Godine Gospodnje 2012. ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović potpisuje Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama čiji je četvrti modul koji se bavi spolnim odgojem i seksualnom edukacijom podigao više prašine nego svi korupcijski skandali u hrvatskoj povijesti. 

Ultrakonzervativni jurišnici poduprti Rimokatoličkom crkvom, podigli su neviđenu hajku na sadržaj i autore modula upozoravajući čedan hrvatski puk na nesnosnu opasnost masturbacije, kontracepcije, tzv. “rodne ideologije” pa i prijeteće pedofilije koje se navodno promoviraju unutar tog modula.

Plasiranje dezinformacija u svrhu zastrašivanja javnosti za čovječanstvo navodno pogubnom rodnom ideologijom koja se navodno uvodi seksualnim obrazovanjem, kasnije se raskrinkalo kao jedan od klasičnih mehanizama djelovanja ultrakonzervativnih aktera. 

Ti isti akteri još od 1995. godine promiču spolni odgoj u kojem se uči da kontracepcija ne štiti od spolnih bolesti, da je ženama mjesto u domaćinstvu, da je nezaposlenost majke važan faktor u prevenciji rizičnih seksualnih ponašanja djece, dakle sve ono što je znanost već davno opovrgnula, a civiliziran svijet ostavio u ropotarnici povijesti.

Ustavni sud je 2013. godine ukinuo kurikulum Zdravstvenog odgoja zbog sporne procedure donošenja kurikuluma, odnosno neusklađenosti s ustavnim zahtjevima i nedostatku demokratskih procedura: nije bilo javne rasprave, usklađivanja mišljenja Vijeća roditelja, Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje. Tadašnja predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec izjavljuje: “Ova odluka, po mojoj ocjeni, snažno podržava zdravstveni odgoj, ali sadržaj se mora sustavno i sveobuhvatno pripremiti za provedbu u proceduri koja će biti u skladu s ustavnim zahtjevima”.

Iako kurikulum nije ukinut zbog sadržaja i iako je istraživanje javnog mnijenja pokazalo podršku uvođenju Zdravstvenog odgoja, ultrakonzervativni akteri slave pobjedu. Djeca i mladi ostali su zakinuti za znanstveno potvrđene informacije koje bi im pružilo sveobuhvatno seksualno obrazovanje, a stručna i šira javnost još i danas pod nepcem osjeća gorak okus neprobavljive kombinacije neukusnih manipulacija i neslanih dezinformacija.

Odluka Ustavnog suda, po ocjeni Jasne Omejec (u sredini), snažno podržava zdravstveni odgoj (FOTO: Lupiga.Com)

Uspjeh ultrakonzervativnih aktera poduprtih Crkvom u dizanju moralne panike i stopiranju baš svih mehanizama i programa koji dekonstruiraju odnose moći u svrhu suzbijanja i prevencije nasilja, neuspjeh je politike i društva da prestanu raditi ustupke izrazito glasnoj manjini kojoj se pod krinkom demokracije i pluralizma mišljenja dozvoljava legitimacija znanstveno neutemeljenih pa i odbačenih tvrdnji. Neuspjeh je to politike i društva da poradi “mira u kući” zaštiti žene, djecu i mlade.

Godina Gospodnja 2021. i iza nas je nekoliko inicijativa i kampanja u kojima su žene jasno i glasno odlučile prekinuti šutnju o nasilju koje proživljavaju u obitelji, na radnom mjestu, u sustavu obrazovanja, u zdravstvenom sustavu, u javnom prostoru. Svugdje. 

Tokom svih tih kampanja koje su problematizirale različite vrste rodno utemeljenog nasilja nad ženama, velika većina ljudi osvijestila je kako je to nasilje u velikoj mjeri uzrokovano društvenim normama, stavovima i ponašanjima. Rodno utemeljeno nasilje napokon se prepoznaje kao manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, a razumijemo i da je rodna ravnopravnost ključna za suzbijanje te vrste nasilja.

Deklarativno to razumije i Vlada RH, zato se valjda i obvezala na provedbu međunarodnih dokumenata koji propisuju da se u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika uključi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet.

Ističem „deklarativno“ zato što su iz kurikuluma međupredmetne teme Zdravlje za osnovne i srednje škole od školske godine 2019./2020. izbačene teme spolni/rodni stereotipi, rodna ravnopravnost, seksualne i rodne manjine te promicanje pozitivnih stavova prema seksualnosti među mladima. Nema govora o rodno utemeljenom nasilju i seksualnom nasilju. U nižim razredima osnovnih škola predviđena je tema o primjerenim i neprimjerenim dodirima, ali je dana uputa da nastavnici sami procijene je li to relevantan sadržaj za njihove učenike/ce. To znači da se ta tema u principu uopće ne obrađuje iako nas podaci upozoravaju da je svako peto dijete preživjelo neki oblik seksualnog nasilja.

Seksualnosti se unutar trenutnog kurikuluma Zdravlja pristupa prvenstveno s biološkog aspekta, iako znamo da seksualnost nije puka biologija i uključuje fizičke, psihološke i društvene komponente. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje utemeljeno na provjerenim znanstvenim informacijama ljudskoj seksualnosti pristupa na svim razinama, biološkoj, ali ništa manje važno, psihološkoj, stavljajući je u širi društveni, kulturni i politički kontekst u kojima se seksualnost promišlja. Da promišlja. Jer ne svodi seksualnost na razinu životinjskog nagona već ju shvaća kao skup osjećaja, ponašanja i stavova.

Takva vrsta obrazovanja, osim zaštite spolnog zdravlja i promicanja spolno odgovornog ponašanja, promovira rodnu ravnopravnost, inkluziju i izgradnju veza temeljenih na međusobnom poštovanju i razumijevanju kroz razvoj asertivne metode komuniciranja. Zato se u međunarodnim dokumentima i navodi kao jedan od neizostavnih mehanizama prevencije diskriminacije i rodno utemeljenog nasilja. Ono potiče razvoj kritičkog razmišljanja, stjecanja znanja, stavova i vještina koji djeci i mladima omogućava zdrav i odgovoran pristup seksualnosti.

Bojimo se da će nam djeca biti “nemoralna” i prepuštamo ih internetskim sadržajima da ih uče o seksu (FOTO: Pixabay)

Živimo u društvu u kojem je tabu razgovarati o seksualnosti iako seks na svakom koraku, iskače i s reklame za paštetu. Djeca nam odrastaju izložena hiperseksualizaciji kao pogonskom gorivu potrošačkog društva i seksualnom nasilju. Informacije ne dobivaju uvijek od roditelja, a ne dobivaju ih ni u školi. Logično, okreću se internetu koji je “pun informacija o tome koje su poze u seksu najbolje, kako urediti muf, te koje hrane podižu libido”. Ni jedna od tih informacija nije važna za njihovo razumijevanje vlastite seksualnosti i seksualnosti kao takve uopće. 

Bojimo se da će nam djeca biti “nemoralna”, bojimo se seksualizacije djece, a prepuštamo ih sadržajima koji ih uče da je seks stvar mehaničke radnje, a ne odnosa. Seksualnost je izrazito važan dio naših identiteta i izrazito važna komponentna naših odnosa i moramo je prestati svoditi na seks ili sa seksom poistovjećivati.

Ne, sveobuhvatno seksualno obrazovanje ne bavi se učenjem o seks pozama niti djecu seksualizira, kako neki prljavi umovi ponavljaju poput papiga. Ne potiče mlade na seksualne odnose. Štoviše evaluacije pokazuju da mladi koji prođu edukaciju koja zagovara pozitivan pristup seksualnosti, njeguje ljudska prava i rodnu ravnopravnost, odgađaju stupanje u seksualne odnose i imaju manje seksualnih partnera/ica. Takva vrsta edukacije učinkovita je u smanjivanju neplaniranih trudnoća, prevenciji spolno prenosivih bolesti, ali i prevenciji nasilja.

Država mora preuzeti odgovornost za neprovođenje međunarodnih dokumenata koje je potpisala, za nasilje protiv kojega se još uvijek, nakon tolikih izgubljenih života, bori samo deklarativno. Osim toga, država je dužna djeci pružiti pravo na obrazovanje i informiranje o svim važnim pitanjima za njihov život i zdravlje. Pitanje seksualnosti to svakako jest. Vrijeme je za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole kao obveznog nastavnog predmeta!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay