„To što na beogradskim ulicama ima oko pet hiljada beskućnika je dokaz da je Beograd postao evropska metropola“, rekao je novinarima u petak Aleksandar Šapić, gradonačelnik Beograda i kadar Srpske napredne stranke, kako prenosi novinska agencija FoNet. Ovaj bivši vaterpolista na čelu grada novinarima je odmah ponudio objašnjenje svojih reči – pa i u Sjedinjenim Američkim Državama, u krajevima gde žive najbogatiji Amerikanci, beskućnici prevrću po kantama za smeće. Priznao je da, za vreme koje je on na poziciji gradonačelnika, problem beskućnika nije nešto sa čime se bavio, ali da je sada došlo vreme da se pozabavi tim problemom. Tako je gradonačelnik Aleksandar Šapić rekao da će "da se raspita i vidi šta može da se uradi za beskućnike“, jer, koliko on zna, Beograd ima dnevni smeštaj za decu s ulice, ali za odrasle beskućnike „do sada nije ništa urađeno“.

Svake godine tone opušaka, točnije oko 1.200 tona, Hrvati nekada bace u smeće, a nerijetko i u prirodu. Iako su tu vrijedni volonteri nemoguće je svaki od sedam milijardi opušaka smjestiti na pravo mjesto. Stoga je volonterska eko udruga Čisteći medvjedići započela kampanju "Baci čik u koš" kojom se u javnosti nastoji podići svijest o štetnosti bacanja opušaka u okoliš. Zagrebački Tomislavac očišćen je još prije tri tjedna gdje su vrijedne ruke volontera prikupile oko 14.000 opušaka, a u novoj epizodi Čistećim medvjedićima možete se pridružiti već danas u Varaždinu ili ih potražite u nedjelju 29. listopada u Križevcima. "S nama je i puno djece koja su se vrlo predano i pedantno dala u čikolov. Dakle, nije samo da su na mobitelima, TikToku i videoigricama, treba ih samo malo animirati i posvetiti im više pažnje", zaključuje osnivač Čistećih medvjedića Perica Štefan.

Ovo su Bassam i Rami. Bassam Aramin je Palestinac. Rami Elhanan je Izraelac. Svjetovi im se raspadaju nakon smrti njihovih kćeri: desetogodišnju Abir ubija izraelski metak na putu do škole, a trinaestogodišnja Smadar žrtva je palestinskog bombaša samoubojice ispred trgovinskog centra. Rami i Bassam se povezuju i postaju prijatelji. Bassam je nekad bio palestinski borac otpora, kao mladić odslužio je sedam godina zatvora jer je bacio ručnu bombu na skupinu Izraelaca, a Rami je bio vojnik u izraelskoj vojsci. Njihove tragedije i prijateljstvo nadahnulo je Columa McCanna, irskog književnika koji živi u Americi, da napiše roman „Apeirogon“ - priču o dvojici očeva koji su odlučili svoju tugu iskoristiti kao "oružje" za mir. Dok iz udobnih i sigurnih Facebook fotelja zajapureni biramo strane, mašemo zastavama, analiziramo tko je luđi i krvoločniji, tko je u pravu, tko u krivu, sjetimo se 1991. godine

Ne odgovarati na pitanja ni po koju cenu. Ovo je maksima kojom se već neko vreme rukovodi predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Čak i kada ga zovu da gostuje na režimskim televizijskim kanalima, gde zna da govori i po dva sata a da ga nakolonjeni „novinari” ne prekidaju u monolozima koji pomalo podsećaju na Fidela Castra iz mladih dana, Vučić često izbegava da odgovori na pitanja, čak i ona koja su dobroćudna i kao da su naručena. Umesto toga on će da obavezno glumi patnika. Vučić je pokušao da ovako razgovara i početkom oktobra, gostujući na CNN-u u emisiji poznate novinarke Christiane Amanpour, ali mu tamo nije bilo dozvoljeno da igra svoju igru. Zbog toga je Vučićeva ekskurzija na CNN bila predmet podsmeha ovdašnje javnosti, koja shvata da danas u Srbiji nema previše novinara koji bi da postavljaju prava pitanja. Vučić je ove srede naleteo na sličnu minu, u liku novinarke N1 Srbija Žakline Tatalović.

"Dobro je, i časnije, i teže biti u manjini. Ja sam u životu izabrao biti u manjini i tu se osjećam svoj na svome", reći će istaknuti kolumnist i književnik Boris Dežulović u emisiji „Razgovor s razlogom“. Nakon što se u prošloj sezoni na Hrvatskoj radioteleviziji dogodilo čudo u vidu ukazanja Viktora Ivančića, doduše u kasnonoćnom terminu, ovog tjedna se na Prisavlju dogodilo novo čudo i u emisiji voditeljice i urednice Morane Kasapović ukazao se i Dežulović. e bi to bila, da se ponovimo, neka posebna vijest da javna televizija, nenavikla na kritičke glasove, nije posljednje mjesto na kojem bismo očekivali vidjeti nekoga kao što je Dežulović. Izvan svake je sumnje da se urednicima na HRT-u nije dizala kosa na glavi od onoga što je ovaj gost izrekao u tridesetak minuta koliko emisija traje. Govoreći o činjenici da naše društvo teško uči Dežulović će primijetiti: „Povijest možda jest učiteljica života, ali mi smo oni najgluplji u razredu“.

„Smoqua“ kombinira umjetnost i aktivizam s ciljem promicanja ljudskih prava i propitivanja predrasuda – tako je možda najbolje predstaviti festival koji se danas otvara u Rijeci. Rečeni 7. Festival queer i feminističke kulture „Smoqua“ upriličuje Lezbijska organizacija Rijeka "LORI", a tijekom trodnevnog događaja, desetine aktivista, aktivistkinja, umjetnika i umjetnica iz različitih zemalja sudjelovat će u više od 20 različitih događanja na četiri lokacije u Rijeci. Grad festival spremno dočekuje pa su tako uoči festivala uzduž riječkog Korza osvanule festivalske zastave i zastave duginih boja. Ovogodišnje izdanje Smoqua festivala, kako nam kažu organizatori, postavlja pitanje sigurnosti u javnom prostoru kao svoju središnju temu, te također obilježava svoju povijest te doprinos queer i feminističkoj kulturi. Festival „Smoqua“ se kontinuirano održava od 2017. godine.