Inicijativa za demokratski socijalizam, kojoj je koordinator Luka Mesec, formirana je tek ove godine, a koalicija je zajednički nastupila na izborima za Europski parlament u svibnju, kada im je nedostajao minoran broj glasova za ulazak u EP. Ni sada im prognoze nisu osobito naklonjene, ali ostaje činjenica da oni u javni prostor vraćaju pojmove potpuno marginalizirane u zadnjih dvadeset i kusur godina, kada su sindikati i radnička prava žrtvovani za račun tajkunizacije. Na prvom mjestu to je samoupravljanje, ali i javni nadzor nad bankama. Iz hrvatske perspektive to se čini nemogućim, ali je li to tako? 

Koje su osnovne točke vašeg ekonomskog programa? Ponajprije me tu zanima koliko se vaše ambicije da ponovno radnicima date na upravljanje sredstva proizvodnje kose sa ustavnom svetošću vlasništva, jednom od najvećih vrednota kapitalističkih država pa i Slovenije? Kako to mislite premostiti?

- Slovenija je u specifičnoj situaciji zbog "loše banke" (Društvo za upravljanje potraživanjima banaka op.a.), koja je "pokupila" dugove banaka u Sloveniji. Ti nenaplativi dugovi su u većini primjera zapravo dionice poduzeća koja su bankrotirala. Zato država trenutno ima u vlasništvu, prema našim podacima, oko 70 posto velikih tvrtki u Sloveniji, što je dobra početna točka za demokratizaciju državnog vlasništva, na način da radnici unutar tih kompanija dobiju pravo samoupravljanja.

To je, dakle, moguće u poduzećima koje je država preuzela zbog sanacije banaka?

- Da. To je jedna perspektiva za samoupravljanje u Sloveniji. Druga je da se to može provesti i u privatnim firmama, jer imamo Zakon o sudjelovanju radnika u upravljanju (Zakon o sodelovanju delavcev pri upravljanju - ZSDU) koji možemo koristiti i širiti, kako bi povećali participaciju radnika u upravljanju. Treća stvar su zadruge te preuzimanje bankrotiranih firmi od strane radnika. 

Time biste pokrili veći dio ekonomije, istovremenim poticanjem radnog dioničarstva i zadruga?

- To su tri različite mogućnosti za uvođenje samoupravljanja. Do sada smo imali dva tipa upravljanja, privatno i državno. Oba su se ispostavila kao vrlo loša: u privatnim su menadžeri crpili poduzeća, akumulirali su milijarde eura duga i njihove greške plaćaju svi građani Slovenije, kroz financiranje Loše banke. U drugom slučaju, državne su firme tretirane od strane političkih stranaka kao da su formirane za njihovu, privatnu vlast s ograničenim mandatom: mi smo sada na vlasti, mi sada kadroviramo, mi ćemo sada crpiti poduzeće. Zbog toga se dogodilo puno koruptivnih praksi i slabih poslovnih rezultata. No, kada bi se radnicima dalo više snage unutar tih firmi, budući da je njima u interesu dugoročan rad tvrtke, vjerujemo da bi bilo manje isisavanja novca kakvo smo gledali i u primjerima firmi i u privatnom i državnom vlasništvu. 

"Loša banka" je uspostavljena u mandatu Alenke Bratušek?

- Da, krajem 2013. godine, a u zadnjih šest mjeseci se državni vanjski dug povećao sa 43 posto na 76 posto BDP-a. 

Koliko je to love?

- Ukupan dug je oko 28 milijardi eura. 

Koliko je koštao slovenski bailout, kojim je Slovenija postala vlasnicom tih tvrtki?

- Oko 4,5 milijarde eura.

Bratušek danas tvrdi da je ona na taj način spasila Sloveniju od mjera Trojke (Međunarodnog monetarnog fonda, Europske centralne banke i Europske komisije) i stabilizirala ekonomiju. Kako to komentirate?

- Njen argument je, po meni: mi izvršavamo program Trojke da Trojka ne bi došla i kazala nam da to radimo. Ona je na svoju inicijativu napravila isto ono što bi Trojka radila, tako da se može reći da je već i imamo na neki način u Sloveniji. 

U programu se dosta referirate i na Državni holding. O čemu se radi?

- On je također uspostavljen u mandatu Alenke Bratušek. "Loša banka" je pokupila loše kredite, a tvrtke koje su na taj način završile u državnom vlasništvu su u sklopu Holdinga koji će ih privatizirati. S druge strane, on je agencija koja upravlja svim državnim vlasništvom i kao takva se može iskoristiti za koordinaciju gospodarstva. 

Vi se protivite toj drugoj privatizaciji?

- Da, zato što je još gora od prvog vala rasprodaje devedesetih. Sad su prodali Mercator Agrokoru, firmi koja ima dvije i pol milijarde eura duga, koja ne plaća dobavljače i po devet mjeseci. Toj firmi su prodali najveću slovensku firmu o kojoj ovisi 10 posto svih radnih mjesta u Sloveniji. To je jedna od tragičnih priča nove privatizacije.

Združena levica organizirala je protest protiv prodaje Mercatora Agrokoru (FOTO: Facebook/Združena levica)

O toj se prodaji pričalo jako dugo i bilo je puno protivljenja, ali čini mi se da je ipak, na kraju, prošla bez velike buke. 

- Nažalost jest, ali mislim da je ovdje osnovni problem u tome što je stvar trajala jako dugo, oko dvije godine. Ljudi jesu problematizirali prodaju Mercatora, ali nije bilo ozbiljne, velike javne polemike oko toga. Rasprava je bila raspršena na dvije godine, nije se dozvolilo formiranje kritične mase da bi se politički protivila toj prodaji. Mogućnost takve akcije možda postoji sada, ali sad je kasno - Mercator je prodan. Budući da se prodaja odvila relativno nedavno, još uvijek se ne znaju posljedice, ali postoje drugi primjeri iz tog drugog vala privatizacije, poput Heliosa iz Domžala, koja proizvodi boje. Tu je tvrtku preuzeo austrijski financijski holding Ring, koji je obećao da neće biti otpuštanja radnika, ali je već u veljači otpušteno njih 70. Od tada do lipnja ove godine je dug Heliosa narastao sa 102 na 407 milijuna eura. Ring je, dakle, trošak kupovine Heliosa prebacio na sam Helios i na radnike, koji sad snose troškove tajkunskog preuzimanja tvrtke. Naravno, zbog toga su morali dodatno "racionalizirati" troškove pa su otpustili novih 170 radnika. 

Dakle, postoji strah da će se slična stvar događati i s Mercatorom.

- Da, s Mercatorom će se dogoditi nešto slično, jer sve što znamo o Agrokoru nije naročito ohrabrujuće. 

Na koji biste način uspostavili javni nadzor nad bankama?

- Zalažemo se da sadašnje banke razdijelimo na investicijske u vlasništvu države i male, zadružne banke (sailing banks, hranilnice). One bi bile uspostavljene unutar lokalnih zajednica, koje bi njima upravljale demokratskim putem. Investicijskim bi bankama upravljala država, također demokratskim putem - građani bi imali svoj glas u tome u što će se ulagati novac i što su razvojni prioriteti.

Kako na tu vrstu suradnje i nadzora privoljeti postojeće banke?

- Najveće tri banke u Sloveniji su sad u državnom vlasništvu, a država u svima ima vlasništvo tako da to ne bi bio veliki problem. 

Slovenija, dakle, nema ovaj hrvatski problem da apsolutno ne vlada bankama na svom teritoriju?

- Nema. 

Obzirom da je jedan od osnovnih problema naših društava velika socioekonomska raslojenost, zanima me na koji način bi svojim politikama umanjili te razlike?

- Prvo, potrebna nam je progresivna porezna politika u smislu da sve prihode, kako pojedinaca, tako i od rente i kapitala, stavimo u jedan koš i da se to sve oporezuje progresivnim stopama. Zasad imamo samo progresivne poreze na plaće, dok se kapital i renta oporezuju jednom stopom. Nadalje, unutar državnih firmi i javnog sektora bismo uveli između maksimalne i minimalne plaće omjer 5:1, a 10:1 u ostalim sektorima. 

Koji je vaš stav prema članstvu Slovenije u EU? Nakon zadnjih europskih  izbora često su se uspoređivali stavovi po tom pitanju između stranaka koje se nalaze više desno i više lijevo od takozvanog ekstremnog centra - napuštanje eura, više autonomije nad budžetom...

- Naša pozicija je da se Europa, takva kakva je sad, ne može održati. Dok se desnica zalaže za izlazak iz EU, mi smo za reformu. Ukoliko ona ne bi bila moguća, razgovarali bismo o izlasku, iako bi izlazak za malenu državu kakva je Slovenija bio vrlo opasan. Najbliža mogućnost o kojoj pričamo je kolektivno, zajedničko, istovremeno istupanje više država iz Eurozone. 

Zašto? Na koji je način Eurozona naštetila Sloveniji?

- Najveći njen problem je politika ECB-a. Ona je praktički jedina na svijetu koja u svom statutu ima odredbu da ne može financirati dugove država, odnosno ne kupuje njihove obveznice. I sada, kada im je novac nužan da bi socijalizirale dugove banaka i privatnog sektora, države su primorane da se zadužuju na privatnim financijskim tržištima, koja naravno koriste ovu situaciju i nabijaju im velike kamatne stope. Slovenija sad na neki način ima relativno mali dug od 28 milijardi, ali svake godine na ovaj dug samo kamate plaća milijardu eura. To je ta konkretna šteta. Ako bi ECB počela financirati dugove država, Slovenija bi mogla prodati obveznice po kamati od jedan posto i platiti ove skupe dugove, a servisiranje radikalno bi se smanjilo.

Združena levica sastoji se još i od Demokratske stranke rada te Stranke za ekosocijalizam i održivi razvoj Slovenije (FOTO: Facebook/Združena levica)

Ipak, politički centar koji vodi ovu politiku u Europi, ali i Sloveniji, makar sudeći po predizbornim anketama, je i dalje dominantna struja politike. Koliko vremena će, po vašim procjenama, biti potrebno da se one nadvladaju u političkom prostoru?

- Da bi stranke poput naše mogle doći na vlast? Mislim da to nije toliko pitanje samog vremena, koliko onoga što smo mi u stanju izgraditi u tom vremenu. Sada, u idućih tjedan dana, imamo šansu da povećamo podršku na četiri posto i da stupimo u parlament. Ako se to dogodi, mislim da bi se vrlo brzo mogla formirati neka snažna radikalna ljevica u Sloveniji. Ako se to ne dogodi, bit će malo teže, jer nam preostaje rad izvan parlamenta, na terenu, s vrlo malim parama. Ova će sedmica puno reći o brzini kojom ćemo ići naprijed. 

Kako tumačite visok rejting pravnika Mira Cerara u tako kratkom roku od formiranja stranke, ali i stranke Janeza Janše, koji je i službeno kriminalac, sukladno odluci pravosuđa?

- Rekao bih da su Janša i Cerar dva potpuno različita fenomena. Janšina Slovenska demokratska stranka je partija: imaju 30.000 članova, vrlo discipliniranu, konsolidiranu bazu koja izlazi na svake izbore i nema situacije u kojoj bi SDS u Sloveniji bio potisnut na manje od 15 posto, što god se Janši dogodilo. Imaju i genijalnu antikomunističku priču. Za njih je sve što se događa komunistička zavjera. Janšino uhićenje je, naravno, u njihovim medijima prikazano kao djelo komunista u sudnici koji djeluju unutar komunističkih mreža i to je za njih sve "urota protiv našeg predsjednika". I na taj način mu rejting raste, bez obzira što je u zatvoru. Uspoređuju ga s Mahatmom Gandijem i Nelsonom Mandelom, što je smiješno, ali je tako.

A Cerar?

- On je drugačiji, vrlo zanimljiv fenomen. Za njega bih rekao da je čovjek koji se u pravo vrijeme našao na pravom mjestu. Dvadeset godina je bio zaposlen u parlamentu kao dežurni moralist. Bila je to genijalna pozicija - nikada se nije bavio politikom direktno, ali je svakoga tjedna bio na televizijama i drugim medijima, kritizirao ono što se događa, govorio o korupciji, etici i moralu u politici. Sad, poslije niza protesta u Sloveniji, kada su se mediji pretežno bavili tom krizom etike i morala, on je na tom valu genijalno kapitalizirao. Pojavio se kao veliki izbavitelj Slovenije, iznad svake ideologije, on nije lijevo, nije desno, on je najpošteniji čovjek u Sloveniji, dolazi iz ugledne obitelji u Sloveniji... On je sve! Kada biste iz mainstream ideologije pokušali utjeloviti samo jednog političara, dobili biste Mira Cerara. 

A koje su njegove pozicije po pitanju štednje, privatizacije, izlaska iz krize...?

- On je dobar retoričar pa se nikada do kraja ne izjašnjava po tim pitanjima, uvijek se vraća na ustav. Ako želite pričati o socijalnoj državi, on će vam reći da to nije stvar izbora, jer je mi već imamo zapisanu u ustavu. Moje je mišljenje da je on desničar, jer se izjašnjava kao kršćanin, zalaže se protiv prava LGBT manjina, o privatizaciji govori da je nužna, podržava mjere štednje i smanjenje javne uprave. 

Dakle, neokonzervativac.

- Pa zanimljivo je da ga se, zapravo, doživljava kao ljevičara. Ali na njemu su "lijeve" dvije stvari: prvo, roditelji su mu bili u Liberalnoj demokratskoj stranci čega se ljudi sjećaju, a drugo je to što nije Janez Janša. Sve što nije Janez Janša ljudima se predstavlja kao lijevo. I u tom je smislu u genijalnoj poziciji. Osim što je zbog pedigrea prihvatljiv ljevici, desnici je privlačan zbog kršćanstva i pričanja o moralu. Mislim da nitko u Sloveniji nije kotirao poput njega; sad je na 34 do 38 posto po anketama. 

Kad smo već kod karizmatičnih vođa stranaka, IDS se odlučio na oprečnu opciju. Vi se, iako jeste naslovno lice stranke, ne izjašnjavate kao vođa, nego kao koordinator koji je podređen volji vijeća stranke. 

- Da, tako je. 

Zašto ste izabrali tu varijantu, kad većina stranaka traži jednog čovjeka, koji će svojom voljom donositi i provoditi odluke, kojeg će izabrati i smijeniti? Zašto vi mislite da je ovo učinkovitije ili bolje?

- Nismo mislili da je to učinkovitije, nego više demokratično, zato smo se odlučili za kolektivni pristup. Želimo demokratizirati društvo - i političke i ekonomske odnose - pa smatramo da stranka koja se zalaže za te principe mora i sama biti postavljena na taj način, jer tako bi trebalo izgledati i buduće demokratsko socijalističko društvo. 

U kontaktu ste sa Syrizom, vidim da njihovi predstavnici dolaze na događanja koja organizirate u Sloveniji. Zanima me koliko ste bliski njihovom programu i što očekujete od njihovog prisustva u Europskom parlamentu?

- Vrlo smo bliski njihovom programu, zapravo smo dio europske lijeve koalicije zajedno s njima. Ali mislim da se u ovom mandatu ne može očekivati puno zato što europska ljevica nije imala dovoljno veliku podršku da bi bila jedna od glavnih političkih snaga u Europi. Mislim da će Europu i dalje voditi konzervativci, socijaldemokrati i liberali, dok je s druge strane dosta ojačala radikalna desnica. 

Podrška Alexisa Ciprasa Združenoj levici

Dosta je europskih medija izjednačilo po uspjehu, ali i po radikalizmu lijeve i desne stranke u Europskom parlamentu. Kako ste, kao predstavnik ljevice, doživjeli svrstavanje u isti koš sa antisemitističkim Jobbikom ili neonacističkom Zlatnom zorom?

- Za nas je ekstremna ova sredina, konzervativci, socijaldemokrati i liberali koji guraju mjere štednje u Europi i to je njihov refleks - zapravo su oni suodgovorni za rast radikalne desnice, jer su ljudi očajni i traže druga rješenja. Ljevica, nažalost, nije dovoljno jaka pa na tome kapitalizira radikalna desnica. Zato mislim da je to refleks liberala i trik izjednačavanja, kao što se komunizam pokušava izjednačiti s nacizmom: "Mi smo normalni, a oni su svi ludi radikali". 

U slučaju da Združena levica ipak 13. srpnja uđe u parlament, s kim biste koalirali, s obzirom da se distancirate od socijaldemokrata?

- Velik dio stranaka u Sloveniji se počeo ponovno pomicati lijevo, barem otkad smo se mi pojavili na sceni. Osim socijaldemokrata, koji sad imaju novog predsjednika i približavaju se našim pozicijama, imamo i Zorana Jankovića, koji je i za hrvatske medije govorio kako je socijalist i da kapitalizam u Europi propada, pa Karla Erjavca iz Stranke penzionera koji je protiv privatizacija i slično. Samo, problem s njima je u tome što očekujem da će oni poslije izbora promijeniti svoje pozicije i raditi što su i radili u dosadašnjim mandatima. Socijaldemokrati su 2013. godine glasali za privatizaciju poduzeća, a godinu kasnije u kampanji govore da oni ne bi prodali ni Helios ni Mercator da su na vlasti; a oni su bili u koaliciji koja je to radila!

Brigitta Jónsdóttir, suradnica WikiLeaksa, pomagala je Julianu Assangeu pri objavi filma Collateral Murder. 
(FOTO: Facebook/Združena levica)

U Sloveniju ste prošloga petka doveli i interesantnu islandsku političarku i aktivisticu Brigittu Jónsdóttir. O kojim je temama bilo riječi na predavanju i kakav je dojam ostavila?

- Razgovarali smo o zviždačima, WikiLeaksu, razoružavanju i ratu u Iraku, ali i politici u Europi i svijetu. Što se tiče njenog položaja na političkom polju, mislim da bi on bio lijevo-liberalni. Ona se zalaže za transparentan protok informacija, za obranu zviždačima itd., ali po su mom mišljenju njeni stavovi prema kapitalizmu prilično problematični. Kazala je kako neće imati nikakav manifest, jer su to stvari prošlosti, već da teži slobodi i individualizmu. Ne slažemo se oko New Deala i krize; ona smatra da je epoha u kojem živimo nešto potpuno novo, što nema nikakve veze s kapitalizmom ili prošlih 200 godina. Glavni argument joj je da su sve „velike priče“ propale, a sad živimo u informacijskoj dobi koje ne možemo uspoređivati s proteklim razdobljima, ne prihvaća paralele s krizom dvadesetih godina 20. stoljeća. Izjasnila se kao pragmatična anarhistica. Recimo, kao alternativnu današnjem svijetu iznijela je stav da se ona i ljudi sličnih nazora njenom u svom gradu trebaju organizirati u anarhističku zajednicu, a da u drugom dijelu grada mogu biti organizirani kapitalisti koji bi nastavili s eksploatacijom. Po meni je kapitalizam globalan, totalni sistem i mislim da na njega tako trebamo i gledati. Mislim da nije moguće pobjeći od njega i države u svoju minijaturnu zajednicu i ondje živjeti svoj komunizam. Socijalizam, po meni, treba biti svjetski pokret, jasno suprotstavljen kapitalizmu i te fronte moraju nositi jasne boje.

Koliko je socijalizam u 21. vijeku teže uspostaviti na tlu Europe, nego u Južnoj Americi koja nije imala višedesetljetnu vladavinu tog sustava? 

- Što se tiče prostora bivše Jugoslavije, mislim da to iskustvo nije opterećenje. Stariji ljudi, po onome što znam iz kontakata u Sloveniji, imaju lijepo sjećanje na period socijalizma. Prema istraživanjima javnog mišljenja, oko 80 posto ljudi smatra Tita za pozitivnu povijesnu ličnost, a kada su upitani koji im je sustav bio bolji - socijalizam ili kapitalizam - 46 posto je odgovorilo socijalizam, a samo 16 posto kapitalizam (ostali se nisu izjasnili). Ljudi s iskustvom jugoslavenskog socijalizma uglavnom s njim nemaju problema, čak imaju nostalgičan odnos. Veći je problem s mladim ljudima, koji su odrastali u ovoj epohi jakog historijskog revizionizma i u vremenu kad se socijalizam  prikazivao kao prošli zabludjeli sistem koji se nikada neće vratiti. To su osobe mlađe od 40 ili 35 godina; oni imaju najveći problem s tim, ne zato što imaju loše iskustvo sa socijalizmom, već zbog toga što su im usađene ovakve predstave o njemu.  

Ali i vi pripadate toj dobnoj skupini. Kako ste to izbjegli?

- Mogu reći da sam u srednjoj školi, kroz učenje sociologije, postao ljevičar. Čitao sam časopis Mladinu, a dolaskom na fakultet sam tražio krug ljudi koji slično razmišlja, kako bih dalje razvijao tu teoriju i pronašao sam ga. Proučavali smo teorije i poglavito Marxa, za kojeg smo smatrali da najbolje objašnjava sadašnju situaciju. A kada smo se odlučili na političku akciju, naravno, opredijelili smo se za socijalizam. 

 Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Združena levica