Prilikom nedavnog posjeta susjednoj nam i nadasve prijateljskoj Republici Sloveniji, prisustvovao sam jednom roštilju uz koji se pilo neobično pivo. Riječ je o već davno zaboravljenoj marci Nikšićkog piva, nekada najprodavanijeg piva u bivšoj Jugoslaviji, a koje je po mojoj nestručnoj ocjeni ne baš dobro pivo, recimo ipak solidno. No, osim što je bilo neobično nakon toliko godina popiti Nikšićko, zanimljivo je ono što pročitasmo na konzervi, a to je:

Proizvedeno po licenci Pivare Trebjesa AD, Njegoševa 18, Nikšić, Montenegro
Proizvaja: Zagrebačka pivovara d.d. Ilica 224, Zagreb, Hrvaška

Da, dobro ste pročitali! Nikšićko pivo proizvodi najveća hrvatska pivovara, ona osnovana davne 1892. godine. Možda to nekome i nije neka novost, niti tu nalazi bilo što čudnoga, ali meni je to svakako novost i jako mi je čudno. Naime, prije samo nekoliko godina nedaleko od te Zagrebačke pivovare, prisustvovao sam tulumu na kojem se puštala srpska muzika, kako neki deklariraju ono što svira EKV ili Električni orgazam (dakako sasvim nepotrebna klasifikacija), te je zbog buke došla i policija. Naravno da su svi s tuluma bili podloženi posebnom tretmanu, naravno ne otvoreno, i optuživani verbalno kao neprijatelji države i nazivani raznoraznim uvrjedljivim imenima, što je sve skončalo prekidom svake zabave. Ne mogu ni da se ne sjetim pogleda u pošti kada sam slalo prijatelju iz djetinjstva pismo adresirano na Novi Sad, prilikom čega je službenica na šalteru za kaznu što imam prijatelja tamo gdje ne treba, glasno pročitala adresu, tako da svi čuju gdje vi šaljete pismo i da vas netko osim nje može pogledati mrkim pogledom. Ili primjerice traženje "kašike" u menzi i milijun nekih drugih stvari, a sada "neprijateljsko" pivo proizvodi "prava hrvatska" pivovara. Možete vi meni reći kako su stvari drugačije i kako u Hrvatskoj sada vlada ubojiti kapitalizam, pa i u samoj Zagrebačkoj pivovari koja je u vlasništvu internacionalne korporacije Interbrew, ali licemjerje ne mogu progutati. Naravno da ne mislim sada samo na Zagrebačku pivovaru, već na cjelokupnu situaciju u ovoj državi i mržnju koju biznis može izbrisati, a ovo je samo jedan drastičan primjer. Jer crnogorske predstave nam smetaju, kao i koncerti Balaševića zbog kojih se organiziraju prosvjedi, nakon kojih prosvjednici odu na pivo, i to na hrvatsko pivo, Ožujsko, jer valjda ih ne smeta što se možda u proizvodnji malo pomiješalo Nikšićko s Ožujskim, jer ipak to je biznis, a biznisu se treba progledati kroz oči.
Zanimljivo je kako sam pokušao naći neki dokaz o istinitosti svega što piše na limenci Nikšićkog piva koju sam fotografirao, ali ništa nisam našao, pa čak ni jedan jedini mali spomen, a sjetite se kako gotovo svi hrvatski mediji imaju svoja Internet izdanja i u sklopu njih arhive (HRT, Večernji list, Vjesnik, Novi list, itd.). Dakle, niti jedna riječ o ovom velikom preokretu u hrvatsko-jugoslavenskim (odnosno srbijanskoicrnogorskim) odnosima nije objavljena, a mislite li kako nešto takvo nije bitno i samim time niti vrijedno spomena?
Ne bih više htio dužiti sa ovom novicom, jer sam svoju namjeru ispunio, a ona je da sam prvi obavijestio internetsku javnost kako Hrvatska proizvodi Crnogorsko pivo i donio vam dokaze. Barem tako mislim! A možda nisam trebao, jer sigurno je da mnogi bit neće shvatiti i pogrešno će protumačiti ono što sam zapravo htio, ali ionako nema veze ...