U Vela Luci sam na rehabilitaciji i 'ladim jaja. U hladu je 35 stupnjeva pa da mi ne budu jaja kajgana, jaja hladim u moru sa dodatkom soli. Nisam došao u Vela Luku radi Olivera nego volim potrošiti novce od gospođe Tatjane Prenđa Trupec, ravnateljice HZZO-a ali i radi gospodina Varge, da ima ljepšu bradicu i još ljepši osmjeh kad mu ispostavim račun za moju brzu, elegantnu i divnu rehabilitaciju. Samo ću reći da ja sam plaćam masažu leđa, zbog povjerljivog podatka, ne smijem reći koliko to košta, da me ne bi druga strana čudno gledala. U Vela Luci postoji bolnica koja se zove Kalos i rade izvrsnu rehabilitaciju, zato što su dobri, elegantni i nadasve spori. Smiju se i, ja sam provjerio, nisu ni na kakvim drogama. Ovdje je divna atmosfera, jer se čovjek napokon osjeća k'o vegetativna biljka, a to je nešto predivno.

Vela Luka je uvala. Tamo postoji propalo brodogradilište ali postoje i koćarice i ribari. Nema tamo jet-seta, ali ima invalida, koje mještani jako vole, jer ih invalidi svako malo zajebavaju. I ruše im san o elitnom turizmu. Županija dubrovačko-neretvanska i sam župan nisu baš dali puno za Vela Luku. Ne znam da li je to problem u trajektima i katamaranima koji idu ranom zorom, a vraćaju se u pet sati navečer, prije večere i Dnevnika. Tako da ti jedino ostane da uzmeš tutača od rentakarića i da se voziš po otoku k'o da si popizdia. Ali otok je stvarno duša i srce za odmor.

Što se tiče rehabilitacije i osoba sa invaliditetom, one nemaju baš puno mjesta gdje se mogu ići kupat, jer su plaže neprilagođene za takve aktivnosti - same stijene, hridi, stepenice, a Dalmatinci lijeni za hodat'. A ja još uvijek nisam sreo invalida koji visi na stijeni ili hridi i koji se sunča k'o gušter, a da opet može elegantno do slanog mora. Inače, Korčula je skupa k'o da ste u Las Vegasu, a kockarnice nigdje. Nema ni krupjea koji u kockarnici dijeli žetone i uzima pare, ali zato ima skupih apartmana, soba, vila, brodova, a i invalida u kolicima koji su jeftini. To je ukratko presjek hrvatskog turizma koji se broji po krevetima. Mene samo jebe jedna činjenica - što ako u krevetu spavaju dvoje i nastaje treće? Onda je to već populacijska politika.

(FOTO: Privatna arhiva)

Ali mi Hrvati smo zato majstori na moru za uzet lovu. Za kamen, hrid i slanu vodu. Još malo pa će biti i plaćanje sunca i zraka. Onda ćemo, kad budemo išli na more, začepiti usta i nos, samo da ne dišemo i da nam ne naplate udisanje zraka. Hodat ćemo sa plahtama pokriveni da nam slučajno sunce ne bi dalo zraku, jer ćemo to platiti 100 kuna.

Ja ću sada pisati blogove o hrvatskom turizmu za osobe sa invaliditetom, svaki tjedan, tako da ću k'o jebivjetar okolo ići, njuškati, gurati pišu i mjeriti temperaturu mora, sunca i ribica. Sljedeća kolumna će biti sa otoka gdje su poznati škrci. Idem škrtim osobama sa otoka Brača uzeti pare. Toliko od vašeg blogera na vrućim kotačima, sa dodatkom leda. Do sljedećeg bloga!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatna arhiva