Pulsko gerilsko pop-up Kino Katarina posljednjih šest godina pravo je osvježenje u kulturnoj ponudi Istre. Ime je kino dobilo po otoku Katarina smještenom u pulskom zaljevu, a gdje su se projekcije gerilski počele održavati 2016. godine, u napuštenim zgradama na otoku koi je nekada služio u industrijske svrhe. Već 2018. godine kino je izgnano s otoka, nakon što je on doživio turističku eksploataciju i nakon što je predan u koncesiju za izgradnju turističkog kompleksa i marine. Tada projekcije sele u sjeverniji dio zaljeva – Vallelungu. Jedan od aspekata koncepta Kina Katarina upravo je da gostima predstavi i druge sadržaje, ne samo one koji su usmjereni na sunce i more.

Kino Katarina vođeno je po alternativnim DIY principima te predstavlja intervenciju, kojom se reagira na određene probleme, a koje establišment redovito propušta adresirati. Teme koje su se na taj način tokom svih ovih godina obrađivale ticale su se direktno radničkih prava, diskrepancije između emancipacije žena, socijalizma i modernizacije, dvostruke opresije žena, reproduktivnih prava, ženskog tijela kao poprišta ideoloških sukoba, problematiziranja od kućanskog rada do rodne nejednakosti u širem smislu, ali i propasti tekstilne i brodograditeljske industrije.

Tako je bilo i početkom ovog mjeseca. Lokacija koja je određena za kino projekciju i prezentaciju knjige ovaj put nije na periferiji periferija, kako inače Kino Katarina zna biti organizirano, već je odabrana jedna vrlo intimna, ali zapuštena, lokacija, u unutarnjem dvorištu pulske stomatologije, bivšeg rodilišta, u samom središtu Pule. Prostor i simbolički odgovara temi kulturne večeri – pobačaju. Koliko je tema aktualna pokazao nam je i nedavni slučaj Mirele Čavajde, trudnice koja je zbog teške malformacije ploda tražila prekid trudnoće, ali joj zdravstvene ustanove nisu željele omogućiti to pravo. Slučaj je uznemirio veliki dio hrvatske javnosti i senzibilizirao je za ovu temu, što je u ovoj prilici rezultiralo prepunom skrivenom terasom starog austrougarskog zdanja. 

Kino Katarina ovaj put u centru Pule (FOTO: Lupiga.Com)

O knjizi "Događaj" Annie Ernaux, francuske spisateljice i profesorica književnosti, nakon pozdravnog govora Marte Baradić, radnice u kulturi, najprije govorili Ana Lovreković, članica feminističkog kolektiva fAKTIV i Platforme za reproduktivnu pravdu, sociologinja Dora Levačić iz uredništva portala Bilten u čijem fokusu su feminizam i radnička prava, te prevoditeljica „Događaja“ s francuskog jezika, Milena Ostojić.

Radi se o autobiografskom romanu koji je svoj hrvatski prijevod doživio nedavno, zahvaljujući biblioteci "Prijatelji" zagrebačke Bookse i Mame, a lanjske je godine po njemu snimljen film u režiji Audrey Diwan, koji je, među ostalim nagradama, prošle godine osvojio i glavnu nagradu prestižnog Venecijskog filmskog festivala – Zlatnog lava.

O romanu je Ana Fazekaš za Booksu knjigu opisala ovim riječima: „Antistil Annie Ernaux depatetizira narativ uz suptilnu patinu ironije, karakterističnu francusku drčnost i iskrenost kojoj bi svako dodatno afektivno laštenje samo oduzelo na britkom sjaju. Na mnoge se načine čini da je Ernaux najbolja osoba za ispričati ovu priču koja istodobno pripada vrlo intimno njoj, ali i nebrojenim drugim ženama. Ali tek moramo izboriti budućnost u kojoj će knjiga o toj temi biti izlišna“.

U vrlo sadržajnom okruglom stolu Lovreković se pozvala na terensko istraživanje Nade Sremac iz 1930-ih u djelu „Nismo mi krive“ u kojem se opisuje kako su mlade Slavonke nekada pobačaj obavljale same koristeći pletaće igle, grančice drveta, guščja pera i sličan pribor. S obzirom da su zahvat obavljale same, smrtni ishod od sepse bio je vrlo česta pojava. Lovreković se nadovezala tvrdnjom kako restriktivni zakoni danas u brojnim zemljama ponavljaju ovaj obrazac koji u 98 posto slučajeva završava smrtnim ishodom, a u državama Europske unije poput Malte ili Poljske rezultira odlascima u druge zemlje koje obavljaju ovu zdravstvenu uslugu.

Marta Baradić, Dora Levačić, Ana Lovreković i Milena Ostojić (FOTO: Lupiga.Com)

Posjetiteljima je predstavljena kratka kronologija legalizacije abortusa u SFR Jugoslaviji pri čemu se napominje kako se Jugoslavija povodi za SSSR-om, te je pobačaj 1952. godine najprije legaliziran, iako uvjetovan medicinskim indikacijama, nakon čega se prava sve više šire. Drugi bitan moment je Rezolucija o planiranju porodice donesena 1969. godine, a u njoj se govori o pravu roditelja da sami određuju broj djece i razmak između porođaja. Jugoslavije se odupire težnjama Vatikana jasno razdvajajući ulogu Crkve i države. Tih se godina u državi popularizira kontracepcija i zdravstvena prevencija, o čemu je govorio i kratki film „AB“ iz 1977. godine, redateljice Ljubice Janković Lazarić, inače rođene Puljanke. Film prati mladu Zagrepčanku koja se odlučila na pobačaj. Pratimo cijeli proces - od razgovora s majkom i liječnicom, do zahvata u bolnici, gdje dijeli sudbinu drugih žena koje su se našle u sličnoj situaciji. 

„Pobačaj je pravo, i to političko pravo, koje mora biti svima dostupno“, istaknula je Lovreković, iznoseći brojne primjere koji pokazuju kako to u Hrvatskoj danas ipak nije slučaj, unatoč svim ranije stečenim pravima. Ova članica feminističkog kolektiva fAKTIV i Platforme za reproduktivnu pravdu objašnjava kako je danas u fokusu fetus, a ne žena, te se, umjesto da se govori o širim socijalnim pravima, ženu na taj način okreće protiv njenog „ploda“.

Prevoditeljica Milena Ostojić se nadovezala kako je u Jugoslaviji pobačaj ušao u Ustav 1974. godine, dok je u Francuskoj iz koje dolazi autorica „Događaja“ legaliziran tek 1975. godine, odnosno 12 godina nakon radnje romana. Naime, roman je objavljen 2000. godine i u njemu Annie Ernaux opisuje vlastito iskustvo ilegalnog pobačaja 1963. godine, kada je imala 23 godine.

Na platnu Kina Katarina (FOTO: Lupiga.Com)

„Njezina su djela ponovno aktualna, aktivno se prevode, a nasilje nad ženama, mučan put kojim one prolaze, dugi put popločan je neodobravanjem, nerazumijevanjem, usamljenošću, nemoći. Ernaux je dosljedna svom žanru autofikcije, točno tematizira ključne momente u svom životu“, ističe Ostojić. 

Iako je Ernaux svoju priču ispričala gotovo 40 godina kasnije, sasvim je jasno da se radi o traumi koju nikada nije preboljela. 

„Abortus je postala središnja moralna i moralizatorska tema“, kaže Ostojić, te ističe da je to povezano s klasnom borbom, s obzirom da u državi ne postoji stambena politika, ogroman je broj ugovora kojim se potiče nesigurnost i prekarnost rada te zaključuje kako, ukoliko pobačaj ne postane besplatan i dostupan, tada postaje opcija samo za određeni broj žena – u pravilu bogatijih.

Nakon razgovora uslijedile su projekcije oba filma, i „AB“ Ljubice Janković Lazarić i „Događaja“ Audrey Diwan. O tome kakav je bila reakcija na prikazano govori i činjenica da je nekoliko gledatelja i gledateljica napustilo samu projekciju, a na završetku je morala intervenirati i pulska Hitna pomoć, s obzirom da je jednoj gledateljici pozlilo.

Jasno je, dakle, dojam filma je težak i mučan. Većina gledateljica i gledatelja u publici je ili zatvarala oči i skretala pogled nad eksplicitnim scenama vršenja pobačaja iglama. Film je uznemirujući, međutim, s druge strane, vrlo potreban trenutnom društvu koje ponovno relativizira nekoć stečeno pravo žena. Prema adaptiranom scenariju

Film „Događaj“ prati mladu djevojku Anne koja zatrudni i, iako je izvrsna studentica, popušta u učenju, zapinje u neželjenoj trudnoći. Život joj se mijenja iz temelja - od prijateljica koje je osuđuju pa do liječnika koji joj umjesto tableta koje sprječavaju razvoj fetusa, daju tablete koje pospješuju njegov rast. Na spomen riječi abortus svi zanijeme, to je vrhunski tabu francuskog društva šezdesetih godina prošlog stoljeća. Anne u svojoj borbi ostaje usamljena, a priča prati tijek osamljivanja i napuštanja najbližih, s time da naravno roditeljima nije rekla niti riječ o tome. Očajna i u strahu da će njezina trudnoća označiti i nju i njenu obitelj kao društvene promašaje, znala je da ne može zadržati to dijete, stoga je prvo pokušala izvršiti pobačaj pletećom iglom, a potom je nakon pronalaska osobe navodno stručne za ilegalni abortus završila na hitnom bolničkom odjelu gdje su joj jedva spasili život.

Iako nam se može učiniti, da se ovakvi slučajevi uvijek događaja nekom drugom, zorni slučaj Mirele Čavajde, konzervativna revolucija i sveopća retradicionalizacija hrvatskog društva, čine ovaj težak i napet film, vrlo aktualnim i suvremenim.

Lupiga.Com 

Naslovna fotografija: Happening

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga