Povratnik iz Njemačke, Ivica Miloš iz Župe Biokovske, nedaleko Zagvozda, prije malo više od mjesec dana izazvao je bijes dijela stanovnika ovog malog mjesta u Imotskoj krajini kada je preko noći uklonio spomen-ploču podignutu braniteljima poginulima u Domovinskom ratu za što je, kaže, imao valjan razlog. Ovu neobičnu priču donijela je Slobodna Dalmacija, koja piše kako je na mjestu uklonjene spomen-ploče osvanula spomen-ploča podignuta žrtvama poginulima u Narodno-oslobodilačkoj borbi od 1941. do 1945. godine. Na njoj su istaknuta imena 26 mještana, žrtava fašističkog terora, te četiriju boraca partizana poginulih u Drugom svjetskom ratu. Ta ploča datira još iz 1964. godine i stajala je na istom ovom mjestu na kojem ju je Miloš postavio, a tada ju je podigao Savez boraca NOB-a Župe Biokovske. Protiv Miloša je sada podignuta prijava, a policija mu je vrlo brzo pokucala na vrata, s obzirom da on nije ni skrivao što je napravio.

„Bismo li platile kelj 1.500 kuna ili vreću krumpira 3.000 kuna? Vjerojatno ne. A zašto onda dopuštamo da netko tako bahato raspolaže našim novcem“, upitali su se iz GONG-a, dok je pored ovih pitanja stajao naoko obični katalog jednog trgovačkog centra. Na fotografiji s nizom svakodnevnih proizvoda na akciji izmijenjene su prave cijene i umjesto njih stavljene cijene kakve bi bile da su uvećane onoliko koliko je navodno uvećana cijena sifona ugrađenih u zagrebačku žičaru. Zornu ilustraciju na Twitteru je objavio Tomislav Metelko. Inspiraciju je dao gradski zastupnik Renato Petek koji je na jučerašnju sjednicu Gradske skupštine stigao s jastučićem na kojeg je postavio jedan običan sifon. Novinarima je objasnio kako se radi o sličnom sifonu kakav je ugrađen i u „Bandićevu žičaru“. Petek je ustvrdio kako takav sifon košta 200 kuna, dok su ih Zagrepčani plaćali 44.000 kuna po komadu, što je uvećanje za 220 puta.

„Za blagoslov obitelji na stolu pripremite svetu vodu, Bibliju, križ i svijeću. Ako u svojim obiteljima nemate svete vode, možete doći u crkvu sa svojom bočicom i uzeti je“, uputa je koju je župnik iz riječkog naselja Škurinje odaslao svojoj pastvi kako bi vjernici sami sebi mogli blagosloviti svoje kuće i stanove. Kako piše Novi list, župnik je uz upute dostavio i žiro račun svoje župe kako bi vjernici mogli uplatiti novce za takav blagoslov, kao što je to pravilo i inače kada im kuću i obitelj posveti župnik. U pismu župnik objašnjava kako je običaj da obitelji tijekom blagoslova svećeniku uruče svoj godišnji novčani prilog za potrebe župe te se unaprijed zahvaljuje na uplatama, koje ne moraju nužno biti na žiro račun, već novac mogu donijeti i u sakristiju ili župni ured. Dostavio im je molitvu za blagoslov obitelji kako bi sve bilo „lege artis“.

Nakon što je poznati glumac i režiser, Dragan Bjelogrlić, stao u obranu legendarne glumice Jelisavete Seke Sablić, doživio je gotovo jednaku sudbinu kao i njegova kolegica te mu je poručeno da iseli iz Srbije. "Siguran sam da je velika, velika većina naše nacije ponosna što imamo Jelisavetu Seku Sablić, i da se stidi ljudi poput Atlagića. Problem je što ne zna kako da to kaže i pokaže. Kako da se tome usprotivi. Sve dok za to ne nađe rešenje, plaši me se da će razni Atlagići kreirati vrednosti društva u kome ćemo živeti", rekao je Bjelogrlić. Istog dana i on je postao meta. I to, također, u parlamentu. Nije dobio pet minuta, kao njegova kolegica, već „samo“ minutu i pol. „On je bez truna morala i stida. Da ima bar malo morala, ispunio bi obećanje da će napustiti Srbiju ako propadnu protesti '1 od 5 miliona'. Zato ga pozivam da ispuni obećanje, kao visoko moralna osoba“, poručio je isti onaj Marko Atlagić.

Ovdje, naime, nisu popizdili na kazahstanski pristup Splitu i Hrvatskoj, nisu popizdili ni na stereotip zapuštenog, izbrijanog mužjaka, ni na njegov jagshemash „nema problema“, ni na njegov jagshemash „u pičku materinu“: Nijemci su ozbiljni ljudi, svemu pristupaju studiozno, Švabo se – kad smo već kod stereotipa – neće zajebati, on zna da takva slika „classic“ južnjaka barbarskog šarma titra svaku balkansku i hrvatsku predodžbu o sebi: to je cool, to smo mi, boli nas kurac, najjači smo, šta će Zapad, šta će Njemačka, ko ih jebe sve. Nisu stoga ovdje kukom, motikom, vilom i bakljom skočili na Paška kao neurednog čarobnjaka improvizacije u životu i basketu, već na Paška kao basketbaliju koji jede ćevape s ajvarom. Jer neobrijani splitski cool mužjaci iz predgrađa, kako je ovdje već opće poznato, ne jedu ćevape s ajvarom, nego filete škarpine na posteljici od tikvica s ružičastim paprom i mrvu vijetnamskog domaćeg đumbira.

Demokrati moraju skupiti hrabrosti da se sukobe s interesima moćnika koji desetljećima ratuju s radničkom klasom. Govorim o Wall Streetu, farmaceutskoj industriji, industriji zdravstvenog osiguranja, industriji fosilnih goriva, vojnoj industriji, industriji privatnih zatvora i mnogim profitabilnim korporacijama koje kontinuirano izrabljuju svoje radnike. Ukoliko Demokratska stranka nije u stanju pokazati da je sposobna suprotstaviti se tim moćnim institucijama i agresivno se boriti za radničke obitelji ove zemlje - crne, bijele, latinoameričke, azijatske i indijanske - otvorit ćemo put za pobjedu nekog novog autoritarnog desničara na izborima 2024. godine A taj bi mogao biti i gori od Trumpa. „Na čijoj si strani?“ poznata je folk pjesma koju je napisala Florence Reece, supruga jednog od organizatora rudarskog štrajka u Kentuckyju 1931. godine. Demokrati sada moraju jasno pokazati na čijoj su strani.