Nedavno je u hrvatskom medijskom prostoru „buknula“ vijest kako je na prestižnom venecijanskom filmskom festivalu za najbolji igrani dugometražni film nagrada Zlatni lav otišla u ruke amaterskog redatelja Maria Šuline iz Đakova za njegov film „Adam“ koji je snimao u vlastitoj produkciji.

Zaista hvalevrijedan pothvat za jednog, dosad javnosti, relativno nepoznatog redatelja. Šulinu se intervjuiralo, problematizirala se činjenica kako projekt nije prepoznao i podržao Hrvatski audiovizualni centar (HAVC). Redatelj je za 24sata kazao kako nije dobio podršku niti od Ministarstva branitelja. Začudno, objasnio je, ministarstvo ga je odbilo jer je film ratne tematike. Naime, film je postratna priča o traumama, kazao je redatelj za Novi list.

„Adam je priča o ocu i sinu u vremenu svježega poraća u Hrvatskoj. Otac istinski ratni heroj, i sin, jedino što on ima, žive u neimenovanom slavonskom selu u Hrvatskoj. Adam je preživio ratni pakao i pati od PTSP-a, na sebi svojstven način odgaja sina i čini sve kako bi nastavio živjeti životom dostojnim čovjeka. Tu činjenicu mještani sela ne prepoznaju i na njega gledaju kao na čudaka, nedruštvenu nakazu čiji bi život preispitali. Sumnja sumještana uvodi Adama u velike probleme, a njegovo nastojanje da se othrva teškoćama, napadima na sebe i svoju privatnost ubrzo kulminira“, stoji u opisu filma na YouTubeu.

Pisalo se kako je film snimljen s budžetom od 80.000 kuna kojima su ga financirali Grad Đakovo, Općina Ivankovo te još neke slavonske općine. Propitivalo se zašto film nije prepoznat od strane hrvatskih filmskih festivala s posebnim naglaskom na pulski festival te se isticalo kako se Šulinin film u Hrvatskoj nema gdje prikazati. Fotografije Šulininog Zlatnog lava prikazivane su na dnevniku vodećih TV kuća, a da pritom nitko nije primijetio da njegov kipić nije onaj koji dodjeljuje Venecijanski filmski festival. Naime, nagradu Šulini je dodijelio filmski festival koji samo svojim imenom "kopira" slavni svjetski festival, a festivalsku službenu Facebook stranicu prati ga tek 796 osoba.

Da je tome tako posvjedočio je i sam redatelj na svojem Facebook profilu, isti onaj redatelj koji je danima davao intervjue te niti jednom nije spomenuo da je njegova nagrada uistinu stigla iz Venecije, ali da ga nije dodijelio prestižni Mostra Internazionale d'Arte Cinematografic festival, odnosno Venecijanski filmski festival. No, prije nego prenesemo Šulinino objašnjenje temu treba rasvijetliti.

Vijest o hrvatskoj zabludi prenio je portal Index navodeći kako se radi o nagradi Venice Film Awards koja se, za razliku od one poznatog festivala, dodjeljuje svakog mjeseca, a ono što je u priči najbizarnije svakako jest činjenica da nagrađeni autori sami s 250 eura plaćaju izradu svojeg primjerka Zlatnog lava, koji, mada ima isti naziv, nije onaj svjetski poznati Zlatni lav što se dodjeljuje jednom godišnje u Veneziji. 

"Svi mjesečni dobitnici (i počasni) mogu naručiti službeni kipić Venice Film Awards za sebe i svoj tim. Nakon što primite kipić, pošaljite nam selfie s njim, a mi ćemo ga objaviti na našoj Facebook stranici i Instagramu … Statuu ćemo otpremiti u roku od 20 do 25 dana. Molimo da uzmete u obzir da se može naplatiti carinska naknada ako se nalazite izvan Europske unije ili izvan SAD-a", navedeno je, prenosi Index, na stranici Venice Film Awards.

Šulina na prijemu kod đakovačkog gradonačelnika (djakovo.hr)

Dok su mediji Venice Film Awards proglašavali "prestižnim filmskim festivalom", Šulina nije reagirao kako bi objasnio da se ne radio o "onom festivalu u Veneciji" i da ovaj festival nipošto nije prestižan. Dapače, on je ponavljao kako je njegov film postigao sjajne uspjehe na "zahtjevnim festivalima". Isticao je posebno Austria International Film Festival, New York Movie Awards i Prague International Monthly Film Festival. Radi se o malim festivalima koji nose napadno zvučna imena, ali gotovo da nemaju nikakvu pažnju javnosti. Prvi na Facebooku prati 878 ljudi, drugi, onaj u New Yorku - 1.218, dok se praški sviđa 588 osoba. Usporedbe radi, Zagreb Film Festival koji se, iako vrlo kvalitetan, u svjetskim, pa ni u europskim razmjerima, ne može nazvati niti prestižnim niti zahtjevnim, na istoj društvenoj mreži prati gotovo 35.000 osoba. Dakako, to ne mora nužno govoriti o kvaliteti filma, ali govori o onome što je režiser "servirao" medijima. 

Novinar, redatelj i direktor Motovun Film Festivala Igor Mirković također je putem svojeg Facebook profila istaknuo kako se ne radi o istoj nagradi. 

„Kolegi Šulini najiskrenije želim još puno filmova, a novinarima minimum obrazovanja, provjere podataka i da ne ispadaju idioti bez potrebe“, napisao je Mirković.

Šulina koji je primljen i u Maloj vjećnici Grada Đakova uz informaciji o prestižnom venecijanskom zlatnom lavu, promptno je putem Facebook profila poručio kako je napadnut. Njegov status prenosimo bez lektorske intervencije.

„Obzirom da sam danas napadnut od portala index.hr i izvjesnog Igora Mirkovića jednostavno moram odgovorit! Naime potpuna je istina da sam na VENICE FILM AWARDS u mjesečnom natjecanju osvojio prvu nagradu odn. Best Director Feature Film koju mi je dodijelio 13 - člani žiri čije su biografije vidljive na stranicama festivala ( nadam se da su ljudi dovoljno stručni po ocjeni Igora Mirkovića) te mi je NAKON toga ponuđeno da si za uspomenu kupim kako on kaže kipić koji stvarno košta 250Eura...to sam i učinio. Od svega srca mu želim da on tamo pošalje svoj film i da kako on tvrdi kupi ocjenu žirija za 250 eura! Vrijednost filma ADAM o kojoj oni uopće u svom obraćanju NE GOVORE (jer ga nisu ni pogledali a to sami kažu) potvrđuju drugi festivali kao npr AUSTRIA INTERNATIONAL FILM FESTIVAL na kojem je ADAM bio i još je uvijek Official selsction zajedno u istom rangu s nekoliko HR filmova koje je financirao HAVC i sa srpskim spektaklom Petar Kralj I a  ti filmovi su financirani sa višemilijunskim budžetima. Naglašavam da je ADAM rađen sa 100 tisuća kuna i našao se prema eto tom ''beznačajnom'' festivalu u istom rangu za nagrade. Meni je osobno najveća nagrada preko 3000 LJUDI KOJI SU DO SADA VIDJELI FILM ADAM! I koji su mi čestitali!! Zbog njih i zbog svih koji su sudjelovali sam radio film! Mi smo novac poreznih obveznika opravdali do posljednje kune!!!!“, piše Šulina i tako potvrđuje da se ne radi o napadima nego o provjerenim informacijama.

Upravo nas je ta činjenica nagnala da se obratimo potpredsjedniku Hrvatskog novinarskog društva Branku Mijiću imajući na umu kako otkrivena priča sadrži puno dublju problematiku. U godini pandemije do izražaja je došlo širenje fake newsa. Mijić je koncem ove godine nakon više od 35 godina rada u Novom listu otišao u mirovinu. Upitali smo ga je li priča o Zlatnom lavu izolirani slučaj.

„Hrvatska javnost ovog je 'Zlatnog lava' progutala baš kao svojedobno Adam onu famoznu jabuku, no kultura laži u 'demokratskoj, neovisnoj i samostalnoj' Hrvatskoj nije ništa nova. Zbog opravdane sumnje da je svaka riječ u hrvatskom pravopisu laž, trebali bismo je pisati pod navodnim znacima ili barem pred svaki tekst staviti skraćenicu tzv. Tzv. moderna Hrvatska bogata je svojim lažnim braniteljima, lažnim domoljubima, lažnim poduzetnicima, lažnim dobrotvorima ... pa je lažni Zlatni lav, ovaj koji se može kupiti na internetu za 250 eura, dobrodošao u ovdašnjoj cjelokupnoj lažnoj kolekciji bespuća povijesne neozbiljnosti“, kazao je Mijić za naš portal.

"Kultura laži u 'demokratskoj, neovisnoj i samostalnoj' Hrvatskoj nije ništa nova" - Branko Mijić (FOTO: HINA)

Dodaje kako, „nažalost, ova jeftina replika simbola Serenissime u tom bogatom muzeju lažnih svetaca, lažnih mundira, lažnih doktorata, lažnih posjeta Bijeloj kući, lažnih titula koji čine ovu lažnu demokraciju neće imati čak niti počasno mjesto“. Kada taj lažni trofej, navodi Mijić, „kojim danas maše jedan od onih lažnih slavodobitnika željnih lažne slave usporedimo s kapitalcem koji je odstrijelio Prvi Hrvatski Predsjednik i Otac Domovine Franjo Tuđman, kojem je početkom devedesetih prošlog stoljeća organizirana turneja na kojoj je u Švicarskoj ponosno primio doktorat Sveučilišta La Jolla University, koja se u tom trenutku sastojala od jednog jedinog, stanovitog Walda Bernasconija, i koja nije imala nikakve veze s poznatim Sveučilištem iz San Diega u Kaliforniji koje znaju zvati kolokvijalno La Jolla po četvrti u kojoj se nalazi, onda je ovaj novovjeki tzv. Zlatni lav za Adama tek stoka sitnog zuba“.

„Dotični gospodin - Waldo Bernasconi - za protuuslugu imenovan je počasnim konzulom Republike Hrvatske u Švicarskoj, Hrvatska mu je plaćala i najam luksuzne vile u Luganu, a s te je funkcije smijenjen tek na zahtjev premijerke Jadranke Kosor kada je netko shvatio da se ne radi samo o lažnom liječniku, akademskoj varalici koji je za novac ljudima izdavao lažne diplome i doktorate, već i o stvarnom silovatelju maloljetnice“, objašnjava potpredsjednik HND-a.

Mijić smatra kako je Adamov "Zlatni lav" samo nastavak niza spomenutog „započetog istočnog grijeha“. 

„Tzv. novinari samo su se uklopili u tu priču prenoseći je bez ikakvog odmaka, kao i sve ostale laži u koje tonemo kao u živo blato ova tri desetljeća. Oni preostali malobrojni novinari bez navodnika i prefiksa tzv., za tri sekunde bivaju prepoznati od Prijestolonasljednika Oca Domovine kao agenda koja želi demontirati državu. Ima li plemenitijeg cilja od demontaže države laži za sve nas koji se jednoga dana nadamo Raju?“, zaključuje Mijić. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: djakovo.hr