Veliku pozornost javnosti izazvao je Marko Tomaš, pjesnik, književnik, Lupigin kolumnist i naš dežurni romantik, tijekom svog gostovanja u vrlo popularnoj televizijskoj emisiji „24 minuta sa Zoranom Kesićem“ koja se emitira na kanalu TV Nova Srbija. Pored onih koji svaku Kesićevu emisiju s nestrpljenjem iščekuju pred televizijskim ekranima, Tomaševo gostovanje u proteklih je devet dana na YouTubeu pogledalo više od 80.000 korisnika tog servisa, što je za jednog pjesnika u današnjim vremenima izuzetna i nesvakidašnja vidljivost.

U samoj najavi emisije Kesić se osvrnuo na veliku tragediju koja se početkom svibnja dogodila u beogradskoj osnovnoj školi Vladislav Ribnikar, gdje je trinaestogodišnji dječak ubio devet svojih vršnjaka i školskog zaštitara. Kesić koji živi nedaleko ove škole, objasnio je kako je emisija snimana u trenutku koji Beograd nikada nije doživio i koji Beograd ne pamti, u trenutku u kojem se miješaju bol, nevjerica, strah, bijes, kada su ljudi svjesni da nešto treba hitno napraviti. 

„Ovaj put sam u Beograd dolazio s knedlom u grlu i moram reći da mi se čini kako je atmosfera u gradu prigušena, kao da se govori ispod glasa, nema uobičajene beogradske nervoze, halabuke i dernjave. Sve je poprilično prigušeno“, nadovezao se Tomaš.

Povod ovom gostovanju bila je beogradska premijera kazališne predstave „Noć s Aleksom“ koju je napisao Tomaš, a na kazališne daske HNK Mostar postavio renomirani redatelj Ivica Buljan. Radi se o Tomaševoj perspektivi života slavnog mostarskog pjesnika Alekse Šantića, u kojoj se, citirao je Kesić, među ostalim progovara i o oslobađanju čovjeka.

„Kolektivna sloboda ne postoji, mislim da je na svakom od nas da se oslobodimo. Naša sloboda prestaje tamo gdje počinje sloboda drugog čovjeka. Moramo shvatiti da biti slobodan ne znači ponašati se bahato, razulareno, gaziti u tuđu intimu, prelaziti preko nekih granica pristojnosti. I to je ono što svi trebamo da naučimo“, odgovorio je Tomaš na pitanje postavljeno citatom iz predstave. 

Objasnio je kako je predstavom „Noć s Aleksom“ pokušao zbiti jedan dugačak period pjesnikova života u jedno kratko vremensko razdoblje. 

„Pokušao sam izmaštati način na koji je Šantić doživljavao svoje posljednje dane kada su, na neki način, njegovi životni snovi bili ostvareni. I sada mu tu dolaze Miroslav Krleža i Miloš Crnjanski kao dva antipoda i kao dvije moguće varijante ostvarenja njegovog sna. I tu je zapravo dramski sukob. Sve što se događa oko Šantića je ustvari u sukobu, sve je u antipodima i u negacijama jedno drugoga“, pojasnio je Tomaš.

Kaže da je htio postaviti pitanje za svoj grad, Mostar, ali možda i za sve nas i naše gradove - kakav je danas naš odnos prema snovima ljudi koji su za nas maštali nekakvu budućnost. 

„Oni su znali da tu budućnost neće dočekati, maštali su je za nas koji danas živimo“, zaključio je Tomaš, iznoseći potom tezu kako današnji pjesnici uglavnom samo grickaju nasljeđe nekadašnjih velikana.

„Ima li Šantićevog Mostara danas u tvom Mostaru“, pitao ga je Kesić i dobio zanimljiv, a prije svega univerzalno upotrebljiv odgovor.

„Čak i ako ga nema, svaki dan ga pokušavamo stvoriti. Možda nema puno ljudi koji to pokušavaju raditi, ali svaki dan pokušavamo stvoriti nekakav vlastiti Mostar kakav mislimo da je bio i Šantićev. Trudimo se. Trebalo bi negdje pisati upozorenje da današnji Mostar može sadržavati Mostar u tragovima. Bojim se da je to slučaj i s Beogradom, Zagrebom, Sarajevom i svim našim gradovima. Zapravo smo mi naši gradovi i moramo ih svaki dan izmišljati ponovo“, odgovorio je Tomaš. 

Na kraju emisije govorilo se i o njegovoj novoj zbirci pjesama „Stihovi iz automata“, pa je gost-pjesnik na koncu i pročitao nekoliko dojmljivih stihova iz svoje zbirke. Uostalom, pogledajte.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube