Sirijski bend Khebez Dawle upravo u vrijeme objavljivanja ovog članka iz Zagreba, u kojemu su "zaglavili" skoro dva tjedna, kreće na put prema Njemačkoj - destinaciji kojoj su se nadali bježeći od rata i izbjegličke bijede u Libanonu. Bend je igrom slučaja u Hrvatskoj proveo 12 dana i za to vrijeme održao tri koncerta. Prva svirka odigrala se u Kutini 20. rujna u sklopu projekta "Budimo ljudi" inicijative KUFER - Kutina je fer, da bi tri dana kasnije napunili zagrebačku Močvaru. Lupiga ih je snimila na trećem i posljednjem koncertu ove slučajne hrvatske turneje, i to u trešnjevačkom Jiggy baru.

Ovaj mali glazbeni klub u Brozovoj ulici Zagrepčanima redovno priređuje live nastupe nerazvikanih, ali interesantnih bendova, a zagrebačka publika imala je sreće da je Khebez Dawle usred svog prolaza prema sjeveru imao force nastupiti još jednom, pred put.

Vokal i tekstopisac benda, 26-godišnji Anas Maghrebi zadovoljan je nenadanim boravkom u Hrvatskoj, pogotovo Zagrebom u kojemu je proveo veći dio vremena. Naime, razlog zašto nisu jednostavno prošli dalje, kao i svi ostali Sirijci za vrijeme ovog izbjegličkog vala, leži u činjenici da su anticipirali smjer kretanja egzodusa - hrvatsku su granicu prešli kod Iloka u nedjelju 13. rujna, tri dana prije nego su autobusi s izbjeglicama masovno krenuli prema Tovarniku i ostalim prijelazima na hrvatsko-srpskoj granici, bojeći se mađarske ograde, vojske i policije. 

"Tada još nitko nije bježao tim putem i policija je zatražila od nas da prođemo čitavu 'dublinsku proceduru' - od davanja otisaka prstiju, predaje putovnica... Da smo krenuli nekoliko dana kasnije, već bismo bili u Berlinu", govori nam. No, ne žali jer mu je bilo lijepo u Kutini i u Zagrebu, gdje su čak uspjeli prikupiti nešto novca za kupnju instrumenata, točnije, za vrijeme svirke u Močvari. Kako bi po dublinskim pravilima mogli i završiti kao "Hrvati", odnosno biti vraćeni u zemlju gdje su legitimirani, upitali smo Maghrebija bi li mu odgovaralo da bude... Hrvat. 

"Da! Obožavam ovu zemlju!", odgovara bez kolebanja. "Vrijeme je super i jako vam je lijepo. Volio bih vidjeti obalu - 1.200 otoka! Svakako bih se vratio nakon što se smjestimo u Njemačkoj, ne planiramo se previše zadržavati na jednom mjestu", dodaje.

Bend, koji nosi ime po sirijskom subvencioniranom "državnom kruhu", simbolu istrebljenja siromaštva, podsjetimo, već je godinama u izbjeglištvu. Sklonili su se iz Sirije ubrzo nakon što je 2012. godine ubijen njihov bubnjar, Rabia al-Ghazzi, ujedno i aktivist iz vremena Arapskog proljeća. Maghrebi nam kaže kako vjeruje da je al-Ghazzi ubijen od strane režima Bašara al-Asada, koji je odgovoran za brojne smrti civila u Siriji. 

"Po meni je režim gori i od ISIS-a, ako usporedite broj žrtava", kazao nam je Maghrebi. Kada je njihov gitarist Bashar Darwish bio regrutiran u vojsku, postalo je jasno da bend više nema budućnosti u svojoj zemlji. Darwish je dezertirao i zajedno s preostalim članovima benda pobjegao u Bejrut.

"Otišao sam još 2013. godine u Libanon. I tada je, vjeruj mi, bilo grozno, a danas je još gore", kaže frontmen Khebez Dawle. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Screenshot