„Prije 14 godina postojala je ta neka vrsta istinske potrebe društva za hrvatskim dokumentarnim filmom – onim koji služi kao produžena ruka razvoju civilnog društva, onim koji radi follow up na važne društvene teme koje su otvorili mediji. S tom nekom idejom, i idejom da se u male Ičiće treba dovesti kulturni sadržaj, 'oci' festivala naprosto su jednu torbu punu hrvatskih dokumentaraca, koje je skupio stanoviti Pile, 'iskrcali' u lučicu, pa na platno“, reći će o počecima Liburnia Film Festivala, najstarijeg festivala dokumentarnog filma kod nas, Jelena Androić, danas njegova izvršna direktorica. Sada stvari s domaćim dokumentarcem stoje bitno drugačije. „Ljudi su se konačno ohrabrili da počnu samostalno snimati, nešto je više filmskih radionica u drugim dijelovima Hrvatske koje su 'glavni krivac' za otkrivanje nekih novih imena za koja se možemo nadati da će nastaviti raditi na filmovima“, ocijenit će Oliver Sertić, direktor i selektor LFF-a.

„Neće biti naknada za otvaranje i vođenje računa, izdavanje kartice, transakcije unutar Hrvatske, izvatke i slične usluge. Sve se to pokriva osnovnim ulogom, Važno nam je da banka zaživi zahvaljujući kapitalu članova, a jedini način da se borimo protiv skeptičnosti je građenje povjerenja - od usta do usta“, kaže Goran Jeras, koji se iz Nizozemske, nakon dugogodišnjeg rada u komercijalnim bankama, vratio u Hrvatsku kako bi postao upravitelj Etične banke koja već ima oko 500 klijenata, a do početka sljedeće godine cilja na 1.500, što će biti dovoljno za početak rada. U banci koja ne „pljačka“, moći će se dići krediti za stanovanje, „primjeren automobil“, zdravstvene ili obrazovne potrebe, međutim, s obzirom da etične banke imaju i edukativnu misiju te smatraju da uloga novca nije stvaranje duga nego nove vrijednosti kroz proces kreditiranja, tako ovdje neće biti minusa, kreditnih kartica ili nenamjenskih potrošačkih kredita.

"Potrebno je kvantificirati cijeli sistem bodovanja i ograničiti diskrecijsko pravo ministra, jer je ministar Hasanbegović uveo barbarske presedane u to polje, beskrupulozno se odnoseći prema savjetima vijeća i favorizirajući svoje jatake. Zakonska regulativa koja bi ulaganje u književnost poticala poreznim olakšicama bi također bila nasušna. No, prije svega toga, treba podebljati budžet za kulturu, posebno za književnost, ili otvoreno reći - puna su nam vas usta, ali mi bismo zapravo htjeli da vi pišete na engleskom. Pa da se lijepo i mi jezično iselimo, jer ova kulturna politika graniči s ponižavanjem. Imam dojam da su se u Ministarstvo kulture naselili sadisti. A i mi se mazohistički ponašamo. Sitnije duše se pak odmah ponude na pladnju, za suradnju", kaže Kruno Lokotar, organizator festivala "Prvi prozak na vrh jezika", s kojim razgovaramo Kako mladi književnici koriste priliku i mogućnosti koje pruža okupljanje na festivalu.

„Ova vlada nije počivala na nekim sadržajnim dogovorima, gdje je njihov program rada? Program Mosta svodi se na 30 slajdova u PowerPointu i uopće je nejasno kako su na toj osnovi mogli ući u bilo kakve pregovore“, kaže Višeslav Raos politički analitičar i viši asistent zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. S Raosom domaću političku scenu pretresamo u njegovom kabinetu gdje je smješten i nedavno osnovani Centar za empirijska politološka istraživanja koji upravo radi na bazi podataka hrvatskih političara od prvog do najnovijeg saborskog saziva. Kada ga pitamo što se iz takve analize može zaključiti o različitim politikama stanaka, reći će to da hrvatske stranke nisu profilirane. „Bez HDZ-a ni SDP ne zna mobilizirati glasače, a s ovakvim HDZ-om dovoljno je biračima pokazati – a vidi ove, mi smo loši ali smo ipak puno bolji“, objašnjava.

„Nestabilnost i pad hrvatske vlade ispostavili su se kao njen najveći uspjeh. Propao je pokušaj da se Hrvatsku odvede u konzervativni autoritarizam poput onog u Mađarskoj i Poljskoj“, smatra politolog i povjesničar Florian Bieber, stručnjak za politiku balkanskih zemalja i ravnatelj Centra za povijest i politiku Jugoistočne Europe na Sveučilištu u Grazu. S Bieberom razgovaramo o tome zbog čega Europska unija surađuje s političarima poput Aleksandra Vučića i Nikole Gruevskog, a dijelom ih i podržava, kakav je imidž Hrvatske u Europi i kako se percipira njeno vanjskopolitičko glavinjanje, slijedi li EU vlastite interese nauštrb ovdašnjih građana i kakve su šanse za priključenje Zapadnog Balkana Uniji. Novo proširenje, tvrdi, neće se dogoditi još sedam-osam godina, a za kandidate kaže: „Crna Gora i Srbija, imaju poluautoritarne vođe, kao što je to slučaj i s Makedonijom, dok su Kosovo i Bosna i Hercegovina duboko disfunkcionalne države”.

„Mora se biti zaista hiposenzibilan, da ne upotrijebim težu riječ, da se ne registrira što se oko nas dešava i na to nekako ne reagira. Prije svega pomaže stvari nazvati pravim imenom. Nema nikakvog razloga izbjegavati da se otvorene apologete i zagovaratelje ustaškog režima nazove ustašama, privatizacijske i korporativne pljačkaše razbojnicima i kriminalcima, eksponente snažnog, često i dominantnog krila Katoličke crkve u Hrvatskoj klerofašistima, političke i karijerne oportuniste oportunistima, filmaše koji na bijedan način falsificiraju ne tako davnu povijest jednostavno lažovima i imbecilima i tako dalje, kad je sasvim jasno da je upravo to na stvari“, kaže Marko Pogačar, jedan od najprevođenijih suvremenih hrvatskih pjesnika. „Dobro je znati tko je neprijatelj. Nije riječ tek o protivnicima, već o neprijateljima u punom smislu. A protiv neprijatelja se treba boriti, svim raspoloživim sredstvima. Koliko god malena, smiješna, pa i patetična ona bila“, zaključuje Pogačar.