Promatramo li „hrvatsko pitanje“ iz perspektive bošnjačke politike i građanskih stranaka koje se deklarativno pozivaju na građanske principe, dojam je da mnogi od njih bosansko-hercegovačke Hrvate ne doživljavaju kao autohtone stanovnike ove zemlje i da bi najviše voljeli kad bi, demografski ionako prepolovljeni i brojčano inferiorni, naprosto nestali. Izjednačavanjem prava i interesa bosansko-hercegovačkih Hrvata s herceg-bosanskom politikom ili sadašnjom politikom Dragana Čovića i HDZ-a, cijeli narod se u javnom prostoru stigmatizira teškim kvalifikacijama, nacionalistima i separatistima, štoviše, krvoločnim uzepeovcima i latentnim unutarnjim neprijateljima države BiH. Neosporno je da među bh Hrvatima ima i takvih, prije svega u njihovom političkom vodstvu, ali kad je riječ o nacionalizmu ništa bolje stanje nije ni unutar bošnjačkog naroda čiji nacionalizam posljednjih godina postaje sve goropadniji i agresivniji.

Semir Osmangić je samoproklamovani istraživač i pseudoarheolog. Takođe je i autor knjiga o susretu vanzemaljaca i ljudi, i pseudonačnih radova među kojima se ističe onaj u kome tvrdi da se Maje "moraju smatrati časovničarima kosmosa, čiji je zadatak da podese zemaljsku frekvenciju i usklade je sa vibracijama Sunca". Arheolozi, oni sa diplomama i stručnim iskustvom, nisu potvrdili ni jednu jedinu piramidu u dolini Visočice. Nisu pronašli niti identifikovali arheološke alate ili bilo kakve znake naselja za izgradnju piramida. Jedinu korist od Osmanagićevog projekta imaju turizam i gradić Visoko, za koji se pre toga nije znalo. Novinari su čak primetili da meštani govore kako će je, ako arheolozi ne pronađu piramidu, sami napraviti tokom noći. U narodu Semir Osmanagić ima veći renome od pravih arheologa i naučnika koji pokušavaju da dokažu šta jeste a šta nije prava istorijska činjenica. Šta to govori o nama, našoj kulturi?

Kad je nama bijo zadnji dan škole ja sam cili hepi došao doma iz škole i rekao sam: „Proša san razred!“ Mama i tata su od šoka zinili sa ustima. Oni su piljili u mene sa tupilom od nekuženja. Onda je mama pitala: „Kako to misliš, proša san razred?“ Ja sam rekao: „Lipo mislin! Učiteljica mi je posušila sve ase i proša san razred!“ Onda je tata rekao: „Kako, jebaga irud? Već triesosan godina ideš u treći razred! I svaki put nakraju padneš i ideš ponovo! Šta se sad desilo?“ Ja sam rekao: „Neam blage! I meni je bilo malo čudno!“ Mama je pitala: „Pa štaš sad, čoviče božji?“ Ja sam slegnijo sa ramenima: „Ha, ništa! Najesen ću u četvrti!“ Tata je raskobečijo oči: „N bava kua?! Najesenš u četvrti?“ Mama je skriknila: „A šta ćemo mi?!“ Ja sam gledao u roditelje sa težim ošamutom. Onda sam ja pitao: „Kako to misliš, mamac, šta ćemo mi?“ Mama je podviknila: „Lipo mislin! jesil razmišlja šta će ti bit sa materom, a?“

U životu seljaka koji od zemlje žive, na najočitiji način se pokazuje da je voda izvor života. Tu činjenicu suvremeni Evropljanin lako zaboravlja. Hrvati su te činjenice svjesniji, ali općenito je interpretiraju na drugi način. Oni, naime, misle na morsku vodu. I dok sunce peče tjednima, a prašina nam se lijepi za bronhije – pa bi, ako ništa, dobro došla barem koja kap kiše da pokupi prašinu, otac na Hrvatskom radiju, jer imaju najbolje meteorologe a mi smo po vremenu jako slični jednom dijelu Hrvatske, sluša razgovor s meteorologom i nada se da će se spomenuti neka đenovska ciklona ili hladna fronta. Ne, nema ništa dobro na vidiku, nastavlja se zlo i naopako, ali voditelj i stručnjak ne kažu tako. Oni kažu da se nastavlja „lijepo vrijeme“ i veoma su sretni jer „se još možemo kupati“. O seljacima i njihovim mukama ni riječi, to je rezervirano za neke posebne emisije i za Plodove zemlje iza podnevnog TV-dnevnika.

Kad je u veljači ove godine nakon smrti patrijarha Irineja za novog poglavara Srpske pravoslavne crkve izabran Porfirije, mitropolit zagrebačko-ljubljanski, mnogi su se ponadali da bi se stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi moglo promijeniti. Zasad od toga nema ništa jer patrijarh Porfirije ostaje vjeran stavovima svojih prethodnika. Kad vrh Srpske pravoslavne crkve odbija da se suoči sa zločinima velikosrpske politike, teško je očekivati da će to učiniti vjernici. Vjernici se, kao i u slučaju drugih vjerskih zajednica, u pravilu ponašaju kao i njihovi poglavari i duhovni vođe.Patrijarhovo protivljenje crnogorskoj rezoluciji o Srebrenici pokazuje da je on u stanju katalepsije i umrtvljene savjesti, bez osjećaja stida i krivice. Dok patrijarh Porfirije uživa u srpsko-pravoslavnom snu nevinosti, preživjeli Srebreničani ne mogu oka sklopiti zbog patnji koje su pretrpjeli i zbog tuge i razočaranosti da im te patnje ne priznaju ni oni koji se pozivaju na Boga.

Društvena nejednakost narasla je u svim eksjugoslavenskim zemljama nakon raspada nekadašnje zajedničke države, a analiza Bečkog instituta za međunarodna ekonomska istraživanja pokazala je da su se od 1989. do 2019. godine, dakle u 30 godina, prihodi najbogatijih jedan posto u Hrvatskoj udvostručili nauštrb srednjeg sloja, a domaći stručnjaci tvrde da je realna nejednakost još bitno veća. Priča je to koju donosi novi broj tjednika Novosti, na čijoj se naslovnici konstatira – „Nova klasa“. Tekst o društvenoj nejednakosti potpisuje Jerko Bakotin, a u novom broju je i intervju sa zamjenikom zagrebačkog gradonačelnika, Lukom Korlaetom koji poručuje – „preuzeli smo nasukani supertanker“. Tu je i komentar Viktora Ivančića o likvidaciji novinarstva u Glasu Istre, ali i mnoštvo drugog dobrog sadržaja. Evo kratkog pregleda što donosi novi broj tjednika kojeg od danas možete pronaći na svim boljim kioscima.