Biden ponešto zna o ljudskim pravima, slabijima, neprivilegovanima i ugnjetenima. On verovatno prepoznaje eho ropstva u Izraelu: moguće je da vidi patnju palestinskog naroda, pod uticajem predsednika Baraka Obame, koji je tu patnju uporedio sa problemom ropstva u Americi. Sa Bidenom će nestati razni Friedmani i Kushneri i njihova mesta će zauzeti neki umereniji i ozbiljniji Friedmani i Kushneri, ali i pored toga on neće učiniti ništa suštinski da omogući pravdu za Palestince, da primeni međunarodno pravo i zaista rizikuje da bi rešio ovaj problem. Sve će se završiti na praznim rečima, kao i kod njegovog prethodnika, velikog Obame. Ne postoji valjan način da se objasni ova pojava. Deset predsednika, 53 godine: okupacija je jača nego ikada, a šansa da se privede kraju manja nego ikada, bilo da predsednik bude Biden ili Trump. Svetska sila koja finansira, oprema i čuva Izrael kao zenicu oka svoga.

„Odgoj dječaka u Kutini“, stoji na naslovnici novog broja tjednika Novosti, kojeg od danas možete naći na svim boljim kioscima. „Kutinski HOS-ovac i dogradonačelnik iz redova Domovinskog pokreta Damir Markuš, u čijem je klubu trenirao i Danijel Bezuk, više je puta pozirao okružen mladićima s desnicama ispruženima u nacistički pozdrav. Na nogometnom turniru koji je organizirao 2015. fotografiran je i sa zoljom u rukama koja potom završava u naramku prisutnih mladića“, stoji u tekstu koji prati naslovnicu na kojoj su fotografije Markuševog „odgoja“. Nekoliko tekstova u novom broju ovog tjednika pozabavilo se uzrocima, ali i posljedicama nedavnog napada na Markovom trgu u režiji Danijela Bezuka. Evo što sve možete pronaći u novom Novostima …

"U nekom trenutku sam se zakašljala i moje srce je stalo. Pričam vam šta su mi rekli, ja se ničega ne sećam. Tada sam prvi put reanimirana i posle toga stavljena na respirator", za podkast Radio Karantin govori Nevena Damjanović koja se u lipnju zarazila koronavirusom. Sljedeće čega se sjeća je da joj ljudi prilaze i govore joj „bravo“. „Ja ih zbunjeno gledam i mislim šta im je, spavala sam dva sata. Pa mi pričaju ko je sve zvao da pita kako sam, govore mi kako su srećni što sam se probudila. Tih mojih 'dva sata' je trajalo šesnaest dana. Sećam se doktorke koja mi je posle toga rekla da moram da počnem da kašljem inače se neće dobro završiti. Posle toga pamtim da mi je hladno, da sam malo budna, malo spavam, da niko od pacijenata oko mene nije budan. To je soba u kojoj ima sedam mehaničkih respiratora i svi spavaju. Strašno je kad vidite mrtve, kad vidite kako se u stotinki stanje pacijenta promeni i on umre. Vidite lavovski napor lekara koji pokušavaju da spasu te ljude", govori Nevena.

Društvene mreže zagušene su ogorčenjem outovanih Milanovićevih glasača, koji su na predsjedničkim izborima začepljena nosa glasali za SDP-ova kandidata, a ovaj – čim se na Pantovčaku ulogirao na Fejs – rastrojen udario hejtati jednog po jednog svakog do posljednjeg nehadezeovca sa spiska birača Republike Hrvatske. Koliko se, naime, do sada može zaključiti – a uzorak je već sad dovoljno širok i velik – jedini mu je kriterij da napadnuti na izborima nije glasao za Kolindu Grabar-Kitarović. Valjalo bi naći nekoga tko ima vremena i živaca malo podrobnije istražiti taj fenomen. Što su, naime, esdepeovci očekivali?

Barba Tonino je rekao: „Ja san juče uplatija kombi da mi ode trajektom po tablete! A to mi je terapija samo za po miseca!“ Onda je moj dida bacijo fanta od baštoni na stol i rekao je: „Nešto se mislin, ekipa… Zašto propisi koji vride za konobe, trafike, dućane, apoteke i ostalo, ne vride i za državu?“ Don Joso je malo produmao i bacio je tricu kupa. Onda je on rekao: „Dobro govoriš, čoviče! Ako staviš katanac na apoteku kad se zarazi apotekar, stavi lipo katanac i na državu kad se zarazi državnik! Propisi moraju bit isti za sve!“ Šjor Bepu je uletila zbunjoza: „Ne kužim šta bi to uopće značilo?“ Moj dida je rekao: „Kako šta bi značilo? Ako bi Ante Pavelić dobija koronu, cila Endehazija bi se morala zatvorit! Eto šta bi značilo!“ Tu su rulja za drugim stolovima zavrtili sa glavama i fljaskali su se po čelenkama.

„Oduzeti ljudima tu raskoš znači poremetiti njihov duhovni i civilizacijski ritam koji ih čini božanskim stvorenjima. To pogotovo pogađa majke za koje je nedjelja ne samo dan određen za ljubav prema Bogu, nego i dan kada su, kao cvijeće obitelji, kao kuharice i brižljive kućanice zaslužne za urednost svekolikog doma, djece i muževa“, napisao je Milan Ivkošić u svojoj današnjoj kolumni za Večernji list na temu nužnosti zabrane rada nedjeljom. Opor miris srednjovjekovnih razmišljanja o ulozi žene u današnjem društvu u cijelosti možete osjetiti na ovom linku.