„Teško je opisati dojam koji Prokoško jezero ostavlja. S jedne strane imate prelijepu prirodu, plavu vodu, borovu šumu, planinski vrh i jedinstvenu arhitekturu. U isto vrijeme, također imate gotovo svaku zamislivu devastaciju prostora jezera, prepuštenog na milost i nemilost ljudima koji nemaju ni znanja ni morala, ali imaju dovoljno bahatosti da gaze i uništavaju za svoj trenutni ugođaj“, piše Dino Šakanović u reportaži za Prometej.

Za one koji ne znaju, Prokoško jezero je ne tako davno bilo raj na zemlji, smješten na planini Vranici, na gotovo 1.700 metara nadmorske visine. Jedan od primjera najfascinantnije prirode koju ste mogli vidjeti.

„Jezero nije jedinstvene, ali jeste posebne ljepote. Tim više što se nalazi odmah podno najvišeg vrha Vranice koji je na 2.112 metara nadmorske visine“, primijetit će Šakanović, objašnjavajući kako se Prokoško jezero napaja vodom topljenjem snijega i leda te u ostatku godine kišom, a mi ćemo dodati kako je u i oko jezera zabilježen cijeli niz endemičnih vrsta životinjskog i biljnog svijeta. 

„Voda je plavkasta zbog podloge, a jezera ovog tipa u BiH se popularno zovu 'gorske oči', aludirajući na njihovu malu površinu i prelijepu plavu boju. Na prvu, čovjek bi tamo očekivao uživanje u ljepotama prirode, miru, čistom zraku i hladnoj čistoj vodi“, piše Šakanović. Međutim, nekadašnjem raju na zemlji posljednjih se desetak godina dogodio turizam ili, bolje rečeno, dogodili su mu se ljudi u kombinaciji s nefunkcionalnom državom. Prvo su nekadašnji katuni, drvene kolibe kakve su stočari stoljećima koristili ljeti kada bi na ovom mjestu boravili zbog ispaše stoke, masovno preuređeni u ugostiteljske objekte, odnosno apartmane, a pored njih je izgrađeno na desetine i desetine, ako ne i stotine, novih objekata, često zidanih i uglavnom bez ikakvog pravila i reda, reklo bi se „na divlje“. Gdje odlazi kanalizacija iz svih tih novih objekata može se samo pretpostaviti.

Umjesto katuna pejsaž sada oblikuju neki drugi objekti (FOTO: Prometej)

„Fekalije mijenjaju sastav vode jezera po kome počinju rasti lokvanji, alge i bilje, što će dugoročno ostaviti nepopravljive posljedice. Sve ovo će istrunuti i pasti na dno, a jezero će postajati pliće i pliće dok se ne pretvori u močvaru i na kraju presuši“, navodi autor u svom tekstu, uz zaključak kako u tom scenariju jezero više nikad neće biti mjesto jedinstvene ljepote, flore i faune.

„Doći do Prokoškog jezera nije nimalo jednostavno. Asfaltiranog puta nema, a postojeći makadam vodi kroz planinu te je izazov da se dva vozila mimoiđu. Otprilike je potrebno oko sat vožnje uzbrdo, s prijetnjom slijetanja niz planinu, da bi se iz Fojnice stiglo do Prokoškog jezera. I to je sasvim uredu. Originalno, jezero su posjećivali stočari, a ne turisti. Putujući do jezera komentirali smo kako je ustvari dobro što je put užasan. I tu počinju devijacije i nenormalnosti. Ustvari, nije dobro što je put loš. Oduševljavanje lošim putem pokazuje da država Bosna i Hercegovina i njeni stanovnici pojma nemaju šta bi sa Prokoškim jezerom. Loš put jeste nekakva zaštita od masovnog turizma, ali ne može biti zamjena za održavanje jezera i kontrolu ponašanja oko jezera“, objašnjava se u reportaži.

Autor primjećuje kako već nadomak Prokoškog jezera po prekrasnoj borovoj šumi vise plastične vrećice, a niz padinu se kotrljaju limenke i boce, dok je na samom ulazu postavljen kontejner koji je prekrcan i iz kojeg smeće ispada naokolo.

Gdje ide kanalizacija? (FOTO: Prometej)

„Oko Prokoškog jezera je mnoštvo izletnika koji ne poštuju ama baš ništa i ama baš nikoga već uništavaju po svojoj volji i nahođenju, onako bezobrazno i bezobzirno, bez imalo svijesti i milosti. I na to su ponosni. Roditelji se igraju s djecom bacanja plastičnih čepova i flašica niz padinu, izletnici režu borove kako bi podložili roštilj, opušci se bacaju na sve strane, po jezeru plivaju kutije Marlbora...“, piše autor, navodeći kako se oko jezera stvara i nesvakidašnja kakofonija jer brojne grupe izletnika s razglasa puštaju glasnu muziku, svako od njih, naravno, svoju. Dodat će i kako se oko jezera voze kvadovi i motori, a od njihove buke i mirisa ispušnih plinova nema više uživanja ni u miru prirode ni u čistom zraku.

„Svaki resurs koji Prokoško jezero nudi, bosanski posjetioc je poništio, svojim neodgovornim ponašanjem“, zaključuje Šakanović, a sve njegove dojmove možete pročitati na ovom linku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Prometej