S pojavom tabloida sumnjivog ili nepoznatog vlasništva, odgovornost za javnu reč, koja ni ranije nije bila posebna odlika medija u Srbiji, još je smanjena. Lansiranje senzacionalističkih vesti i informacija, bez navođenja izvora, ili bez njihove identifikacije (“nezavisni”, “obavešteni”, “pouzdani”) postali su svakodnevna pojava. Poslednjih nekoliko godina počela je i estradizacija javne scene, koja je dostigla vrhunac 2010. poplavom rialiti programa, čiji se “sadržaj” (prostakluk i primitivizam) prelivao na stranice štampe bez pravog reagovanja regulatornih tela

Prava je šteta što je te davne 1995. godine aktualna premijerka Jadranka Kosor na velika vrata ušla u politiku i postala potpredsjednica HDZ-a. Da nije učinila taj sudbonosni korak danas bi mogli do beskraja uživati u njenim novinarskim tekstovima. Oni koji su sumnjali u njene profesionalne novinarske kvalitete, razuvjereni su ovih dana na obilježavanju godišnjice osnutka HDZ-a. Nipošto ne propustite iznimno urnebesno štivo u kojem ćete saznati sve o vlakovima, skretničarima, kočničarima, lokomotivama, vlakovođama i kondukterima, ali i kakav je osjećaj, pazi sad, utjerati vlak „u tu veličanstvenu postaju koja se zove EU“

Sigurno ste primijetili da se proteklih dana Lupiga mučki odala kolektivnom godišnjem. Primijetili ste i da na Lupigi nije bilo kolumne Borisa Dežulovića iz Oslobođenja. No, nije ona izostala samo s Lupige. Jednaka sudbina zadesila ju je i u Oslobođenju, gdje je jednostavno zabranjena, jer se Dežulović nakon islama odlučio malo zajebavati i sa SDP-om BiH. Dokaz je to kako, slično kao i u Hrvatskoj, ni u BiH ne postoje slobodne novine, već su isključivo u sluganskoj ulozi, spremne da raportiraju svojim gazdama. Zanimljivo i sasvim ogavno je da su u Oslobođenju odbijeni tekst prenijele Nezavisne koje su napucale Borisa jer se odlučio malo zajebavati s Dodikom. Dakle, evo što je sporno

Mnogima je promaklo kako se na splitskom Prideu pojavio i kontroverzni Marko Perković Thompson, doduše u samo dvije dimenzije, odnosno u kartonskoj varijanti prirodne veličine. Tu prigodu iskoristila je Libela, portal o rodu, spolu i demokraciji, te objavila intervju s Markom, koji s čuđenjem konstatira da ne zna kako se katoličkom Splitu mogla dogoditi ovakva mržnja, te zaključio da podržava ljudska prava u svakom obliku i lude koji samo žele da se slobodno vole i budu voljeni, bez straha za svoj život. Vrlo duhoviti intervju pročitajte klikom na

Težak je vikend iza Splita i naravno da to nije moglo zaobići na maloga Robija K., koji je zajedno s Dinom završio u prvoj murijskoj, nakon što su limenkom sprajta pogodili ženu u povorci. U prvom murijskoj svako malo bi im neko zveknuo penkalu i kacot, a dovedeni su i njihovi roditelji. Tu se sa glavnim murcem poveo zanimljiv razgovor, a prije neočekivanog raspleta, uslijedila je i prijetnja tužbom zbog penkala i kacota, jer, kako kaže Dinova mama „još mi samo fali da mi mali oboli na mozak i postane ministar unutrašnji poslova“

Zavidnu dozu originalnosti pokazao je ovih dana urednički kolegij Jutarnjeg lista. Iza formulacije „ovih dana“ krije se datum 11. lipanj 2011. godine, dan nakon što je Europska komisija otvorila put Hrvatskoj prema EU. Tog ste dana na kiosku mogli ugledati naslovnicu s kojom Jutarnji komunicira sa svojim čitateljima i želi im dobro jutro, kao građanima Europe. Da se u medijima često prežvakavaju teme nije rijetkost, ali s naslovnicama je nešto drugačija priča, pogotovo kada ih promatramo s određenim vremenskim odstojanjem i kada slikovito ocrtavaju uredničku koncepciju