Ovih dana se pokrenulo opet nešto negativno. Agencija za strukovno obrazovanje, gle slučaja, nema novca za „Oskar znanja“. Da nije bilo javnog pritiska, najbolji učenici, nagrađivani na natjecanjima, ne bi ove godine dobili ni lipe. Ipak, odlučili su im dati pišljivih 20.000 kuna, umjesto 150.000 kuna, koliko su učenicima davali ranije. To su novci koje bih ja skupio na Cvjetnom u jednom danu da sam prosio. Ovo me uopće ne čudi, jer mi slovimo kao zemlja koja ne voli obrazovanje. Zato nam je ove godine otišlo iz Hrvatske, po nekim procjenama i statistikama, oko 50.000 ljudi, naravno, uglavnom mladih. Ako tako nastavimo, neće nam imati tko raditi, pa nećemo imati ni za mirovine, a ni za sva pusta davanja i lude agencije. Ono što me najviše zabrinjava: koliko moraš biti glup da bi štedio na obrazovanju, dok političari mudruju? To je njihovo nepoznavanje stvari, zato što ni oni nemaju obrazovanje adekvatno svojoj političkoj poziciji. SDP i HDZ su 150.000 kuna, da im je trebalo danas, mogli skupiti u roku sat vremena. Ali vidim da je problem zavući ruku u džep, ako se ne igra džepni biljar. To najbolje govori koji su to licemjeri. Svoju djecu će poslati u najskuplje škole, u najskuplje kampove, obući će na njih markice, a za djecu u Hrvatskoj ne može se skupiti 150.000 kuna. Tu mi je jako dobar ovaj lik, ministar Vedran Mornar, koji kaže pa nema veze, "Oskar znanja" nam ne treba. Čudi me to od gospodina Mornara, koji je izašao s jednog prestižnog zagrebačkog fakulteta, FER-a, koji je generacije i generacije mladih odgojio i obrazovao.

Jedino čime se Hrvatska može tući s Europom i svijetom jest obrazovanje i znanje. Primjer je obitelj Rimac koja proizvodnjom električnih automobila pokazuje da se svako znanje na kraju isplati. Ali i mi sami moramo imati strategiju ulaganja u znanje i obrazovanje: otprilike, ja bih iz državnog proračuna za početak izdvojio deset posto. Ali onda da tih deset posto možemo primijeniti u realnom sektoru. Znači, da obrazovanju bude svrha zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta. Znam da ovo sve zvuči kao politička floskula, ali vidite danas da političari šute o toj floskuli. Vrlo je to zanimljivo: zemlja propada, tone, ljudi nemaju posla, najbolji izvori prehrane su kontejneri, a kad treba nagraditi one koji pokušavaju pokazati da njihovo obrazovanje vrijedi, onda, gle čuda, nema "Oskara znanja"!

Problematični kipići (FOTO: AZOO.hr)

Ja bih svakom saborskom zastupniku i svakom političaru uzeo svaki mjesec po sedam tisuća kuna dok ne bi napravili konkretne i jasne, vidljive pomake što se tiče obrazovanja. Draga gospodo političari, prestanite misliti samo na sebe, vi ste tu zbog nas i zbog ljudi koji pokušavaju svojim znanjem ovu jadnu malu zemlju izvući iz govana. Da sam premijer, da mi se dogodi ovakva situacija s "Oskarom znanja", iz moralnih razloga bih podnio ostavku, skupa s cijelom Vladom. Ali normalno, to se u ovoj zemlji neće dogoditi. Isto tako, ne amnestiram ni oporbu koja kao mučki provokator stoji u kutu i čeka na trenutak kad će preuzeti vlast. Ta ista oporba, s gospodinom Tomislavom Karamarkom na čelu vodeće oporbene stranke, ali i ostali oporbeni političari, nije poduzela ništa da, kao prvo, mlade ljude obrazuje i pokaže im kako im se može pomoći.

Ima tu još puno toga što bi trebalo napraviti - znakovito je da nam na raspolaganju stoje i europski fondovi, pa ih ne znamo iskoristiti. Već godinama pratim sve ministre obrazovanja i bome svaki mandat imam isti problem: ne znam koji je gori od kojega. Škole su nam stare, programi su nam dosadni i zatupljujući, jednostavno ti dođe da pobjegneš iz škole. A zašto? Zato što ne znaš što ćeš uopće raditi kad završiš školu. To je jedna žalosna činjenica. Nažalost, ni sama „bolonja“ nije se pokazala bogzna što. A što ćemo, mi sve čekamo da nam drugi riješe... Vratit ćemo se u povijest i bit ćemo robovi ili galijoti.

Sad se pitate gdje su tu osobe s invaliditetom? Pa ovo sve skupa se tiče i osoba s invaliditetom. Njihovo obrazovanje je kompleksno, zbog čega mu se treba pristupiti studiozno i povrh svega je i tehnološki zahtjevno. Osobe s invaliditetom su u istom pa čak i gorem položaju, jer država misli da što više osoba s invaliditetom ima niže obrazovanje - lakše će njima manipulirati. Međutim, i osobe s invaliditetom su se počele organizirati kroz udruge koje brinu o njihovom obrazovanju i pokazale su na djelu da ih po fakultetima ima sve više i više. I da stvar bude još bolja, završavaju fakultete u roku, ali se pokazuje problem: u ovoj maloj zemlji nemaju se gdje zaposliti. Tako da su osuđeni na niske naknade ili na dodatno obrazovanje ili u krajnjem slučaju na bježanje van zemlje. I za kraj, molim Crkvu, političare i javne djelatnike da pročitaju ovaj tekst i da krenemo djelovati. Nisam ni Che Guevara ni buntovnik, nego sam realist. Toliko od mene, moje gume i dalje smrde... A što ćete, kad me provocirate!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".