Bivša premijerka na početku razgovora reći će nam kako se i danas oporavlja od postupaka bivših kolega, koji su joj okrenuli leđa nakon što je izbačena iz HDZ-a. Kako danas stoje stvari uvjerili smo se i na vlastite oči. Prolazeći kroz pusti saborski hodnik u Kosoričinom društvu, pokraj nas je prošao nekadašnji Kosoričin bliski suradnik i ministar financija u njenoj Vladi, Ivan Šuker, baš kao, kako to narod voli reći, pored turskog groblja. 

"Od nekih se događaja nakon isključenja iz HDZ-a još nisam izliječila" (FOTO: Lupiga.Com)

Prošlo je točno dvije godine otkako ste izbačeni iz HDZ-a. Još uvijek niste osnovali nikakvu stranku, niti ste se pridružili nekoj od postojećih političkih opcija. Kako vidite Vašu političku budućnost?

- Ne mogu Vam izravno odgovoriti na pitanje, jer konačne odluke još nema. Ono što mogu reći jest da imam i volje i snage i energije, kao i planova i prijedloga za ono što bi još trebalo napraviti u Hrvatskoj. Vidjet ćemo.

Kako ste podnijeli to isključivanje iz stranke u kojoj ste dugi niz godina igrali vrlo važnu ulogu? Je li to i nakon, evo, dvije godine, još uvijek teška tema za Vas?

- Teško sam to podnijela. Bez obzira na okolnosti i na to što smatram da je moje isključenje iz stranke kafkijanski proces i što bi bilo logično da sam potpuno zatvorila tu knjigu i da se više ne okrećem, od nekih se događaja nisam još izliječila. Mislim tu na postupke mojih bivših kolega, od kojih sam neke baš voljela i poštovala.

Koliko Vam je ljudi okrenulo leđa?

- Većina.

Kako to sebi objašnjavate? Jesu li ti ljudi politički „pragmatični“ ili su jednostavno „kvarni“?

- Puno razmišljam o tome. Što je to politika? Politika su ljudi, nije to neko nestvarno biće. Ljudi stvaraju politiku i provode je. Od njih sve počinje i na njima sve završava. Ipak, još uvijek ne mogu odgovoriti što se, zapravo, dogodilo.

Dakle, u politici je sve dopušteno?

- Ne, nipošto! Politika, po mom mišljenju, iskustvu i onome što sam nastojala promicati, niti je prljav posao, niti mora biti takav. Ali samo ukoliko živite s načelima. Je li normalno da oni koji se bave politikom mijenjaju načela kao kapute, kako vjetar puše i kako trenutačni vođa kaže? Kako je moguće da se preko noći ljudi koji su naizgled vjerni i odani, s kojima dijelite iste svjetonazore, slične vrijednosti, odjednom promjene do neprepoznatljivosti?

Vidite li neku sličnost Vašeg slučaja sa slučajem Drage Prgometa, koji je nedavno napustio HDZ-a?

- Samo u jednom - on je, kao i ja, imao čvrsta načela koja nije napustio. Ono što je govorio prije, nastavio je govoriti. Različiti smo u tome što je on izašao, a ja sam mazohistički čekala da me izbace. Najveća je ipak razlika u tome što sam ja te neke vrijednosti zagovarala dok sam bila i zamjenica predsjednika i predsjednica i to su svi ljudi oko mene podržavali, a kada je došao veliki vođa onda su automatski pristajali na ono što je on zagovarao kao „istinu“. Novi šef je izbrisao cijelu povijest stranke od 1999. do 2012. godine. Dakle, sve nas koji smo to vrijeme bili u vodstvu stranke također je izbrisao. Njima je to sad sve logično i normalno, a i njih je izbrisao. To je dugo vrijeme u kojem je bilo svega - loših i dobrih poteza - ali u to je vrijeme stranka vodila državu i završila pregovore za ulazak u NATO i Europsku uniju, najvažnije ciljeve Franje Tuđmana.

"Na inauguraciju su došli ljudi koji su po onome što žive i rade u suprotnosti s izvornim programom HDZ-a" (FOTO: Lupiga.Com)

Što mislite o današnjem HDZ-u i njegovom vodstvu?

- Tu razlikujem članstvo i vodstvo stranke. To su dva različita pojma. Meni se i dalje javlja veliki broj takozvanih običnih članova koji od stranke nikad ništa nisu dobili ni tražili. Doduše, ljudi su u strahu da se to ne sazna, pa smo tako često puta u „konspiraciji“, što je ispod svake razine dostojanstva. O vodstvu sam manje-više sve rekla kada sam se suprotstavila Tomislavu Karamarku i njegovom načinu vođenja stranke.

Mislite li da se ta stranka bitno promijenila u te dvije godine?

- Da, i to je neka vrsta fenomena. Ljudi koji su podržavali borbu za ljudska prava, i neodustajanje od demokratskih procesa, rezolutno odbijali bilo kakvu suradnju s onima koji su krajnja desnica, danas plješću suprotnostima. Evo i na inauguraciju su došli ljudi koji su po onome što žive i rade u suprotnosti s izvornim programom HDZ-a. 

Jeste li onda danas svjetonazorski bliži takvom HDZ-u ili vladajućoj koaliciji?

- I dalje sam ono što se zove centar, desni centar. Vjernica sam, koja je, recimo, protiv dekriminalizacije droga, ali za poštivanje prava istospolnih zajednica. To što sam kritična prema potezima vodstva HDZ-a ne znači da sam bliska SDP-u. Strašno smo podijeljeni, to je jedna od hrvatskih kočnica.

Kako prognozirate predstojeće parlamentarne izbore i mislite li da će doći do prijevremenih izbora?

- Mislim da prijevremenih izbora neće biti. Vjerujem da će Zoran Milanović procjenjivati kad je najoptimalnije vrijeme za izbore. Možda bi njima najbolje odgovarao listopad, dakle nakon dobre turističke sezone, kada će se, vjerujem, neki važni započeti projekti i dovršiti. I uvjerena sam da parlamentarni izbori nisu gotovi dok se ne zatvore birališta. Neobično je slušati političare koji govore da je pobjednik već poznat. Moguće je da na političkoj sceni postoje još neki ljudi, neke stranke, koji imaju planove. Moguće je da neka skupina, ne mora biti koalicija stranaka, neka lista bude presudna za formiranje Vlade, a onda…

U slučaju kad biste imali bitnu ulogu u jednoj takvoj skupini, o kojoj bi, primjerice, ovisilo formiranje Vlade, kakvu koaliciju biste zagovarali?

- Koalirala bih s onima koji bi bili spremni potpisati nužnost dogovora oko četiri-pet ključnih tema. Ne radi se o svjetonazorskim stvarima. One se zaista tiču budućnosti. Od rješavanja pitanja duga, preko deficita, do otvorene rasprave o potrebnim koracima u mirovinskom i zdravstvenom sustavu te reforme državne uprave i drastičnog smanjivanja broja općina, gradova i županija. Moj program je zapravo nastavak Programa gospodarskog oporavka iz 2010. godine. 

"Tuđman je bio neusporedivo veći demokrat od nekih koji se danas pozivaju na njega" (FOTO: Lupiga.Com)

Kako Vam se čine prvi potezi predsjednice Kolinde Grabar Kitarević?

- Koji potezi? U kampanji i sučeljavanju s Ivom Josipovićem je najavila da je prva zemlja u koju želi otići Njemačka, dok se žestoko ograđivala od regije. Nema poteza osim imenovanja savjetnika. Očekivala sam da će prvo obećanje biti izvršeno, a ono je bilo decidirano – preseljenje s Pantovčaka. To je, očito, obećanje koje pada u zaborav. Druga obećanja su manje-više bila izvan predsjedničkih ovlasti.

Mislite da Grabar Kitarović uistinu nije previše upoznata s predsjedničkim ovlastima i funkcioniranjem nekih stvari ili to ipak radi proračunato?

- Naši birači brzo zaboravljaju i ankete o popularnosti političara o tome jasno govore. Dakle, očito je kako ne moraš napraviti ništa da postaneš najpopularniji političar u Hrvatskoj. Što se tiče inauguracije, već sam to rekla, sam popis gostiju bio je snažna politička poruka. U svjetlu Dana žena koji smo obilježavali ovih dana, tamo je bilo onih koji su žestoko vrijeđali novinarke, onih koji su dilali kokain, i sami to priznali, bilo je ljudi koji su prepoznati kao seksisti … I to nikome nije smetalo. Međutim, nisam tamo vidjela nijednu aktivisticu za ženska prava. Kao da svi pristaju na to da je kampanja jedno, a stvarni život nešto drugo. Nikad se ne bih usudila u kampanji obećavati nešto što znam da neću, ne mogu i ne želim učiniti. 

U nekim stvarima ste svjedokinja iz prve ruke. Kao, recimo, u priči o predsjedničinom napuštanju Vlade.

- Pa to je bar jasno. Sanader ju je, u dogovoru sa Stjepanom Mesićem, koji joj je zaista puno pomogao, poslao za veleposlanicu u SAD. Tako da je nagrađena veleposlaničkim mjestom u zemlji saveznici.

Kako vi gledate na situaciju oko „sporne“ biste Josipa Broza Tita?

- Priča o bisti je vidite, utihnula. Gospođa Predsjednica je preko neimenovanih izvora najavila da će izbaciti tu bistu, ali, eto, to se još nije dogodilo. Uvijek se čudim onima koji se pozivaju na Tuđmana i govore da će nastaviti njegovo djelo, a onda njegovu politiku proglašavaju naivnom.

Je li Vam Tuđman ikada govorio o Titu?

- Ne mogu se sjetiti da smo ikada razgovarali o toj temi. Tuđman nikada nije pokušavao izbrisati svoju biografiju, kao što je to danas slučaj kod nekih političara. On nije skrivao da je bio antifašista, kroz simboliku je održavao kontinuitet. Tuđman je bio neusporedivo veći demokrat od nekih koji se danas pozivaju na njega.

"Lansirana je laž da sam Srpkinja. Budući sam bila članica konzervativne stranke to je za jedan dio ljudi u stranci bila nepodnošljiva priča" (FOTO: Lupiga.Com)

Kako ste se nosili s vicevima na Vaš račun koje je svojevremeno tadašnji predsjednik Stjepan Mesić rado pričao, spominjući paštetu i Suzanu?

- Osjećala sam se jadno u to vrijeme, jer sam tek na pola kampanje shvatila da postoji prešutni dogovor s Mesićem i da ja nemam nikakve šanse. Bila sam izranjavanja u tom okršaju. Pogotovo jer je on u toj kampanji plasirao neistinu o mom stanu. Pa ta Suzana, to je nešto čega se više nisam mogla riješiti.

Mesić i danas ima svoj „predsjednički“ ured. Mislite li da bi možda i premijeri trebali dobiti neku sličnu mogućnost nakon završetka mandata?

- Bivšim predsjednicima povlastice treba suziti, a bivšim premijerima ne treba ništa, osim mrvice poštovanja u protokolima.

Nakon Mesićevih viceva, našlo Vam se i navodno srpsko porijeklo …

- Lansirana je laž da sam Srpkinja. Budući sam bila članica konzervativne stranke to je za jedan dio ljudi u stranci bila nepodnošljiva priča. 

Kako uopće objašnjavate da je solidnom dijelu članstva tako velike stranke nepremostiv problem ukoliko je netko Srbin?

- Za mene je ta laž bila dvostruka zamka. Ona se ponovno aktivirala tijekom unutarstranačkih izbora, kada je osvježena. Govorilo se ne samo da sam Srpkinja nego i da me je odgojio stric, četnički vojvoda, Vlaisavljević. Zaista zastrašujuća priča. Čak sam kasnije iz jedne velike zemlje, iz koje su me kao bivšu premijerku pozvali na jedan skup, vjerojatno se detaljnije „informirajući“ na Wikipediji, dobila službeni poziv na ime Jadranka Vlaisavljević Kosor. Užasnuto sam i burno reagirala. Druga zamka je bila to što su autori te priče znali da neću sazivati konferencije za novinare i objašnjavati kako sam Hrvatica i kako su svi moji Hrvati, jer bi to bilo ponižavajuće za mene, a i suprotno je mojim stajalištima o ljudskim pravima i poštivanju ustavnih vrednota o tome kako smo svi jednaki.

Od tada do danas ste primili golemu količinu anonimnih prijetnji.

- Bilo je toga, da. Uvijek me mučila nemoć, jer se ne možete boriti protiv nepoznatog neprijatelja. Imala sam problema i na Twitteru, gdje bi u jednom danu bilo otvoreno na desetke računa samo s ciljem da se mene napada. To je tipična borba podzemlja, i to čovjeka počne uznemiravati. 

Tko Vam to radi i s kojim motivima za to?

- Vjerojatno oni koji se pitaju hoću li ja još nešto raditi u politici. Cilj je uznemiravanje i ponižavanje. 

"Jasno se pokazalo da politika ima svoje prste u protestu branitelja" (FOTO: Lupiga.Com)

Bili ste i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Kako vidite situaciju u Savskoj i zašto niste išli tamo?

- Trudim se biti legalista, pa znam da nijedan premijer, kakav god bio, pa ni Milanović, ne može pristati da bilo koja skupina izvan institucija gdje se ministri biraju, ministre smjenjuje. Ova Vlada je pokazala zapanjujuću nesposobnost, ali ta je Vlada proizašla iz demokratskih izbora. U njoj ima i branitelja pa onda oni valjda, nisu izdajice ni Jugoslaveni. Nemoguće je i da je ovo nenarodna vlast. Ne mogu zamisliti da Ante Kotromanović, na primjer, ne voli Hrvatsku. Nemoguće je da Predrag Matić ne voli Hrvatsku. Njega dobro poznajem. Naš je odnos imao puno uspona i padova. Jedno vrijeme je bio i moj savjetnik, a otišao je jer se nismo slagali oko mnogih stvari, ali za mene je on hrvatski branitelj, branitelj Vukovara i čovjek koji je devet mjeseci proveo u srbijanskom logoru. Svatko tko je proveo i jedan dan u srbijanskim logorima je netko kome se moram pokloniti. Uvođenje branitelja prvog, drugog i trećeg reda kroz te zahtjeve je neprihvatljivo. Posebno sam tu osjetljiva na Bojana Glavaševića zato što sam kao novinarka na Hrvatskom radiju svakodnevno pratila izvještaje njegovog oca. Svi smo znali da će, ako Vukovar padne, on prvi biti ubijen. I tako je i bilo. Njegov sin, ako je i učinio nešto loše, kako branitelji misle, zaslužuje i da mu se oprosti.

Mislite li da je skup u Savskoj politički motiviran?

- Jednim dijelom da. I zbog toga mi je žao dobrih ljudi koje poznajem kao, primjerice, Đuru Glogoškog s kojim sam u vrlo dobrim odnosima. Jasno se i u potpunosti pokazalo da politika ovdje ima svoje prste. Kolinda Grabar Kitarović je pozvala branitelje, a nije pozvala ministra. Ona je i tri puta u šatoru obećala da će riješiti njihov problem. Gdje je to rješenje? Predsjednik države, naime, ne može smijeniti ministra, a to je glavni zahtjev. Milanović je pogriješio jer je procijenio da će se to samo od sebe ugasiti, nije shvatio što bi se tu sve moglo događati i što se tu sve iza brda valja. On je, najkasnije drugi dan, trebao organizatore pozvati k sebi u Vladu i reći „gospodo, odavde se nećemo dići dok ne riješimo problem“. I da se problem tada nije riješio, imao bi bolju startnu poziciju. Ovako je ostalo na tome da je on ignorirao prosvjed. Čini se da će prosvjednici ostati tamo do izbora.

Pored, Suzane, do danas vam je ostalo i ono „Kud Ivo tud i ja“.

- E, da, to je ta fantastična uloga medija. Ja to, naime, nikad nisam rekla. Priča je krenula nakon izbora, kad je HDZ pobijedio. U procesu formiranja Vlade i razgovora dala sam intervju jednom dnevnom listu. Novinar me pitao hoću li u Vladu i ja sam odgovorila kako još nisam sa Sanaderom o tome razgovarala, ali da bi bilo logično, s obzirom da sam zamjenica predsjednika, da budem pozicionirana gdje je pozicioniran i predsjednik stranke. Urednici su iz toga izvukli naslov „Kud Ivo, tud i ja“.

"Nisam znala što Sanader radi i sigurna sam da mnogi nisu" (FOTO: Lupiga.Com)

Uistinu sa Sanderom niste razgovarali o tako bitnim stvarima, sve do zadnjeg dana? 

- Nisam. Tek zadnje dane me je zvao k sebi i pitao „šta je s tobom“ i zašto nisam došla do njega i rekla mu što bih htjela. Smijao se i govorio kako su se već svi izredali objašnjavajući što bi sve htjeli biti. Potom me pitao „a kakvi su tvoji planovi“, na što sam rekla da ćemo to odmah i dogovoriti. On je na to dodao: „naravno, ti ideš u vladu, bit ćeš potpredsjednica i ministrica, ukoliko to želiš prihvatiti“. Nisam baš bila previše oduševljena jer se ministarstvo trebalo proširi s tim međugeneracijskim i obiteljskim dijelom, ali pristala sam. 

Jeste li ikad saznali zašto je Sanader podnio ostavku?

- Ne. Mislim da to nikad ni nećemo saznati. Ali i to je sada nevažno, daleka je to prošlost. 

Mnogi se pitaju kako to da vi, vodeći ljudi stranke, niste znali što Sanader radi. 

- Vjerujem da se mnogi to pitaju. Ne mogu govoriti u ime drugih, mogu govoriti u svoje ime. Nisam znala i sigurna sam da mnogi nisu. 

Kako je to moguće?

- HDZ je bio velika stranka s mnogobrojnim članstvom i članarinama, pobijedili smo na izborima. Puno novaca je stizalo iz državnog proračuna i iz lokalnih proračuna, bilo je jako puno donacija, a tada je bio drugačiji zakon i moglo se puno donirati, pa čak i anonimno. Na kraju krajeva u stranci se nikad nije živjelo raskošno. Danas HDZ sve svoje velike događaje održava uglavnom u skupim hotelima, dok smo tada skupove smještali u sportsku dvoranu, uz samu središnjicu stranke, među spravama za vježbanje. Bila sam uvjerena da živimo u skladu sa svojim mogućnostima.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com