„Moja umjetnost je moja stvarnost“, naziv je projekta koji je usmjeren prema ispitivanju i revalorizaciji pitanja memorije nasilne prošlosti i pomirenja kroz izgradnju zajedničke budućnosti u Europi. Istoimena međunarodna izložba otvorena je u petak navečer u Rijeci, u galeriji Mali salon, a priču su pokrenuli Goethe Institut i Francuski institut u Hrvatskoj, uz podršku njemačko-francuskog fonda za kulturu Elysee. 

Izložba je tek dio većeg projekta na kojem su angažirani i socijalno poduzeće ProPuh, riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti te Europska prijestolnica kulture Rijeka 2020. Podršku daju i fond EUNIC global, sa sjedištem u Bruxellesu te Europska komisija.

„Želja je da se istakne položaj marginalnih grupa i nekih zaboravljenih historija kojima smo svjedoci tokom godina. Naročito je fokus na romskoj manjini koja se kroz ovu izložbu tretira kao ravnopravan dio europskog kulturnog prostora“, rekla je na otvorenju Sanja Kojić Mladenov, kustosica izložbe, inače djelatnica Muzeja suvremen umetnosti Vojvodine. Objasnila je i kako se izloženi umjetnički radovi uglavnom bave dekonstrukcijom nekih prevladavajućih stavova i stereotipa u javnosti te da polazi od osobnih priča, gdje se progovara i o odnosu pojedinca prema kolektivnom identitetu te se nude različiti odgovori na neka problematična pitanja. Propituje se vidljivost i položaj umjetničke prakse Roma kao integralnog i ravnopravnog segmenta europskog kulturnog prostora kroz fotografije, video radove, instalacije u prostoru ili video igre i web aplikacije.

U Rijeci izložba ostaje do 7. prosinca (FOTO: Novilist.hr)

Radi se o radovima umjetnika iz Hrvatske, Francuske, Srbije, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovačke, Mađarske i Njemačke. Iz Hrvatske na izložbi sudjeluju Andreja Kulunčič s kolektivom ISTE sastavljen od pet žena koje žele ostati anonimne i koji svojim aktivnostima upozorava javnost na prisutnost diskriminacije u hrvatskom društvu te Siniša Labrović, umjetnik koji je nedavno napustio Hrvatsku. Labrović, kao jedan od najvećih domaćih performansa, sudjeluje s videodokumentacijom performansa, a svojim radovima u Rijeku se vraća i Selma Selman, bosanskohercegovačka umjetnica koja je ovog ljeta upravo u Rijeci na vlastitoj koži osjetila diskriminaciju kada ju je taksist odbio voziti rekavši da ne „vozi Cigane“. Osim njih u izložbi sudjeluju i Robert Jankuloski, Herlinde Koelbl, Stevan Kojić, Valérie Leray, Monika Moteska, Branislav Nikolić, Vessna Perunovich, André Jenö Raatzsch, Emília Rigová, Selman Trtovac i Moritz Pankok, koji je napisao i uvodni tekst u izložbenom katalogu.

Neposredni povod za ispitivanje ovih ključnih problema, objašnjavaju organizatori, ovogodišnje je obilježavanje stotinu godina od završetka Prvog svjetskog rata, sjećanje na turbulentne i nasilne društveno-političke prilike, na traume, migracije i suživot, sve to kroz suvremeni i umjetnički kontekst. Fokus su, dodaju, stavili na propitivanje zaboravljenih historija.

„Ova izložba predstavlja dekonstrukciju povijesti, arhiva i povijesnih zbirki te dekonstrukciju načina na koji se stvaraju vladajući stavovi u društvu i vladajući stereotipi. Propituje se odnos osobnog identiteta u odnosu na kolektivni, poput religijskog, rodnog ili seksualnog“, pojasnila je kustosica Kojić Mladenov. 

Prvi dio ovog projekta proveden je ovoga lipnja u Rijeci i Brodu na Kupi, gdje je održano nekoliko radionica u kojima su sudjelovali lokalni stanovnici, pripadnici romske manjine. Planirano je i posebno izdanje časopisa Život umjetnosti, koji bi trebao izaći u prosincu i koji će biti posvećen upravo ovoj temi.

U Rijeci izložba ostaje do 7. prosinca, nakon čega će se preseliti u Muzej savremene umetnosti Vojvodine. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Novilist.hr

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"