Težak poraz SDP-a i njegove koalicije na parlamentarnim izborima bio je upisan još prije tri i pol godine, kada je Davor Bernardić pobijedio, i to uvjerljivo, na unutarstranačkim izborima u SDP-u. Jer, izbor šefova dviju najjačih hrvatskih stranaka ujedno je uvijek i izbor mogućeg novog premijera. Češće to vrijedi za HDZ, ali oba Bernardićeva prethodnika, Ivica Račan i Zoran Milanović, dobili su po jedne parlamentarne izbore pa su bili i premijeri. Za Davora Bernardića jako brzo se vidjelo ono što se i prije znalo - da ne može steći lidersku karizmu, da nema političkog talenta i kapaciteta da vodi vladu. 

Iako je i prije no što je postao predsjednik SDP-a bio čak osam godina saborski zastupnik nije bilo nijednog uspješnog govora ili inicijative kojih bi se mogli prisjetiti. No, zato dobro pamtimo njegove brojne gafove posljednjih godina kao predsjednika stranke.

SDP-OVA NEVOLJA: Zlatko Komadina, politička antiličnost godine

OTUŽNI PRIMJER IZ SDP-A: O moralnome idiotizmu

INTERVJU - IVAN RAČAN: "Bernardić je najbolje što SDP ima"

Veliki dio birača na nedjeljnim izborima (uz izlaznost od 46,90 posto, najmanju ikad na parlamentarnim izborima) ispravno je shvatio da odlučuje tko će biti premijer - Plenković ili Bernardić, i mnogi od njih su zaključili da je Plenković osjetno sposobniji za upravljanje hrvatskom vladom. 

Zlatko Komadina jedan je od onih koji su najviše željeli ovakav SDP i ovakvog predjsednika (FOTO: HINA/Mladen Volarić)

Razloge sloma SDP-a treba dakle detektirati od početka, još od velike agitacije „na terenu“ dvoje sadašnjih potpredsjednika stranke, Zlatka Komadine i Rajka Ostojića, da pobijedi upravo Bernardić. Oni i njihova ekipa glavni su krivci jer su kasnije sprječavali Bernardićevu smjenu, iako se jako brzo vidjelo da SDP nepovratno pada i da se bez osjetno boljeg vodstva neće moći dobiti parlamentarni izbori.

Vrhunski fizičar i odličan bloger, Antonio Šiber, rekao mi je duhovito u jednom intervjuu prije dvije godine kako je Bernardića „politički dadaist“, misleći da se ne zna što on uopće zastupa.

Već na lokalnim izborima s Bernardićem kao predsjednikom u svibnju 2017. godine, SDP je doživio najgori potop u zadnjih 20 godina, osvojio je tada samo dva mjesta župana i s niskim postocima glasova izgubio sve veće gradove, osim Rijeke. Netočno se ponavljalo da je SDP pobijedio na euroizborima 2019. godine. Nije, bio je drugi sa samo 18,71 posto glasova u Hrvatskoj, puna četiri postotka iza HDZ-a, iako je osvojio isti broj mandata kao HDZ. A za Milanovićevu pobjedu na predsjedničkim izborima Bernardić, a pogotovo Komadina, Rajko Ostojić ili, pak, Davorko Vidović nemaju baš nikakvih zasluga. Iako se Bernardić osjetio pozvanim da otme show u večeri Milanovićeve pobjede i govori ni o čemu „pobjedničkih“ 11 minuta. 

Sve najbitnije pokazuje goli činjenični podatak da je barem nominalno lijevi kandidat Zoran Milanović uz potporu praktički iste koalicije koju je i sada SDP okupio u Restart, u drugom krugu predsjedničkih izbora u siječnju ove godine dobio 1.034.170 glasova u duelu s Kolindom Grabar Kitarović, a Restart koalicija na proteklim izborima ukupno samo 414.614 glasa. Čak 60 posto manje! 

Birači su očito zaključili da je Plenković osjetno sposobniji za upravljanje hrvatskom vladom nego što je to Bernardić (FOTO: HINA/Tomislav Pavlek)

Nije dakle istina da biračka ljevica slabi nego je jednostavno odgovornost vodstva SDP-a da veliki dio njihovih birača nije imao volje „izaći i promijeniti“ te glasati za Bernardića, Komadinu, Davorka Vidovića i Nikšu Vukasa. Izborna kampanja bila je iznimno loša. Od gotovo sramotno, vidljivo „posuđenog“ neinventivnog imena koalicije Restart pa do toga da posljednjih desetak dana, esdepeovci i restartovci uopće nisu bili u kampanji, a žali Bože medijskih spotova, koji kao da su otprije 30-40 godina i bez ijedne političke persone u njima - niti Bernardića niti bilo kog drugog. 

Odmah poslije objavljivanja izbornih lista pisali smo na ovom portalu u tekstu „HDZ plješće SDP-ovim listama: Bernardić nikome nije ništa zaboravio“ kako je „Bernardić vjerojatno potpisao poraz s izbornim listama koje je sastavio, a s kojima je želio učvrstiti svoj budući položaj u stranci i ako izgubi izbore“. Prvo se dogodilo - SDP-ova koalicija doživjela je poraz, ali ovo drugo nije. Zato jer poraz nije bio samo običan nego katastrofalan pa Bernardić i ekipa prvih šest-sedam ljudi oko njega neće, nasreću SDP-a, moći opstati u vodstvu. Jedino je to jako dobro za ovu stranku iz protekle izborne nedjelje.

No, pustimo sad Bernardića koji će se zasigurno snaći na nekoj manje zahtjevnoj poziciji u budućnosti, možda u Saboru ili u svojoj struci kao fizičar ili nekom drugom poslu. Što će biti sa SDP-om, kakvu će politiku promovirati i tko će ga voditi?

Za SDP nije bitna samo vrhunska politička kvaliteta lidera i makar užeg vodstva nego politika i ideje koje će zastupati, a s tim onda pritječe i motivacijska energija koje, čini se, u ovom izborima, „na terenu“ uopće nije bilo. Novog predsjednika te cjelokupno novo vodstvo SDP bi trebao imati do kraja rujna, a neki jaki ljudi u SDP-u smatraju da bi proces unutarstranačkih izbora trebalo i ubrzati pa već u jesensku saborsku sesiju krenuti s novim vodstvom. 

Peđa Grbin, žestoki kritičar Davora Bernardića i vodstva SDP-a, danas je najavio svoju kandidaturu za predsjednika SDP-a i njegovu su kandidaturu odmah podržali europarlamentarka Biljana Borzan, Siniša Hajdaš Dončić (koji je kao i Grbin suspendirani član Predsjedništva SDP-a - i upravo im istječe suspenzija, kao i Mihaelu Zmajloviću i Vedranu Babiću) te predsjednik zagrebačkog SDP-a Gordan Maras. Grbin je dobio veliki broj preferencijalnih glasova u 8. izbornoj jedinici, iako je bio posljednji, 14. na listi.

„Bili smo uvijek predvodnici u demokratizaciji političkog života, a sada moramo postati i predvodnici u razvijanju politika zelene Hrvatske i digitalne transformacije. Takav SDP će moći stvarati obrazovanu Hrvatsku bez nejednakosti, u kojoj zdravlje nije privilegij bogatih, a država nije teret gospodarstvu. Treba nam Hrvatska čije vrijednosti i kultura uključuju i one koji su u manjini, ali zato ne i manje bitni“, napisao je među ostalim Grbin na Facebook profilu, najavljujući kandidaturu. 

Grbin je prvi i, za sada, jedini istaknuo svoju kandidaturu (FOTO: HINA/Daniel Sponza)

Može se zaključiti da je Grbin kandidat skoro svih onih koji su proteklih godina bili protiv Bernardića, Komadine, Rajka Ostojića i Davorka Vidovića. 

Iako su svi sada svjesni da bi za SDP bile pogubne daljnje veće konfrontacije od onih koje i inače donose svaki unutarstranački izbori, po iskustvu znamo da izbor novog predsjednika SDP-a neće proći bez teških međusobnih trvenja. Godina 2016. bila je zapamćena po čak dva unutarstranačka izbora u SDP-u (u proljeće i na jesen), a glavni su igrači ostali podijeljeni skoro pa po istim konturama prema kojima su bili podijeljeni i tada, prije četiri godine.

Jedan od jakih kandidata za novog šefa bio bi i relativno samozatajni Zvonimir Mršić, bivši direktor Podravke i bivši savjetnik Fortenova grupe. No, nije još konačno poznato bi li Mršić htio ući u izbornu proceduru i bitku za predsjednika SDP-a. Za sada izgleda da on to ne želi. Inače, Mršić je bio dio tima koji je radio izborni program za gospodarstvo. Bio je saborski zastupnik SDP-a od 2008. do 2011. godine, ali je već desetak godina izvan stranačkog života a to mu na izvjesni način može biti i prednost jer bi mogao proći kao „novo lice“ koje je izvan i iznad unutarstranačkih prijepora i bitaka u SDP-u. Menadžer, dakle, a ne toliko ideolog.

O izborima, a onda i kandidatima će SDP-ovo Predsjedništvo, potom i Glavni odbor razgovarati krajem idućeg tjedna. Jednako važno kao i pitanje s kim dalje u SDP-u je sudbinsko pitanje - što dalje? Kakvu će politiku SDP voditi? Socijaldemokracija i stranke lijevog centra su u krizi u cijeloj Europi pa je tako i u Hrvatskoj. Usprkos tome, valja definirati realnu modernu lijevu politiku s kojom se u Hrvatskoj može pobijediti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/Dario Grzelj