Ekipa si malo popila, zabrijala okolo tražeći Slovence, i onda šok. Nema Janeza, kaj sad? A niš', idemo lupati nekakve obojene, neam pojma, Ilire, Kelte, Južne, Sjeverne ili Istočne Hrvate. Ma, ko ga jebe, bilo koga.
I onda šećući Trešnjevkom, tako nabrijani tipovi naletješe na klinca. Onako crnjikav, ne možeš biti siguran jel Cigić il' Arap il' pretjerano osunčan Talijan. Ma svejedno, bitno je da je pogodan za šoranje. I tako oni počeše tući. No, mali, koji je usput i sin ambasadnog čovjeka iz Egipta, uspio je umaći nakon samo nekoliko udaraca.
Tako je nastavljena luda ksenofobijska trka na zagrebačkim ulicama. Propagiranje Europe ode u vražju mater, više lošeg napravi dvadesetak budala nego svi ostali skupa dobra. Dvije-tri obrijane glave teroriziraju stotine tisuća. I što se može?
Iz Udruge navijača Dinama još su se jednom ogradili od ovakvih ispada. Čime su još jednom pokazali da i među navijačima ima velikih retoričara. Javna je stvar, poznata ali baš svakome, da Dinamovi navijači rade takve pizdarije prije, za vrijeme i nakon tekmi. Ali, kako je to loš publicitet, onda njihova službena organizacija pere ruke. A u isto se vrijeme vjerojatno  tapšu po ramenima kako su natukli jadnog klinca. Da ne bi bilo nekakve zabune, vjerojatno je u Splitu i Rijeci, gdje su druge dvije ponajjače navijačke skupine, potpuno jednaka situacija.
U stvari, nisu toliko bijedni navijači koliko političari i mediji. Političari se boje zamjeriti navijačima, jer stadion zna biti grozno snažno reklamno ili antireklamno mjesto. A pogotovo prije izbora nije se dobro zamjerati ljudima koji mogu biti besplatna reklama za vrijeme tekmi. Nitko od političara nije javno progovorio i kazao da se radi o huliganima kojima nije mjesto na stadionima nego u posebnim ustanovama. A i mediji su posebni licemjeri, boje se reakcija samozvanih navijača i samo objavljuju sirove činjenice. "Jučer je istučen mali Egipćanin". Je li to dovoljno da se doskora ne dogodi ista stvar s malim Japancem, Nigerijcem, ili Francuzom?