„Oko Prokoškog jezera je mnoštvo izletnika koji ne poštuju ama baš ništa i ama baš nikoga već uništavaju po svojoj volji i nahođenju, onako bezobrazno i bezobzirno, bez imalo svijesti i milosti. I na to su ponosni. Roditelji se igraju s djecom bacanja plastičnih čepova i flašica niz padinu, izletnici režu borove kako bi podložili roštilj, opušci se bacaju na sve strane, po jezeru plivaju kutije Marlbora...“, piše Dino Šakanović u reportaži za Prometej, navodeći kako se oko jezera stvara i nesvakidašnja kakofonija jer brojne grupe izletnika s razglasa puštaju glasnu muziku, svako od njih, naravno, svoju. Dodat će i kako se oko jezera voze kvadovi i motori, a od njihove buke i mirisa ispušnih plinova nema više uživanja ni u miru prirode ni u čistom zraku. „Svaki resurs koji Prokoško jezero nudi, bosanski posjetioc je poništio, svojim neodgovornim ponašanjem“, zaključuje Šakanović, a sve njegove dojmove možete pročitati na ovom linku.

Dida je rekao: „Ako je tačno da je Tesla reka, ka šta mu pripisuju, da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, to znači da je debil. A zašto bi iko sa dvi čiste iša stavljat sliku debila na munitu? Ka da iovako nemamo pun kufer debila svud okolo, samo nan još fale i na šoldima. Da se razumimo, za mene vridi i obratno: da je Tesla reka da je ponosan na svoj hrvacki rod i srpsku domovinu, to bi takođe značilo da je debil, možda čak i veći, pošto je to isti kua. Zaludu ti, moj brale, i nauka i izumi i genijalni tehnički um kad si toliko puknut u glavu da moš bit ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, odnosno obratno. Lipo kaže ona narodna da se budala ponosi sa onin čega se pametan srami.“ Zašto, dida? Dida je rekao: „Ako je tačno da je Tesla reka, ka šta mu pripisuju, da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, to znači da je debil. A zašto bi iko sa dvi čiste iša stavljat sliku debila na munitu?"

Teresu Forcades nazivaju najradikalnijom časnom sestrom u Europi. Takav status u hrvatskim medijima zaslužila je jer odašilje poruke na kakve ovdašnji vjernici nisu previše navikli, a pogotovo ne na poruke u kojima kritizira kapitalistički sustav. Sestra Teresa je katalonska liječnica i benediktinka. Internu medicinu specijalizirala je u Sjedinjenim Državama, na Sveučilištu u Buffalu, a teologiju magistrirala na Harvardu. Na temi javnog zdravstva doktorirala je na Sveučilištu u Barceloni, a na Katalonskom teološkom sveučilištu doktorirala je i teologiju. Časna sestra je već 24 godine. U Hrvatsku je Teresa Forcades dolazila više puta. Mnogi će se odmah sjetiti kako je gostovala na Filozofskom teatru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, ali i petog FALIŠ-a. Ovaj put stigla je u Dubrovnik na Ljetnu školu teologije i održala predavanje na temu identiteta i politike. Tom prilikom dala je i intervju za portal Polis.

Promatramo li „hrvatsko pitanje“ iz perspektive bošnjačke politike i građanskih stranaka koje se deklarativno pozivaju na građanske principe, dojam je da mnogi od njih bosansko-hercegovačke Hrvate ne doživljavaju kao autohtone stanovnike ove zemlje i da bi najviše voljeli kad bi, demografski ionako prepolovljeni i brojčano inferiorni, naprosto nestali. Izjednačavanjem prava i interesa bosansko-hercegovačkih Hrvata s herceg-bosanskom politikom ili sadašnjom politikom Dragana Čovića i HDZ-a, cijeli narod se u javnom prostoru stigmatizira teškim kvalifikacijama, nacionalistima i separatistima, štoviše, krvoločnim uzepeovcima i latentnim unutarnjim neprijateljima države BiH. Neosporno je da među bh Hrvatima ima i takvih, prije svega u njihovom političkom vodstvu, ali kad je riječ o nacionalizmu ništa bolje stanje nije ni unutar bošnjačkog naroda čiji nacionalizam posljednjih godina postaje sve goropadniji i agresivniji.

Semir Osmangić je samoproklamovani istraživač i pseudoarheolog. Takođe je i autor knjiga o susretu vanzemaljaca i ljudi, i pseudonačnih radova među kojima se ističe onaj u kome tvrdi da se Maje "moraju smatrati časovničarima kosmosa, čiji je zadatak da podese zemaljsku frekvenciju i usklade je sa vibracijama Sunca". Arheolozi, oni sa diplomama i stručnim iskustvom, nisu potvrdili ni jednu jedinu piramidu u dolini Visočice. Nisu pronašli niti identifikovali arheološke alate ili bilo kakve znake naselja za izgradnju piramida. Jedinu korist od Osmanagićevog projekta imaju turizam i gradić Visoko, za koji se pre toga nije znalo. Novinari su čak primetili da meštani govore kako će je, ako arheolozi ne pronađu piramidu, sami napraviti tokom noći. U narodu Semir Osmanagić ima veći renome od pravih arheologa i naučnika koji pokušavaju da dokažu šta jeste a šta nije prava istorijska činjenica. Šta to govori o nama, našoj kulturi?

Kad je nama bijo zadnji dan škole ja sam cili hepi došao doma iz škole i rekao sam: „Proša san razred!“ Mama i tata su od šoka zinili sa ustima. Oni su piljili u mene sa tupilom od nekuženja. Onda je mama pitala: „Kako to misliš, proša san razred?“ Ja sam rekao: „Lipo mislin! Učiteljica mi je posušila sve ase i proša san razred!“ Onda je tata rekao: „Kako, jebaga irud? Već triesosan godina ideš u treći razred! I svaki put nakraju padneš i ideš ponovo! Šta se sad desilo?“ Ja sam rekao: „Neam blage! I meni je bilo malo čudno!“ Mama je pitala: „Pa štaš sad, čoviče božji?“ Ja sam slegnijo sa ramenima: „Ha, ništa! Najesen ću u četvrti!“ Tata je raskobečijo oči: „N bava kua?! Najesenš u četvrti?“ Mama je skriknila: „A šta ćemo mi?!“ Ja sam gledao u roditelje sa težim ošamutom. Onda sam ja pitao: „Kako to misliš, mamac, šta ćemo mi?“ Mama je podviknila: „Lipo mislin! jesil razmišlja šta će ti bit sa materom, a?“