IZRAELSKI NOVINAR GIDEON LEVY

Posijano sjeme mržnje

ritn by: Gideon Levy/Haaretz | 08.12.2023.

Možda je dozvoljeno i prirodno da se jedan narod usredsredi samo na svoj bol i ignoriše hiljadu puta strašniji bol koji nanosi drugom narodu. Sumnjam. Ali ovo ignorisanje ima svoju cenu, koju će Izraelci morati da plate, i makar bi ta cena morala da ih uznemiri. Divljački i surovi napad na Gazu stvara mržnju prema Izraelu kakvu još nismo videli u Gazi, na Zapadnoj obali, u palestinskoj dijaspori, u arapskim zemljama i u celom svetu koji vidi ono što Izraelci ne vide i ne žele da vide. Što je još strašnije: ova mržnja je opravdana. Pogledajte kakvu je mržnju u srcima skoro svih Izraelaca posejao jedan divljački napad. Ona je uništila ostatke mirovnog pokreta, učinila je da poziv „smrt Arapima“ zvuči anahrono i umereno. Sada je „smrt svim Arapima“ nekima na jeziku, a nekima u srcu. Zamislite koje seme mržnje će iznići na svakom mestu koje je izloženo slikama užasa, od Šangaja do Menhetna preko Amana.

Gideon Levy jedan je od najpoznatijih izraelskih novinara. Piše za dnevni list Haaretz iz Tel Aviva, u kojem je objavjen i ovaj komentar

Otac, čijeg je osmogodišnjeg sina ubila vojska, stajao je na ulazu u kuću na obodu izbegličkog kampa Dženin na Zapadnoj obali, izgovarajući jednostavnu istinu: „Ova deca nikada neće oprostiti vojnicima. Na ovaj način vi podižete još jednu generaciju otpora. Sada naša deca žele da i izraelska deca ginu.“ Posetio sam kuću ovog oca, Samera al Rola, nakon dolaska u izbeglički kamp Dženin, gde je vojska poslednjih dana napravila pustoš užasnih razmera. Oko 80 stambenih jedinica je srušeno, svi putevi u kampu su razoreni, a kanalizacija se iz uništene infrastrukture izliva po ulicama šireći nesnosan smrad. Tu su smeštena deca iz kampa Dženin.

IZRAELSKI NOVINAR GIDEON LEVY: „Ima li nade u ovome? Ne. Hoće li Izrael naučiti lekciju? Ne.“

GIDEON LEVY ZA LUPIGU: Zbog stavova o Palestini ulicama Tel Aviva danas hodam s tjelohraniteljem

U drugom delu okupiranih teritorija, u Gazi, sada se ubija na hiljade dece. Poslednje slike iz Džabalije pokazuju da bog i vojska nemaju milosti ni za decu iz vrtića: svakih 15 minuta gine jedno dete iz Gaze. Svakih nekoliko minuta neko dete se žurno odveze u ono što je ostalo od bolnice, da bi bilo smešteno na prljavi pod, ponekad i bez pratnje.

Dešava se da čovek ne zna ni da li je neko od njegove porodice ostao živ dok tupo zuri staklastim, umrtvljenim pogledom u ono što se dešava oko njega. Telo i lice su mu prekriveni prašinom, izvučen je iz ruševina. Ove scene se neprekidno prikazuju na svim televizijama koje znaju šta je novinarstvo, osim na izraelskoj, koja ništa od toga ne emituje nakon što se stavila u službu ratne propagande.

Gaza
"Zamislite koje seme mržnje će iznići na svakom mestu koje je izloženo slikama užasa" (FOTO: HINA/EPA/Mohammed Saber)

Sva ova deca – koja su već mrtva, ili umiru sada, koja krvare, jauču, koja su ranjena, osakaćena, preplašena, beskućnici koji su ostali bez svega – imaju braću i drugove s kojima su rasli. Oni su sledeća generacija koja nikada neće zaboraviti. Dok je Izrael obuzet strašnim i opravdanim gnevom zbog onoga što mu je Hamas učinio, dotle ono što vojska radi po Gazi i Dženinu skoro nikog ne uznemirava. Niko ne razmišlja o traumi s kojom rastu deca Gaze, o nezamislivoj patnji hiljada dece koja sada bespomoćno, u egzistencijalnom strahu, tumaraju po razrušenim ulicama. Oni nemaju sklonište, nemaju centre za lečenje trauma, nemaju psihološku pomoć, nemaju čak ni dom.

Možda je dozvoljeno i prirodno da se jedan narod usredsredi samo na svoj bol i ignoriše hiljadu puta strašniji bol koji nanosi drugom narodu. Sumnjam. Ali ovo ignorisanje ima svoju cenu, koju će Izraelci morati da plate, i makar bi ta cena morala da ih uznemiri. Divljački i surovi napad na Gazu stvara mržnju prema Izraelu kakvu još nismo videli u Gazi, na Zapadnoj obali, u palestinskoj dijaspori, u arapskim zemljama i u celom svetu koji vidi ono što Izraelci ne vide i ne žele da vide. Što je još strašnije: ova mržnja je opravdana.

Pogledajte kakvu je mržnju u srcima skoro svih Izraelaca posejao jedan divljački napad. Ona je uništila ostatke mirovnog pokreta, učinila je da poziv „smrt Arapima“ zvuči anahrono i umereno. Sada je „smrt svim Arapima“ nekima na jeziku, a nekima u srcu. Zamislite koje seme mržnje će iznići na svakom mestu koje je izloženo slikama užasa, od Šangaja do Menhetna preko Amana.

Videti užasne prizore iz Gaze i ne mrzeti one koji ih čine? Doživeti ono što se događa Gazi i ne sanjati o osveti? Generacije Palestinaca su nasledile mržnju prema Izraelu zbog prve Nakbe, sledeće generacije će naslediti plamteću mržnju nakon obećane druge Nakbe. „Sledeća generacija spava u susednoj sobi / Čujem kako diše / Sledeća generacija sanja snove u susednoj sobi / I mumla o strahovima u snu“, ispevao je Hanan Jovel reči Ehuda Manora (stih iz pesme „Generacija“). Sledeća generacija Palestinaca mumla o strahovima u snu, ali nije u sobi pored – jer je nema.

Za nekoliko meseci će pristojni Izraelci ponovo putovati u Pariz i London, Dubai i Njujork, i biće zapanjeni koliko nas mrze. Zašto? Šta smo učinili?

Gideon Levy, Haaretz

Za Peščanik sa hebrejskog prevela Alma Ferhat

Lupiga.Com via Peščanik

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Haitham Imad

Do sada komentara: 47

Komentiraj

tubaron prije 11 mjeseci

@Verena, "fascizam" je za mnoge danas "sve moguće i ničtor od navedenoga". poviestni fascizam se zapravo rađa na balkanu, točnïje u najvećem kvarnerskom gradu, onomadne zvanom "fiume". tako mu je glasilo ime na njemačskom, mađarskom i ostalima jezicima, dočim ga je okolni hṙvatski půk iz seôskoga "pṙstena" i "otokā" često zvaô "rëka" i "rïka", odvisno od narječja. "rieka" su ga u XIX stoljeću nazvali "jugoslaveni" iz důbrovnika i pripadnici gajeva/gayjeva "ilirskoga" pokreta, ujedno i maretićevi "vůkovci" iz hṙvatske. dakako, to je postalo uvrieženo ime toga grada i u BiH-u ter susjednoj čṙnoj gori, u kojoj se je proširilo iz njenoga "austrijskoga primorja" (točnïje "boke"). u tom smislu "po(i)jekavljeno" južnoslavensko ime "rieka" je "exonym"/"egzonim" za sjeverni jadran, za razliku od romanskoga "fiume". to je tolikođer i grad s najbrojnïjima promjenama svojega imena u proteku poviesti od svieh ostalih gradovā i mjestā na balkanu. u tom gradu su - onomadne većinskoga romanskogovornoga prëdznaka - kratko nakon okončanja pṙvoga svjetskoga rata, talijanski pjesnnik d'annunzio i njegovi "legionari" (dobrovoljačske vojne postrojbe/jedinice većinski sastavljene od razvojačenih pripadnikā talijanske vojske i plaćennikā brojnosti približno 10000), prognavši pripadnike vojske pṙve jugoslavïje i pobivši malobrojne pripadnike "francuzske legije", uzpostavili i ustrojili malahnu "talijansku utopijsku koloniju". odlika mu je bīla "sloboda umjetnosti i izraza" ter razvoj ideje "idealnoga družstva", ali pod sviem kolikim talijanskim "nacionalnim" plaštem. tako je mimogredē grad prëtvoren i u najveći europski "bordel pod vedrim nebom", zatiem utočište za njegu "istospolne ljubavi", i konačno "mekka" za brojne onodobne europske umjetnike i turiste. tomu "projektu" se je divila i onodobna "europska elita" ter "mondaini slojevi u europi". sve to vrieme dobro plaćeni britanski MI5 tajni agent - lažni "ljevičar" - i član "talijanskih socialistā" zvan mussolini promatraô je razvoj dogodakā/događajā onkraj jadrana na iztočnoj strani, tada udobno zavaljen u uredničskoj stolici "ljevičarskoga" časopisa "avanti!" (prëv. "naprëd!/napried!"). zadaća/zadatak mu je bīô čim důže zadṙžati italiju u ratu na strani anglosaksonacā, ter po mogućnosti pokrenuti talijansko javno mnjenje i vojsku protivu "boljševičskoj rusiji". nu, od d'annunzia je mussolini prëuzeô većinu idejā ter jih ugradiô u svoj "fascitičski pokret", sastavljen od svega mogućega, od lieve do desne strane "političnoga spektra", kojemu su se u začetku priključili i talijanski nacionalitični "modrokošuljaši". recimo, od tieh zadnjih je pavelić prëuzeô i svoj ustašski pozdrav "za dom sprëmni", jer bo su talijanski fascisti uvještbali i oprëmili pavelićeve "ustaše". u vojno oprëmanje pavelićevih "ustašā" izravno je bīô uključen mussolinijev brat, koji je paveliću k tomu bīô i "nadređeni šef".
Arkaj prije 11 mjeseci

Nije teško proguglat fašizam i pronaći definiciju fašizma, opis i razvoj političkog pokreta nastalog u Italiji nakon prvog svjetskog rata te popis sličnih pokreta u evropi koji su koristeći ga kao uzor sami postali značajna politička snaga ili čak vlast u nekim državama, najpoznatiji su nacisti u Njemačkoj. Povjesno fašizam i nacizam nisu inkorporirali religiju jer su bili religija za sebe a zajednički prostor za suradnju našli su u mržnji prema boljševizmu i strahu od komunističke ideje. Ako govorimo o događajima na području Jugoslavije od raspada države do danas, u svim nastalim državicama bilo je partija koje su zagovarale fašističke ideje ali nigdje nisu postale dominantan faktor i preuzele vlast. Elemanata koji su bili dio fašističke ideologije bilo je u političkim pokretima i vlastima puno prije pojave klasičnog fašizma a ima ih i danas. Ali to nije fašizam i ne treba ga razvodnjavati lijepeći ga svuda kao etiketu ako se pojavljuju samo neki njegovi elementi. Recimo unatoč genocidu i ratnim zločinima, okupaciji te režimu aparthejda koji Izralel bez ikakve sumnje vrši nad Palestincima, ne možemo reć da je riječ o fašizmu. Neki očito ne mogu shvatiti da se istim metodama mogu služiti fašistički režimi i demokracije....
Verena prije 11 mjeseci

Antifasista ima na ovim prostorima( broj nije mali), ali nema antifasizma.
Verena prije 11 mjeseci

Fašizam je po definiciji ideologija i filozofija političkog monizma, koja svoje nazore izvodi iz jednog jedinog, za političke svrhe, operativno najefikasnijeg principa. U tom smislu, svaki govor ili akcija isključivosti, neovisno o tome da li svoj oslonac nalaze u religiji, naciji, rasi, boji kože, ili bilo kojoj drugoj ideologiji socijalno pogubne jednostranosti, jeste fasizam. Obzirom na odnos religije i fašizma, povijesno iskustvo pokazuje da je svaki fašizam religiozan: niti ima religije otporne na fašizam, niti fašizam bira religiju.
Fasizam neda covjeku da misli; zatire mu svaki neuron i uništava sivu masu.
Onog trenutka kada je u Europi počela jačati svijest o naciji( i supremaciji), i potrebi stvaranja nacionalne drzave, počela se stvarati ideologija fasizma.Bilo je to u 19 stoljeću, kada razlike medju ljudima postaju političke i socijalne naravi a ne isključivo ekonomske.Previranja u Europi tog doba, otvorila su vrata ugrozbi čovjeka pojedinca, ugrozila ljudska prava i otvorila bezdan fasizma.On će se materijalizirati Versajskim ugovorom i dolaskom na vlast Hitlera i Musolinija.
NjoNjo prije 11 mjeseci

"...Fašizam je relativno moderna ideologija i ima svoju definiciju..."?
Ocito nisi sa Balkana. Ili smatras da jedan balkanski fasist zna da je fasist a ne, recimo, nacist? Ili obrnuto... ili da, nedajBoze, zna definiciju onoga sto jest? Daj se saberi.
Jos mi samo reci da ce se jedan fasist deklarirati kao fasist? Nacist ce ponosno potvrditi da je nacist? Oladi.