Bol - to je naziv za jadranski turizam
Prošli vikend sam sredio gume, podmazao kolica i krenuo u patrolu. Prvo odredište i baza mi je bio Supetar. Prvi šok! Zovem gazdu apartmana, čovjek nakon tri minute dolazi, a ja cvrljim na suncu i guštam kao gušter. Dolazi gazda, kapa stoji nahero, on vozi bicikl i krećemo se prema apartmanu. Nakon 15 minuta pješačenja i muke Isusove, dolazimo do kuće gdje je apartman. I tu počinje šou. Prvo vidim da je kuća na kat, ali vidimo neke dole ulaze i plastificirana vrata. Gazda otključava apartman, a kad ono - skoro da nisam morao primiti umjetno disanje kad sam vidio - apartman izgleda kao, da prostite, garaža. Tamo ja ne bi parkir'o ni fićeka, a ni stojadina. Kod nas na Jadranu ljudi će ti iznajmit i svoju šupu ako treba, samo da uzme 40 – 50 eura, minimalno.
(Ajme) meni! (FOTO: Privatna arhiva)
Supetar kao mjesto ne izgleda loše, ali poslije ovog iskustva sa apartmanom, znam da bi osobe sa invaliditetom ondje jako teško našle prilagođeni apartman za sebe i da bi skupo koštao. Ne samo u Supetru, već i u Bolu na Braču, osoba s invaliditetom imala bi problema ne samo s nalaženjem apartmana, nego i WC-a. Ili bi morala nabiti kateter ili pelene, jer Bol nema ni jedan pristupačan WC. Znači, imate tri solucije: trpit', pelene i kateter. Ako trpite, pazit da ne pozelenite k'o skakavac. To je sudbina nas invalida. Olakšao sam se u gusku svoje prijateljice na ćošku kod Konzuma i prolio mokraću po bračkom kamenu.
Podrška u vidu snažne žene (FOTO: Privatna arhiva)
Bio sam i u Turističkoj zajednici Bola koja nema pristup za osobe sa invaliditetom, jer tko je vidio da invalid ulazi u turističku zajednicu. Šta on ima tamo radit? Ja sam ušao jer sam uza sebe imao žene jake duhom i tijelom. Kad sam ušao, kad sam počeo postavljati pitanja, vrlo ljubazna djevojka mi je pokušala dati mnogo informacija, ali je ipak rekla da ne može i na kraju mi dala broj direktora turističke zajednice, gospodina Markita Marinkovića. Nazvao sam ga i rekao mu da želim randevu sa njim ili ti sastanak, ali tek kad namočim pišu i jaja u Zlatnom ratu. I baš sam se veselio Zlatnom ratu, jer ću ondje biti kao svi oni koji su cijelu godinu jeli kruh i paštetu da bi mogli otići na Zlatni rat i pokazati svoju inteligenciju, lijepo tijelo i praznu glavu. Bilo je vrlo zanimljivo.
Prijateljska lica (FOTO: Privatna arhiva)
Došli smo na parkiralište na kojemu se dvojica zaposlenika nisu mogla dogovoriti možemo li mi do plaže autom ili samo kolicima. Kad smo već krenuli kolicima dolje, dočekali su nas pristojni dečki, koji su se čudom čudili zašto nas nisu pustili da se spustimo autom. Ne znam, meni je možda virio šmrkalj iz nosa, a mojim asistenticama nije dobro stajala frizura ili badić. A jebiga, tko će ga znati. I konačno smo došli do plaže na Zlatnom ratu. Ja sam počeo izvoditi striptiz, a ljudi su na moje skidanje isplazili jezike i izbuljili oči, k'o da se nisam dva tjedna kupao. A jadnu djecu su tjerali iz vode k'o da ulazi morski pas i morska lavica. Kad sam završio trening plivanja i ronjenja i izašao iz mora, svi su okrenuli glave k'o da sam, da prostite, prdnuo (a oni jadni čistunci nikad ne prde).
Taj osmijeh (FOTO: Privatna arhiva)
Večer mi je uljepšala prekrasna konobarica Mara koja mi je isfiletirala ribu k'o od šale i zarazila me svojim osmjehom i ljepotom. A na preporuku svojeg kolege Mladena Stubljara, u Postiri, upoznao sam i gospođu Ljerku, koja ima svoju uljaru za preradu maslinovog ulja. Ona je divna mlada žena koja pokazuje znanje, sposobnost i borbenost. Proizvode maslinova ulja i likere.
Njam (FOTO: Privatna arhiva)
Na kraju drugog dana odlučili smo otići u jedno malo mjesto, Pučišća, koje je poznato po klesarstvu bračkog kamena. Mjesto je dušu dalo za miran odmor i za uživanje u prirodi. Upoznali smo dvoje mladih ljudi, Jelenu i Harija, koji u svom malom dućanu imaju sve domaće namirnice za srce i dušu: pancetu, sir, povrće i voće iz vrta... Oni uživaju u Pučišćima i pokazuju da se može uspjeti i u malom mjestu, ljudi su sa velikim srcem. To je sve od Hrvoja na vrućim gumama. Sljedeća tura, Šibenik, Vodice. Idem uzet kupaće, masku i peraje!
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Privatna arhiva
Dragi prijatelju,
cijenim tvoj rad, trud te snagu kojom se trudis opisati koliko je tesko invalidima na nasem Jadranu, ali ove recenice su me strasno uznemirile "Ja sam počeo izvoditi striptiz, a ljudi su na moje skidanje isplazili jezike i izbuljili oči, k'o da se nisam dva tjedna kupao. A jadnu djecu su tjerali iz vode k'o da ulazi morski pas i morska lavica. Kad sam završio trening plivanja i ronjenja i izašao iz mora, svi su okrenuli glave k'o da sam, da prostite, prdnuo (a oni jadni čistunci nikad ne prde)." Niuje bas tako strasno i moras gledati stvari na drugaciji nacin. BTW na ovo sam navikao od rodenja, to jednostavno moras prihvatiti i tome se smijati i uzivati. Zivot je uzivancija, Od rodenja uzivam sa najboljim friendom koji je invalid. Nemamo problema. Evo ti primjera kako smo mi to radili. Ja dolazim na plazu hodajuci na rukama. Lkudi mi se cude i gledaju postrance. Kakva je razlika? Ljudi se cude svemu sa cime ne zive svakodnevno, to ti ne znaci da to sto vide odbacuju, nego da im je jednostavno drugacije :-) Tko ih sisa..... samo uzivas i ides dalje :-)