Pitam neki dan jednog ministra, onako neformalno, što Vladi treba ovakav, "željezni" Zakon o navijačima? Napominjem mu pritom kako po mišljenju mnogih i sadašnji zakonski, kako se to kaže, okvir, sasvim podrobno locira i rješava navijačko nasilje. "Ma morali smo", veli ministar, "poslati neku poruku nakon zadnjih incidenata".
Ova Vlada ionako važi za hiperproduktivnu u donošenju zakona, pa mi se čini da im ovaj baš i nije trebao. Stavimo po strani kranjska događanja - drago mi je da je u "Lupiginoj" anketi pobjedila opcija osjećaja sramote nad rečenim incidentom - ono što mene više brine jest da ovakav zakon donosi zemlja koja ima uvjerljivo najmanje publike na svojim sportskim borilištima u Europi. Nije valjda da su publiku, recimo, s utakmica Cibone u Euroligi ili NK "Osijeka" u kupu UEFA rastjerali huligani. Znači, šalje se poruka da te publike bude još manje. Kuda to vodi?
Poruka onim sivonjama iz Kranja koji bacaju novinare niz stepenice morala je biti poslana, ali kroz hitnu obradu državnog odvjetništva i policije. Valjda ima netko snimku onog džuda u novinarskoj loži. To što u nas aljkavo funkcionira i DO i policija, drugi je par cipela.
Nisam siguran da će nakon izglasavanja ovog zakona rulja pohrliti na stadione i u dvorane, a popunjavanje tamošnjih praznih mjesta vrhunaravni je zadatak nekakve sportske politike države i društva ako nešto takvo ovdje postoji. Inače čemu svi ti objekti i klubovi čije održavanje nije nimalo jeftino. Tome treba biti sve podređeno, a bojim se da rečeni zakon samo daje još jedan argument našim skepticima da umjesto pohoda na utakmice biraju TV  i kavansko komentiranje učinaka naših vrhunskih klubova. Kao, pa vidite da je to bojno polje, a ne sportski teren, tu mene ne treba.
Neko će reći da je novačenje publike zadaća klubova, ali najveća želja svih tih mamića, miličevića, štimaca i gobaca koji su uzurpirali naše najveće klubove i jest da publike bude što manje, kako bi sakrili vlastite promašaje i neznanje. Pa onda preko medija objašnjavali kako je kriv netko treći. Oni polako, ali sigurno idu prema svome cilju. Nemojte zaboraviti da će oni i dalje uredno trošiti i vaš, proračunski novac, a račune, umjesto navijačkim i gledateljskim masama, polagati nekim pročelnicima, svojim pajdašima u gradskim uredima za sport. Zamislite kakva blamaža: u Španjolskoj publika smjenjuje predsjednike Barcelone i Reala koji ulažu vlastiti novac mahanjem "bijelih maramica" kada kola krenu nizbrdo, a u Hrvatskoj ne može ništa trabantima koji prebacuju društveni novac!
Kada čovjek pogleda sve te prazne stadione i dvorane u Hrvatskoj pita se zbog čega i koga se te lige igraju. Za publiku sigurno ne, jer bi sve te uprave davno odstupile zbog bojkota navijača. Najvažniji naši kolektivni sportovi postali su uvezane manufakture nekolicine ljudi koji preko cirkusa zvanih HNL, "Liga Ožujsko" i tome slično promiču vlastite interese. Preduvjet za "pokretanje NJIHOVE proizvodnje" bilo je uklanjanje publike. Publika je brzo kapitulirala ili kako je to napisao M. Garber, podnijela ostavku okrenuvši se drugim užicima. Da je eventualno povuče, šanse su nakon tačerovskog zakona o navijačima još manje. To je, što bi rekao Boris Mutić, jednostavno tako.