Prava je šteta što je te davne 1995. godine aktualna premijerka Jadranka Kosor na velika vrata ušla u politiku i postala potpredsjednica HDZ-a. Da nije učinila taj sudbonosni korak danas bi mogli do beskraja uživati u njenim novinarskim tekstovima. Oni koji su sumnjali u njene profesionalne novinarske kvalitete, razuvjereni su ovih dana na obilježavanju godišnjice osnutka HDZ-a. Nipošto ne propustite iznimno urnebesno štivo u kojem ćete saznati sve o vlakovima, skretničarima, kočničarima, lokomotivama, vlakovođama i kondukterima, ali i kakav je osjećaj, pazi sad, utjerati vlak „u tu veličanstvenu postaju koja se zove EU“

Sigurno ste primijetili da se proteklih dana Lupiga mučki odala kolektivnom godišnjem. Primijetili ste i da na Lupigi nije bilo kolumne Borisa Dežulovića iz Oslobođenja. No, nije ona izostala samo s Lupige. Jednaka sudbina zadesila ju je i u Oslobođenju, gdje je jednostavno zabranjena, jer se Dežulović nakon islama odlučio malo zajebavati i sa SDP-om BiH. Dokaz je to kako, slično kao i u Hrvatskoj, ni u BiH ne postoje slobodne novine, već su isključivo u sluganskoj ulozi, spremne da raportiraju svojim gazdama. Zanimljivo i sasvim ogavno je da su u Oslobođenju odbijeni tekst prenijele Nezavisne koje su napucale Borisa jer se odlučio malo zajebavati s Dodikom. Dakle, evo što je sporno

Mnogima je promaklo kako se na splitskom Prideu pojavio i kontroverzni Marko Perković Thompson, doduše u samo dvije dimenzije, odnosno u kartonskoj varijanti prirodne veličine. Tu prigodu iskoristila je Libela, portal o rodu, spolu i demokraciji, te objavila intervju s Markom, koji s čuđenjem konstatira da ne zna kako se katoličkom Splitu mogla dogoditi ovakva mržnja, te zaključio da podržava ljudska prava u svakom obliku i lude koji samo žele da se slobodno vole i budu voljeni, bez straha za svoj život. Vrlo duhoviti intervju pročitajte klikom na

Težak je vikend iza Splita i naravno da to nije moglo zaobići na maloga Robija K., koji je zajedno s Dinom završio u prvoj murijskoj, nakon što su limenkom sprajta pogodili ženu u povorci. U prvom murijskoj svako malo bi im neko zveknuo penkalu i kacot, a dovedeni su i njihovi roditelji. Tu se sa glavnim murcem poveo zanimljiv razgovor, a prije neočekivanog raspleta, uslijedila je i prijetnja tužbom zbog penkala i kacota, jer, kako kaže Dinova mama „još mi samo fali da mi mali oboli na mozak i postane ministar unutrašnji poslova“