Pandemija bi mogla rezultirati teškim posljedicama po visoko obrazovanje
Potrebno je pružiti podršku i akademskom osoblju i studentima kako bi se bolje prilagodili nastavi u online okruženju te osigurati više fleksibilnosti kako bi se studentima omogućilo da uspješno dostignu ishode učenja, jedan je od zaključaka Mreže stručnjaka za socijalnu dimenziju obrazovanja (NESET) Europske komisije, koja je objavila analitičko izvješće u kojem razmatra moguće utjecaje pandemije koronavirusa na visoko obrazovanje i moguća rješenja. Pri izradi ove analize uzeli su obzir da bi mogući srednjoročni utjecaji pandemije mogli potrajati do 2025. godine.
Naime, pandemija COVID-19 imala je izuzetno velik utjecaj na visoko obrazovanje u cijelom svijetu, i to se osjetilo u gotovo svim aspektima njegova funkcioniranja. Analitičko izvješće naslovljeno „Utjecaj COVID-19 na visoko obrazovanje: pregled novih podataka“ izradili su Thomas Farnell, Ninoslav Šćukanec Schmidt i Ana Skledar Matijević iz zagrebačkog Instituta za razvoj obrazovanja (IRO). Zapravo se radi o "sintezi novih podataka dobivenih iz 64 ankete, članka i izvješća" o utjecaju pandemije na visokoškolsku nastavu, obrazovne nejednakosti i studentsku mobilnost. Kada govorimo o anketama, riječ je o točno 14 anketa koje su 2020. godine provele neke sveučilišne mreže, ali i studentske organizacije te stručni istraživači, dok se pod člancima misli na znanstvene publikacije i izvještaje.
Jednu od anketa, odnosno međunarodno istraživanje o utjecaju pandemije na studente na jedinstvenom Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA), za Europsku studentsku uniju proveo je tim istraživača Sveučilišta u Zadru, uz potporu Instituta za razvoj obrazovanja i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Ukupni uzorak anketiranih studenata i studentica bio je 12.336, od čega je njih 2.029 bilo iz Hrvatske. Kako tijekom pandemije često nisu mogli naći mirno mjesto za učenje izjavilo je 34,4 posto ispitanih, a 3,3 posto reklo je da uopće nije moglo naći mirno mjesto za učenje, dok 6,4 posto njih često uopće nije imalo ni pristup radnom stolu.
Više od 4o posto ispitanih tijekom pandemije je ostalo bez posla kojeg su radili uz studij, bilo da se radi o povremenim ili stalnim poslovima (FOTO: scst.unist.hr)
Isto istraživanje će reći ponešto i o mogućnostima pohađanja online nastave. Primjerice, nešto više od 10 posto studenata i studentica ne posjeduje vlastito računalo, dok je alarmantan podatak da je u digitalnoj eri njih 60 posto ustvrdilo kako nemaju uvijek pouzdan priključak za internet. Zanimljivo je i da je pandemija utjecala na ionako skromne studentske prihode, s obzirom da je 41,1 posto ispitanih reklo kako je tijekom pandemije ostalo bez posla kojeg su radili uz studij, bilo da se radi o povremenim ili stalnim poslovima, zbog čega neki od njih nisu u mogućnosti u cijelosti pokriti troškove studiranja.
U zaključku analitičkog izvješća autori donose i preporuke za javne politike i aktivnosti koje bi, procjenjuju, transnacionalne, nacionalne i regionalne vlasti trebale provesti u sustavu visokog obrazovanja kako bi se odgovorilo na izazove koje pred nas stavlja COVID-19.
„Pružiti podršku visokim učilištima pri unapređivanju i prilagodbi studijskih programa online nastavi, kao i pri osiguravanju potrebne infrastrukture“, navodi se u zaključku gdje se upozorava da je potrebno donijeti i sustavna rješenja za pružanje daljnje podrške pristupu, nastavku i dovršetku obrazovanja podzastupljenim, ranjivim i marginaliziranim skupinama. Također se ističe nužnost poticanja međunarodne suradnje u visokom obrazovanju. To bi se, zaključak je analitičkog izvješća „Utjecaj COVID-19 na visoko obrazovanje: pregled novih podataka“, trebalo postići preusmjeravanjem materijalnih sredstava koja su prvotno bila namijenjena fizičkoj mobilnosti u neka nova rješenja, poput, strategije „internacionalizacije od kuće“ i kvalitetne virtualne mobilnosti.
Iznosi se bojazan kako bi među ranjivim i ugroženim društvenim skupinama moglo doći do smanjenog pristupa visokom obrazovanju (FOTO: Pixabay)
U izvješću se navode i neke aktivnosti koje bi trebala poduzeti visoka učilišta, odnosno njihove uprave, nastavno osoblje i studentske službe.
„Treba pružiti dodatnu akademsku, psihološku i financijsku podršku ranjivim skupinama studenata kako bi se spriječio gubitak interesa i odustajanje od studija“, stoji u izvješću u kojem se upozorava i na nužnost provođenja mjera podrške za međunarodne studente kako bi im se osigurala dostupnost adekvatne akademske i psihološke podrške te jednak pristup alatima za online učenje tijekom nastave.
Napominje se da je procjena kratkoročnog i srednjoročnog utjecaja pandemije COVID-19 na visoko obrazovanje ipak nepotpuna, pogotovo se to odnosi na dugoročni učinak s obzirom da ga je teško predvidjeti jer još uvijek nije poznato koliko će uopće pandemija trajati i, ukoliko potraje, hoće li imati jednako velik utjecaj kakav je imala u 2020. godini. Autori izražavaju zabrinutost da postoji rizik da bi pandemija mogla rezultirati teškim posljedicama po visoko obrazovanje koje bi se moglo suočiti s velikim financijskim rezovima iz javnog sektora, velikim gubicima od školarina, posebno u sustavima sa značajnim brojem stranih studenata koji plaćaju naknadu za studiranje, ali i potencijalnim zatvaranjima nekih visokoškolskih ustanova. Također, iznosi se bojazan kako bi među ranjivim i ugroženim društvenim skupinama moglo doći do smanjenog pristupa visokom obrazovanju i napuštanju studija.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/EPA/Massimo Percossi
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"
visoko školovanje izumrlo je s titom. alternativno školovanje puka preuzela je katolička crkva kao jedina opozicija, koja je nakon 2. sv. rata preostala kao gubitnička strana. u jugoslaviji ljudi su išli u crkvu kao znak protesta protiv režima, a ne jer su nešto vjerovali. vjerovali su u morgen ive robića. tako se nauk kc ispostavio otrovnijim od ugriza zmije.
trebaš izuzetno veliki broj (novohrvatski: veliku količinu) dobro školovanih, koji bi s uvjerljivo nadmoćnom većinom i opetovano izabrali tako inferiornu galionsfiguru poput tuđmana za svog robovlasnika - a tada članove njegove skupine kao nasljednike hrvatske. to je posao od nekoliko desetljeća. sigurno je kuhariću bilo jako zabavno da je fake franjo postao otac domovine. u toku proteklih desetak godina stekao sam dojam da oni koji su školovani poslije raspada jugoslavije više ne funkcioniraju, štogod započeli. iznimke potvrđuju pravilo. idiotizacija je u punom toku. osim toga treba likvidirati sve nevladine autore fake newsa.