Pred panoramskom fotografijom „hrvatske metropole“ poziralo je stotinjak slučajnih prolaznika. Fotografirao ih je Damir Žižić, a riječ je o radu umjetnice Ane Zubak koji je ostvaren u sklopu 11. Urbanfestivala, a u organizaciji BLOK-a. Rad je, kako autorica kaže, zamišljen kao akcija kroz koju se neboderi promatraju kao punktovi moći usred cjelokupne urbanističke slike Zagreba. Neboderi se, naime, svojom pojavom ističu nad gradom, pretvarajući se i u simbole grada, ali djeluju kao samozadovoljne jedinice, mjesta korporacijske moći, nedostupna običnim smrtnicima.

U sklopu akcije ispitana je spremnost vlasnika nekoliko zagrebačkih grdosija na suradnju, kao i razmatranje procedure potrebne za izlazak na vrh nebodera, kao i forme ponuđenih ugovora. Pravo je pitanje koji su mehanizmi potrebni za dolazak na određeni neboder. Novac? Poznanstvo? Lažni razlog? Istina je da građani Zagreba nemaju pristup nijednom neboderu svoga grada, što, inače, u većini europskih gradova nije praksa. Zagrepčani su tako „prisiljeni“ na suživot s poznatim, ali zapravo nepoznatim konstrukcijama.

- Panoramski pogledi, u kojima uživaju tek poneki moćnici, simbolički se ovim radom prenose u javni prostor, objašnjava se. Onima koji su se fotografirali ispred panoramske fotografije na licu mjesta printale su se njihove fotografije u formi razglednica. Na taj način oni su „umjetno implementirani“ u pogled koji im je nekada pripadao i bio dostupan. „Gdje i kada je nestalo naše pravo na pogled“, pita se autorica, inače apsolventica na zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Kroz svoje radove problematizira razne društvene anomalije i položaj umjetnika unutar institucionalnih i socijalnih sistema.