U svakom društvu postoje pukotine. Točke rascjepa društvenog tkanja nalazimo u onim aspektima politike i kulture oko kojih ne postoji dominantni konsenzus. Tamo gdje se vode rasprave, gdje se razmjenjuju informacije kojima se argumentiraju suprotstavljena stajališta, uglavnom pronalazimo i dezinformacije, tvrdnje bez činjeničnog utemeljenja.

Stručna terminologija razlikuje činjenične netočnosti u javnom prostoru s obzirom na njihovu namjeru. 

Termin dezinformacije koristi se za namjerno plasirane laži. Termin misinformacije koristi se za informacije koje su činjenično netočne, ali iza njihovog širenja ne postoji namjera da se nekoga obmane. Malinformacijama se smatraju informacije koje netko plasira u javni prostor s ciljem da našteti drugoj osobi. Mogu biti stvarne, ali uglavnom su barem djelomično izmišljene. Termin "lažne vijesti" skovan je da bi opisao internetske stranice koje se lažno predstavljaju kao news portali i zarađuju na oglasima monetizirajući promet koji generiraju objavom skandaloznog i emotivno nabijenog, ali činjenično neutemeljenog sadržaja. 

Svi ti termini bazično opisuju informaciju čiji sadržaj nema stvarnu informacijsku vrijednost. Zbog toga će u nastavku ovog teksta termin "dezinformacije" biti korišten kao krovni, skupni termin.

Kratka povijest dezinformacija

Dezinformacije, dakle, u javni prostor uglavnom ulaze s namjerom promoviranja određenog narativa ili kao rezultat komunikacijskih nesporazuma odnosno pogrešnog tumačenja podataka. Mogu ih plasirati države, političke stranke ili druge interesne skupine (poput npr. protivnika cijepljenja).

Korištenje priča koje su činjenično neutemeljene i manipulativne u svrhu promoviranja ličnih interesa ne predstavlja, naravno, nikakav novitet. Za tom su metodom očuvanja društvene moći kroz povijest dosljedno posezali državni i religijski poglavari. Svaki napredak u komunikacijskoj tehnologiji - od pisma i tiska, preko radija i televizije do interneta - korišten je u svrhu vlastitog probitka. Svaka tehnologija koja olakšava širenje znanja i važnih informacija, ujedno je i prilika za dezinformatore i propagandiste.

Iako je svaki tehnološki iskorak povećavao njihov doseg, sve do 21. stoljeća informacije su se širile relativno sporo. Još su 1980-ih u Sjedinjenim Američkim Državama postojali TV kanali koji su cijeli dan emitirali vijesti, a krajem istog desetljeća počinje i komercijalna upotreba interneta, ali današnja globalna informacijska umreženost još se nije naslućivala. Njen razvoj omogućit će tek široka dostupnost "pametnih telefona" i pojava društvenih mreža.

Prosječni građanin svijeta u 21. stoljeću u džepu drži uređaj koji mu omogućuje da o zanemarivom trošku komunicira s čitavim svijetom, da dijeli informacije i mišljenja o svakoj temi koja se u datom trenutku nalazi u fokusu javne rasprave. Procjenjuje se da više od 80 posto svjetske populacije koristi "pametni telefon". Količina globalnog informacijskog prometa je enormna.

Široka dostupnost pametnih telefona u kombinaciji s društvenim mrežama pokrenula je lavinu (FOTO: pxfuel)

U tom oceanu informacija koje se svakodnevno izmjenjuju putem interneta, nužno je prisutan velik broj netočnih i obmanjujućih tvrdnji. Ni to nije nova pojava. Otkad postoji internet, na njemu se formiraju zajednice ljudi povezane interesom za specifične teme. Posjetitelji rudimentarnih internetskih foruma iz 1990-ih sjetit će se da su rasprave o različitim teorijama zavjera i tada bile relativno popularne, ali su okupljale uski krug ljudi. Način za širu distribuciju teorija zavjera i dezinformacija kojima takve teorije najčešće obiluju nije postojao, sve do pojave društvenih mreža i njihovog masovnog korištenja.

Paralelno s razvojem internetskih tehnologija, u informacijskoj industriji dešavao se još jedan proces koji je važno imati na umu kada se govori o problematici dezinformacija u suvremenim društvima: proces slabljenja tradicionalnih medija. Globalna financijska kriza koja je 2007. godine krenula iz SAD-a i narednih godina nastavila odjekivati svijetom imala je snažan utjecaj na medije. Budžeti novinarskih redakcija drastično su srezani. Gubitak sredstava vodio je prema padu kvalitete, a pad kvalitete prema smanjenju medijskog dosega i gubitku povjerenja javnosti. U informacijskom prostoru nastala je praznina. Ako nema dovoljno kvalitetnih i provjerenih informacija da je popune, nekvalitetne i neprovjerene će poslužiti svrsi.

Kombinacija oslabljenih medija i revolucionarnih komunikacijskih tehnologija pokazala se kao recept za katastrofu. 

O problematici dezinformacija u javnom prostoru ozbiljnije se počelo razgovarati 2016. godine, nakon elektoralnih potresa u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama. Britanci su na referendumu izglasali izlazak iz Europske unije, a Amerikanci za predsjednika izabrali Donalda Trumpa. I pobornici Brexita, i Trumpov tim vodili su kampanje utemeljene na lažima i manipulacijama, ali svejedno su osvojili birače. Zajednička činjenična stvarnost se počela urušavati. 

Ni tad se zapravo nije dogodilo ništa novo. Slične političke taktike već su viđene u nominalno demokratskim zemljama: Rusiji, Turskoj, Mađarskoj, Filipinima, Indiji … Te 2016. godine samo je postalo jasno da se izborni uspjeh manipulatora sklonih autoritarizmu može dogoditi i u tzv. zapadnim demokracijama. Povela se međunarodna javna rasprava o štetnosti dezinformacija i njihovom utjecaju na izborne procese. Znanstvenici su krenuli pobliže promatrati fenomen internetskih dezinformacija, a mediji su o njima počeli aktivnije izvještavati. Povećavao se broj medija specijaliziranih za fact-checking, provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru.

Kad je brana popustila

A onda je došla pandemija kovida-19. Čitav se svijet na proljeće 2020. godine odjednom našao zatvoren u kućama, spojen na internet u potrazi za informacijama. Što nam se događa? I zašto se događa? Koliko će ovo trajati? Tko je kriv? Tako važna pitanja, a tako malo jasnih odgovora. U digitalnom dobu navikli smo sve odgovore dobiti kad nam trebaju. Informacijski prostor više ne trpi prazninu. Ako nema dovoljno kvalitetnih informacija, ispunit će ga dezinformacije. 

Društvene mreže tih su dana izgledale kao da je brana popustila i bujica dezinformacija počela je slobodno teći. Svjetska zdravstvena organizacija je proglasila “infodemiju”. Teorije zavjera koje su godinama tavorile na marginama interneta postale su opća mjesta te je krenulo njihovo ispreplitanje u objedinjujući narativ o mračnoj eliti koja je orkestrirala pandemiju radi unapređivanja svoje agende ovladavanja svijetom. 

Posljedice su poznate. Raširenost internetskih dezinformacija, posebno onih vezanih uz cijepljenje protiv kovida-19, nedvojbeno je otežala suzbijanje širenja virusa. Nebrojeni životi izgubljeni su nepotrebno. Stvoreni su novi društveni raskoli. Rascjepi u društvenom tkanju dugo će se krpati. 

S pandemijom kovida-19 bujica dezinformacija počela je slobodno teći (FOTO: HINA/EPA/James Ross)

Problem internetskih dezinformacija posljedično je zadobio na važnosti i vidljivosti, ali i postao predmetom manipulacija. Više država, među kojima Turska, Singapur i Rusija, donijelo je zakone kojima kažnjavaju kritičare države pod krinkom suzbijanja dezinformacija. Još ih je više koje su najavile neku vrstu regulative, ali zasad je nisu upisale u zakone. Takvi slučajevi, u kojima se navodna borba protiv dezinformacija koristi kao izlika za ograničavanje slobode govora, moraju služiti kao podsjetnik da lijek ne smije biti gori od bolesti. I da kompleksni problemi rijetko imaju jednostavna rješenja. 

Bila bi pretjerana simplifikacija tvrditi da su dezinformacije glavni razlog zbog kojeg se ljudi odbijaju cijepiti protiv kovida-19 ili vjerovati da nacionalisti uvijeni u populističku retoriku na izborima pobjeđuju samo zato što su svi povjerovali u njihove laži. Kreiranjem alternativnog realiteta, dezinformacije sigurno doprinose pronalaženju opravdanja za donošenje suštinski autodestruktivnih odluka, ali njihov doseg i eventualni utjecaj samo su simptomi dubljeg problema: gubitka povjerenja u društveni sustav i njegove institucije. 

Dezinformacije posebno utječu na ranjive skupine

Naravno, to ne znači da se problematikom dezinformacija ne treba ozbiljno i sustavno baviti. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog onih koje ugrožavaju. Poput većine društvenih problema, dezinformacije najviše štete izazivaju najranjivijima među nama. 

Različita istraživanja provođena diljem svijeta su pokazala da dezinformacije posebno ugrožavaju manjinske skupine. Rasne, etničke, vjerske, rodne i druge manjine česte su žrtve dezinformacija. Dubinska analiza napravljena na zahtjev Europskog parlamenta, a objavljena 2021. godine, bavila se upravo problematikom dezinformacijskih kampanja usmjerenih protiv manjinskih skupina unutar Europske unije.

"Iako su dezinformacije postale sveprisutne, mogu se smatrati još jednim alatom koji se koristi za ciljanje ranjivih skupina u društvu. Promatrajući nedavne dezinformacijske kampanje kojima su bile izložene etničke, vjerske i kulturne manjine, ova studija pronalazi izravne i neizravne veze između dezinformacija i temeljnih prava, kao što su ljudsko dostojanstvo ili fizički i mentalni integritet, zajedno s temeljnim europskim vrijednostima, uključujući jednakost, vladavinu prava i solidarnost", navodi se u sažetku ovog rada.

Autorice analize, sociologinje Judit Szakács i Éva Bognár sa Srednjoeuropskog sveučilišta u Beču, proučavale su dezinformacijske kampanje protiv Roma, muslimana, židova, Azijaca te ruske manjine u Europi. Zaključile su da dezinformacijske kampanje protiv navedenih skupina u europskim državama redovito vode domaća ekstremna desnica i ruska država. Iznimka su tek Romi, koji nisu na meti dezinformacijskih kampanja iz Kremlja, ali su zato žrtve domicilno uzgojenih dezinformacija.

U zasebnoj analizi, također naručenoj od strane Europskog parlamenta i objavljenoj 2021. godine, švedski autori Cecilia Strand sa Sveučilišta Uppsala i Jakob Svensson sa Sveučilišta Malmö proučavali su dezinformacijske kampanje usmjerene protiv LGBT+ populacije u EU, s posebnim naglaskom na inozemni utjecaj. Zaključeno je da kremaljski propagandisti iz Rusije redovito odašilju dezinformacije i govor mržnje usmjeren protiv rodnih manjina, potencirajući tako "kulturne ratove" i klimu netrpeljivosti u europskim društvima.

U Hrvatskoj su na meti dezinformacija i, posljedično, govora mržnje posebno Srbi (FOTO: Bilten SNV-a)

Inozemna istraživačka saznanja o dezinformacijskim kampanjama i njihovim žrtvama zrcale se i u hrvatskom javnom prostoru. Na društvenim mrežama i kanalima komunikacije koje koristi ekstremna desnica učestalo se nalaze dezinformacije usmjerene protiv manjinskih skupina. Hrvatska je specifičnost tek u tome što ranije nabrojanim manjinskim skupinama kao učestalu metu dezinformacija treba pridružiti i Srbe. 

Migrante koji prema Europi bježe od razornih učinaka ratova i klimatskih promjena se izmišljenim pričama prikazuje kao razularene divljake, teroriste i nasilnike koji napadaju žene, ubijaju životinje, prenose bolesti ... Oko židovske zajednice pletu se teorije zavjere o žuđenoj globalnoj dominaciji. Rome se optužuje za pljačku i razbojništvo; u Hrvatskoj ih se čak i neutemeljeno prozivalo za bezobzirne pljačkaške pohode na područjima pogođenima razornim potresima. LGBT zajednicu se izjednačava s pedofilima te im se neutemeljeno pripisuje širenje različitih bolesti (nekad AIDS-a, danas majmunskih boginja). Srbi u Hrvatskoj često su na meti govora mržnje, historijskog revizionizma i teorija zavjere o navodno povlaštenom položaju srpske manjine u suvremenom hrvatskom društvu.

Kad se tome pridoda više puta ustanovljena činjenica da dezinformacije češće obmanjuju siromašniji i slabije obrazovani sloj društva (a koji opet često obuhvaća pripadnike različitih manjinskih skupina), jasno je da fenomen omasovljenih internetskih dezinformacija ne predstavlja svima jednaku prijetnju.

I što ćemo sad?

Što, dakle, možemo napraviti da saniramo problem eventualnog štetnog utjecaja dezinformacija u javnom prostoru? 

Za početak, možemo prihvatiti da je dezinformacija i propagande uvijek bilo te nema naznaka da će skoro nestati. Sigurno se to neće dogoditi dok god egzistiraju pitanja, bilo politička, gospodarska ili kulturna, oko kojih postoje suprotstavljeni interesi i nepomirljivi stavovi. Najbolja brana od dezinformacija i njihovog eventualnog štetnog utjecaja je društveni konsenzus. Ali kako je konsenzus rijetka pojava, u njegovom odsustvu prihvatljivu alternativu predstavljaju edukacija primjerena dobu u kojem živimo te veća posvećenost kvaliteti informacijskog prostora. 

Javnim investicijama može se poticati opstanak i razvoj medija koji se u svom radu drže profesionalnih standarda te objavljuju informacije od javnog interesa (FOTO: Lupiga.Com)

Medijskim opismenjavanjem građane se može podučavati kako razlikovati kvalitetne od nekvalitetnih izvora informacija i poticati da razmišljaju o kvaliteti informacija kojima su izloženi. Javnim investicijama može se poticati opstanak i razvoj medija koji se u svom radu drže profesionalnih standarda te objavljuju informacije od javnog interesa, kreirajući pritom zaštitne mehanizme koji će onemogućiti utjecaj politike na medijsku nezavisnost.

Puno veći posao je pred javnim institucijama, koje moraju pronaći način da povrate izgubljeno povjerenje, da uvjere javnost kako su spremne raditi za opće dobro. U suprotnom će se one pukotine u društvenom tkanju samo nastaviti širiti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Kerempuh

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga