Zbilja, kada naši uvaženi ministri misle odgovarati za svoju nekompetentnost i nesposobnost?

Norveški ministar ribarstva prije nepunih sedam dana podnio je ostavku nakon što je priznao kako je prekršio Vladin sigurnosni protokol prilikom svog godišnjeg odmora koji je aktivno provodio u Iranu, gdje je svoje slobodne dane „trošio“ i na bilateralne sastanke. Per Sandberg, tako se naime zove, na svoj je godišnji odmor sa sobom ponio službeni mobitel. Mobitel. S kojeg je poslao jednu SMS poruku i uputio poziv svojoj zamjenici oko vremena dolaska iranskog veleposlanika s kojim je zaključio nekoliko unosnih telekomunikacijskih ugovora. Premijerka Norveške saznavši za taj zastrašujući propust svog ministra, koji, usput da kažemo, na posao dolazi službenim biciklom i od imovine ima tek kredit za neotplaćeni stan, prihvatila je ostavku svog ministra ispričavši se svojim sugrađanima, kojima, kako kaže premijerka, i ona osobno, i njena Vlada, ministri - služe.

U Hrvatskoj, zemlji koja o Norveškoj i njenim ministrima može samo sanjati, u manje od tjedan dana dogodila su se dva ozbiljna skandala za koje bi valjda ministrima u Norveškoj letjele glave uokolo. Podsjetimo, ministar zdravstva Milan Kujundžić nalazio se na godišnjem odmoru koristeći tko zna što sve službeno, osim mobitela, kada se u Zaprešiću dogodio stravičan slučaj u resoru njegova ministarstva. Na samoj periferiji Zagreba jasno je i evidentno zakazao sustav zdravstva, sustav hitne medicinske pomoći koja niti je imala liječnika, niti je imala defibrilator, niti je imala obučene ljude na slučaju. Rezultat tih nevjerojatnih propusta sustava su izgubljena dva mlada života. Ministar Kujundžić izjavio je nakon dva dana, kada se udostojio obratiti novinarima, kako je inspekcijski nalaz Ministarstva zdravstva pokazao da je sustav hitne medicinske pomoći u slučaju umrlog mladića u Zaprešiću funkcionirao.

„Ne vidim zašto bih dao ostavku“, arogantno je prokomentirao vidno preplanuli ministar zdravstva ovaj tragičan slučaj, dok se hrvatska javnost zgražala nad ministrovim nastupom u kojem nije bilo ni empatije, suosjećanja s obitelji tragično preminulog, a kamoli osjećaja odgovornosti i moralnih odluka o micanju samog sebe nakon takvih propusta svog ministarstva. Kujundžić je išao toliko daleko da zbaci sa sebe odgovornost optužujući bogatije zemlje koje nam „otimaju liječnike“, a djelatnicima Hitne je poručio da slobodno traže beneficirani radni staž i bolje uvjete; neka ljudi samo traže, kazao je na svoj primitivni način.

Kujundžić, naravno, ne vidi zbog čega bi dao ostavku (FOTO: Hina/Daniel Kasap)

O Norveškom poučku naravno bilo bi besmisleno ovdje razgovarati.

Drugi ministar u Vladi RH, onaj iz resora turizma, u udarnom turističkom vikendu shvatio je da Hrvatska i njegovo ministarstvo i resor neće ponoviti rezultate od prošle godine kako po broju dolazaka stranih gostiju, tako i po broju noćenja na Jadranu. U četiri udarna vikenda u kojima se očekivao najznačajniji priljev gostiju, resor turizma, ministarstvo i Hrvatska žedna i gladna eura, jer još jedino od turizma egzistira, ostala je bez 160.000 stranih gostiju, što je podbačaj za više od dvadeset posto. Inače, ministar Gari Cappelli već je u srpnju obavijestio hrvatsku javnost kako je za podbačaj u tom mjesecu krivo ni manje – ni više već Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, na koje je zajedno s pola Vlade i predsjednicom putovao privatnim zrakoplovom, koristeći dakako službeni mobitel, zbog kojeg je norveškom ministru Sandbergu njegova premijerka uručila otkaz.

Ministar Cappelli, kao i njegovo ministarstvo koje troši enormna proračunska sredstva na zapošljavanje u svom resoru i uglavnom se bavi pukim statistikama, brojkama noćenja i tome slično, zabilježilo je osjetan pad, što je svakako, ako uzmemo u obzir korištenje službenog mobitela, dovoljan razlog za moralnu i profesionalnu ostavku. No ministar Cappelli, poput svog kolege Kujundžića, za lošu sezonu i tako značajan pad u svom sektoru turizma, pogađate, krivi bogate zemlje koje nam otimaju turiste, pa nabraja sve destinacije poput Turske i Grčke u koje su turisti, majku li im, otišli umjesto da moče guzice u Hrvatskoj. Podsjetimo kako je Hrvatska u godini mandata ministra turizma i cjelokupne Vlade RH na čelu s Premijerom Plenkovićem ostala bez desetaka i desetaka tisuća mladih i školovanih ljudi, te kako upravo zbog politike te Vlade i tih ministara, a ne prvenstva u Rusiji i turskih sapunica, i turizam, ta zadnja nada Hrvatske tone poput Titanika.

Mislite zbog toga što ministar Cappelli ne koristi dovoljno službeni mobitel?

Ne, već zbog toga što se uvaženi ministar, kao i ministar zdravstva, od kada je na funkciji na kojoj jest, ponaša i živi kao da je na plaćenom godišnjem odmoru. Čitav njegov resor u predsezoni i zimskom periodu pojma nije imao da nam se bliži neumitni pad, jer Hrvatska osim što više nije hit destinacija, bilježi i užasne kritike onih koji su bili prošle godine u njoj. Od prenapuhanih, skandaloznih cijena, do nekompetentnosti radnika u turizmu, njihove potplaćenosti, nestručnosti i nebrige. Hrvatski turizam bahata je zvijer koja se nekoliko godina prema gostima ponašala kao prema psima, koji su tu samo da ostave svoj novac i nikada se više ne vrate. Brojni su slučajevi u kojima su strani gosti iskazivali svoje nezadovoljstvo, kako ponudom, tako i beskrajnim kolonama u kojima im je prisjeo godišnji odmor. „Hrvati su bahat, neodgojen narod koji osim što ne voli turiste, ne zna se niti smijati. Vi ste jako namrgođeni i frustrirani“, jedan je od opisa na najčitanijem turističkom portalu u Velikoj Britaniji iz ljeta 2017. godine, a na TripAdvisoru, vodećem portalu za turiste možete naći i daleko gore primjere.

Cappelli krivi Svjetsko prevnstvo i bogate zemlje (FOTO: Hina/DanielSponza)

Hrvatska je ukratko skupa zemlja, s nestručnim djelatnicima u resoru turizma, sa skandaloznom infrastrukturom i bahato skupom ponudom. Hrvatska je destinacija na koju od 2015. godine dolazi sve više mlade europske populacije koja je niske platežne moći, ali i problematične prirode, što na koncu bude jezičac na vagi za odluku srednjeg sloja prilikom odabira destinacije za godišnji odmor.

No, tako ne misli i ministar Cappelli. On optužuje mlade ljude u Hrvatskoj da ne vole raditi, ili da odlaze raditi u strane zemlje za veći novac. Zašto ga ministar Cappelli i njegovo ministarstvo ne osiguraju nije poznato.

Kada usporedimo ova dva slučaja u ministarstvima Hrvatske i onaj norveški, tada nam priča o Hrvatskoj 2018. godine svakako mora biti jasnija. Hrvatska je zemlja koja je sve svoje karte položila na turizam, a da na istom nije godinama radila praktički ništa. Turizam se Hrvatskoj događao stihijski, a turizam bi je na koncu mogao stajati i glave, barem one koji su dizali kredite da bi im apartmani usred sezone zjapili prazni. 

Da će nas zdravstvo stajati sve glave nepotrebno je govoriti. No, ono o čemu se mora i treba govoriti su glave uvaženih ministara. Što te glave još rade na čelu tih ključnih resora, resora koji su sada već ključni i za fizički opstanak Hrvatske?

Zbilja, kada naši uvaženi ministri misle odgovarati za svoju nekompetentnost i nesposobnost?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"