Ruska tajna služba FSB uhapsila je 26. jula vodećeg ruskog marksistu i levičarskog političkog aktivistu Borisa Kagarlickog. Kagarlicki je poznat po svojim teorijskim radovima o posledicama globalizacije, a njegova knjiga „Imperija na periferiji“ (2008.) predstavlja jednu od najboljih studija o istorijskom položaju Rusije u svetskom kapitalističkom sistemu. Razlog za hapšenje je navodno opravdavanje terorizma, ali stvarni razlog je to što je Kagarlicki jedan od najupornijih kritičara Putinove autoritarne vladavine i ruskog kapitalizma. Kagarlicki je urednik poznatog internetskog portala Rabkor.ru na kome je objavio veliki broj kritičkih tekstova, uključujući i one o Ukrajinskom ratu. Gotovo istovremeno vođa nedavne oružane pobune Jevgenij Prigožin oslobođen je svih optužbi.

Dva filma koja, u teoriji, ciljaju na različitu publiku, u distribuciju su ušla na isti dan. Ta igra „bogova” kino-distribucije, ma koliko neobična bila, nije ni ilegalna, ni posebno nova, pa čak ni posebno „pokvarena”. Zapravo, takve su se prakse dešavale i ranije, najčešće s akcijskim ili super-herojskim franšiznim spektaklima koji možda ciljaju na istu publiku, ali ipak na različitu „fan-bazu”, ili s filmovima koji pretendiraju na nagrade jer je „sezona” za njih prilično uska. Fenomen je tu, filmovi su za sebe dobri, iako bi mogli biti i bolji (naročito „Oppenheimer“ koji je zapravo nespretni spoj dva dobra ili čak vrlo dobra biografska filma, jednog o učešću znanstvenika na „zlom” političkom projektu kreacije atomske bombe i drugog, o padu istog s pijedestala omiljene osobe). Ali on će poslužiti za kratkotrajno pamćenje onih koji će „sve skužiti” i samo za to..

Četrdeset i sedam poslanika i poslanica vladajućeg režima Milorada Dodika usvojilo je Prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske. Kleveta je na pola puta da bude kvalifikovana kao krivično djelo. Sada je na potezu Vijeće naroda Republike Srpske koje treba da usvoji odluke Narodne skupštine Republike Srpske i stvar je gotova. Uvrštavanje klevete u Krivični zakonik zasigurno će pratiti novi oblici gušenja slobode govora, izražavanja, okupljanja i političkog organizovanja kroz legislativu koja slijedi. Inače, kriminalizacija klevete nije usamljen slučaj napada na medijske slobode i pravo na informisanje. Ranije je usvojen Prijedlog zakona o slobodi pristupa informacijama Bosne i Hercegovine koji bi ograničio pristup informacijama od javnog interesa dugom listom izuzetaka.

Da li znate šta je Godwinov zakon? To pravilo je 1990. godine smislio Mike Godwin, a koje kaže: "Kako se diskusija na internetu razvija, sve je veća vjerovatnoća da će neko spomenuti Hitlera ili fašizam". Danas ljudi koriste Godwinov zakon da označe kraj razgovora nakon što se spomenu Hitler ili nacisti, napominjući da je osoba koja se pozivala na Hitlera "izgubila" raspravu. Zašto vam sve ovo pišem? Zato što danas u Bosni i Hercegovini imamo više antifašista nego 1945. godine. I pored toliko antifašista i antifašizma prije neki dan se ugasila vječna vatra na sarajevskom Spomen-parku Vraca. Ta je Vječna vatra zapaljena 1981. godine i gorila je do 1992. godine kada su se sa njom, antifašizmom i socijalizmom obračunali Srbi. Opet je zapaljena 9. maja 2019. godine da bi ponovo bila ugašena neki dan

Licence za novinare postoje u samo dvije-tri europske države, ali niti tamo ne odlučuje država o tome tko je novinar, a tko nije, nego profesionalna udruženja. Takav Upisnik bi lako mogao biti i protuustavan. Sloboda izražavanja je ustavna kategorija, tko je taj koji može nekome zabraniti da piše u medijima, ako ga vlasnik medija želi? Mnogo je još začudnih odredbi u toj „radnoj verziji“ puštenoj iz resornog ministarstva. Na primjer, da se zabranjuju prilozi „nemoralnog i pornografskog sadržaja“. Pa da „nije dopušteno umanjivati povjerenje javnosti u ulogu sudova“, ukida se dosad neprikosnoveno novinarsko pravo da ne otkrije izvor informacije, čak se traži zaštita privatnosti političara kad ta privatnost tobože nije od interesa za javnosti i tako dalje i tako dalje. Svašta tu ima. Hrvatska s ovakvim zakonom nikad ne bi ušla u EU.

Neprofitni mediji nastaju građanskom inicijativom odozdo i imaju važnu ulogu u suvremenim demokracijama jer nude obuhvatan uvid u teme od javnog interesa te doprinose kvaliteti vladavine prava provodeći javni nadzor nad radom tijela vlasti. U zemljama koje imaju razvijene sektore neprofitnih medija za njihov je razvoj zaslužna regulacija sektora te strukturirana javna podrška. U Republici Hrvatskoj izostaje takva podrška sektoru te će provedba projekta Formalno udruživanje neprofitnih medija (FUNDME) rezultirati osnivanjem saveza organizacija civilnog društva koje su nakladnici elektroničkih neprofitnih medija koji će funkcionirati kao resurs za razmjenu znanja i iskustava među njima.