Moj kolega Bozzo ode u glazbene vode pa me podsjeti na nešto, te i ja krenuh njegovim stopama i odlučih napisati par riječi vezanih uz glazbu. U posljednjih nekoliko dana u  najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući, Croatia Records, najprodavanije izdanje nije ni Thompsonov ni Severinin album, pa ni kompilacija s ovogodišnje Dore, već čudnim čudom album Divljih Jagoda. Da, baš tih Divljih Jagoda! Jagoda čije su pjesme na ekskurzijama, maturalcima, rođendanima i sličnim prigodama, pjevale generacije prije mene kao i generacije poslije mene, grubo rečeno ljudi rođeni između 1962. i 1977. godine.
Koliko puta je samo na jadranskim plažama odsvirana, primjerice Jedina moja ili Krivo je more? Koliko puta je uz akorde tih stvari došlo do kemije između dvoje ljudi? Koliko brakova je započelo upravo tim pjesmama? Koliko gitarista je proklinjalo dan kada su naučili svirati gitaru i sada svirajući te stvari mogu samo gledati kako im netko pred nosom odvodi onu njihovu jedinu i zbog toga nije krivo samo more? Koliko toga patetičnog se može izreći, a vezano uz Djevojku u sutonu tihom? Ustvrdit ću čak da niti jedan bend s prostora bivše Jugoslavije nije imao pjesme takvog tipa, popularne na takav način i toliko puta odsvirane i otpjevane. Ni Bijelo Dugme, ni Riblja Čorba, ni nitko drugi. Upravo zato već nekoliko dana si postavljam pitanje: Je li to bilo potrebno? Je li bilo potrebno da takav bend nakon toliko godina pauze izda nešto novo i tako pokvari veliki dio onoga što je stekao u svom dosadašnjem radu?
Pitam se! I evo dok ovo pišem još uvijek nisam pronašao odgovor, jer oni koji su se usjekli u naša sjećanja iz djetinjstva ili rane mladosti, s takvim hitovima kao što su, uz spomenute Krivo je more i Jedina moja: Motori, Let na drugi svijet, Šejla, Ne želiš kraj, Divlje jagode, Autostop, Bubi, Sve iz inata, Ciganka, Turski marš,..... Možemo li zaboraviti sve te stvari i optužiti Seada Zeleta Lipovaču da nam je ukaljao spomen na Divlje Jagode, spomen na bend koji je najvećim dijelom on i stvorio? Teško je to pitanje! Jednako kao i ono, da li zvati Šukera da igra za reprezentaciju, samo zato što nam je nekada bio najbolji. Ili, nije li se Franjo trebao odreći svoje funkcije davno prije i ostati u mahom pozitivnom sjećanju. Ili, nisu li članovi Pistolsa zauvijek trebali ostati kilometrima udaljeni jedni od drugih.
Zele kaže kako se rock, kao muzika i kao način života u proteklih godinu, dvije vraća, svugdje u svijetu, osim u Hrvatskoj koja pomalo kaska za svijetom, te je stoga jasno od kuda opet oni, ali ipak s popriličnim odmakom na 1978. godinu kada su izdali prvi svoj album za zagrebački Jugoton. Zele je našao i novog pjevača, te je meni poznati popis (inače još dulji) Toni Janković, Mladen Vojičić - Tifa, Alen Islamović, Zlatan Stipišić - Gibonni proširio još za jedno ime, a to je Pero Galić, poznati pjevač županjske rock atrakcije Opća opasnost. Album se zove Od neba do neba i spot za njegov prvi singl imena Marija možete počesto vidjeti na televiziji, jer Divlje Jagode imaju poznanstva u hrvatskom svijetu glazbe, pa ne čudi što su se pojavili i kao promotori na nedavno održanom Porinu. Usput su i cijelu opatijsku priču iskoristili kako bi koncertno promovirali svoj album. Na albumu se nalazi 11 stvari, od kojih valja istaknuti akustičnu verziju Ne želiš kraj i Motori 2003. Sve u svemu za današnje vrijeme samo neuobičajenih ni 44 minute snimljenog materijala, s kojima će teško pribaviti neke nove slušatelje, a teško će ih prodati i onima koji imaju sva njihova dosadašnja izdanja. Čak šta više pitam se je li to isti bend ili je isto samo ime. Nepotrebno ili ne, odlučite vi, ja ne mogu!


Ukoliko ne znate otpjevati barem refren neke od nabrojanih pjesama sa žaljenjem vam kažem da ste upravo protratili pet minuta svog dragocjenog vremena.