavama. Naša dobrota je jača od vašeg zla.
Moje je da ponovim: „Sarajevo će biti, sve drugo će proći“. Uključujući i fašizam koji želi da nas zauvijek vrati u stanje tamnog vilajeta na početku 21. vijeka.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija:
@prolaznik,
civiliziran komentar zasluzuje odgovor.
Zaista ne mislim da je navodjenje realnih dokumenata, kakva je odluka Skupstine sa Pala iz 1995, sovenska.To je jednostavno istina:"Zadatak Srba jeste fizicko odvajanje od muslimana i Hrvata"( Karadzic, zapisnik Skupstine ,travanj 1992.)Uostalom, ovu odluku ni Vi ne osporavate.Kao sto ne osporavate da je Krajisnik pod prijetnjom sile, naredio iseljavanje.
Takodje ne mislim da je jednostranost spominjanje otkopavanja mrtvih i njihov transport dalje, te se ne slazem da je to banalizacija.To je za mene zastrasujuci plemenski obicaj, za koji sam mislila da je davno nestao sa ovoh podrucja.Pri tome zaista jeste nebitno koliko je mrtvih otkopano: bitan je cin: strasan je,uzasan.
Spominjete da Srbi nisu mogli izici iz Sarajeva, a ja cu dodati da nisu mogli ni gradjani Sarajeva, osim nekoliko konvoja 1992.Ne sumnjam da je bilo ubijenih Srba, ne sluzi na cast nikome i vrijeme je da se to kaze.Ipak, govori se: Svetozar Pudaric je uporan i Kazani vise nisu nepoznata imenica u Sarajevu.
Ali, isto tako mislim da oni Srbi koji su ostali u Sarajevu i koje je Karadzic zvao Alijinim Srbima, moraju reci kako im je bilo zivjeti sa gradjanima Sarajeva u opkoljenom gradu.Jesu li na kopanje rovova isli svi, ili samo Srbi ? Jesu li ubijani u stanovima? Pljackani ? E, pa nisu !
Odlazak velikog dijela Srba nakon rata, jeste rezultat agresivne nacionalisticke politike, ali, svakako i pasiviziranosti i nesposobnosti vlasti.I tu nitko ne moze biti oslobodjen krivnje.Moram spomenuti da je 120000 gradjana Sarajeva u toku 1992 i 1993 napustilo svoj grad jer su ga Srbi( iz Srbije i dijelom oz BiH), opsjedali, iscrpljivali, ubijali, morili gladju i zedji, bez struje, vode, grijanja, plina..Nisam cula da zalite radi toga.
Glede Hrvata, sama cinjenica da imaju putovnicu druge zemlje, odredjivala je nakon rata njihovo iseljavanje, pa i dalje ostajem kod tvrdnje o krivnji sa istoka i zapada.
Bilo kako bilo, Sarajevo nece moci zivjeti a ni opstati kao grad,ne zadrzi li ovo malo raznolikosti.Ako ne moze ljude vratiti( sto zalim), valjda se koliko toliko moze oduprijeti pritiscima i nacionalistickim politikama.Mislim da za to ima snage.Puno pozdrava,