Krah "Radio Dubrave"
Kao prvo da naglasim svoje osobno stajalište o Jasenku Houri i njegovoj kompaniji. Smatram ih notornim profiterima koji su uspješno (po vlastite džepove, naravno) zajahali nacionalistički val koji je početkom devedesetih zahvatio našu zemlju i zahvaljujući tome iz benda sredine prve lige, došli na sam vrh ljestvice, kao jedan od dva najveća hrvatska benda (drugi je, naravno, Parni valjak). Svaka čast, nemam ništa protiv, momci su iskoristili priliku i u tome nisu bili jedini... no problem je što glazba Prljavog Kazališta svojom kvalitetom nikako nije zasluživala pozornost koja je taj bend pratila početkom devedesetih.
Veliki broj njihovih uradaka temelji se na određenom plagijatorstvu (od Springsteena, preko Bowieja i U2 do Simple Mindsa, uz povremeno neukusno koketiranje sa etnom što je neugodno podsjećalo na zadnje dane Bregovićeva Bijelog Dugmeta), a Jajino "državotvorstvo" i mahanje vlastitom domoljubnošću u najmanju ruku smatram neukusnim, ali je to ujedno potpuno u skladu sa neukusom turbo-šund izdanja koja njegova izdavačka kuća CBS uvozi iz Srbije i plasira na hrvatsko tržište.
No, u odnosu na rane devedesete ukus se hrvatske publike očito umnogome promijenio, čega Houra i kompanija ovih dana postaju svjesni prateći prodaju svježe objavljenog novog albuma Prljavog kazališta.
Naime, album naslovljen Radio Dubrava prije točno tjedan dana (ponedjeljak, 23.06.2003.) uz veliku je medijsku halabuku i pompu pušten u prodaju. Međutim, očekivana navala na njihov novi CD, u potpunosti je izostala, pa je tako prvog dana prodaje u Zagrebu prodano tek dvadesetak primjeraka spomenutog albuma, u Rijeci točno pet, u Šibeniku dva, a u Splitu nije prodan niti jedan jedini primjerak!!!
Ispostavlja se da je napokon je došlo vrijeme da Hourino poimanje glazbe više ne korespondira sa ukusom modernih hrvatskih pop i rock konzumenata.
Što drugo reći doli: Uzalud vam trud svirači...
Veliki broj njihovih uradaka temelji se na određenom plagijatorstvu (od Springsteena, preko Bowieja i U2 do Simple Mindsa, uz povremeno neukusno koketiranje sa etnom što je neugodno podsjećalo na zadnje dane Bregovićeva Bijelog Dugmeta), a Jajino "državotvorstvo" i mahanje vlastitom domoljubnošću u najmanju ruku smatram neukusnim, ali je to ujedno potpuno u skladu sa neukusom turbo-šund izdanja koja njegova izdavačka kuća CBS uvozi iz Srbije i plasira na hrvatsko tržište.
No, u odnosu na rane devedesete ukus se hrvatske publike očito umnogome promijenio, čega Houra i kompanija ovih dana postaju svjesni prateći prodaju svježe objavljenog novog albuma Prljavog kazališta.
Naime, album naslovljen Radio Dubrava prije točno tjedan dana (ponedjeljak, 23.06.2003.) uz veliku je medijsku halabuku i pompu pušten u prodaju. Međutim, očekivana navala na njihov novi CD, u potpunosti je izostala, pa je tako prvog dana prodaje u Zagrebu prodano tek dvadesetak primjeraka spomenutog albuma, u Rijeci točno pet, u Šibeniku dva, a u Splitu nije prodan niti jedan jedini primjerak!!!
Ispostavlja se da je napokon je došlo vrijeme da Hourino poimanje glazbe više ne korespondira sa ukusom modernih hrvatskih pop i rock konzumenata.
Što drugo reći doli: Uzalud vam trud svirači...
E, baš tako ...