„Dozvoliti Izraelu da sruši Hamas i usput ubija bezbrojne civile nije rješenje“
Eitay Mack je izraelski odvjetnik i aktivist za ljudska prava koji živi na relaciji Jeruzalem - Oslo. Zastupa Palestince kojima su izraelske sigurnosne snage nanijele štetu, ali i izraelske aktiviste za ljudska prava koji bi se našli na meti izraelskih vlasti. Angažiran je i na zaustavljanju izraelske vojne pomoći režimima koji čine ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Svojevremeno je javnost prvi upoznao s izraelskim snajperskim napadom na prosvjednike u Pojasu Gaze. Njegov tekst objavljen 15. listopada prenosimo iz izraelskog dnevnog lista Haaretz.
Baš kako je međunarodna zajednica zatvorila oči pred ratnim zločinima koje je Izrael počinio na okupiranim palestinskim područjima, tako je zatvorila oči i pred suštinom i ciljevima Hamasa.
I dok ljevica po cijelom svijetu održava beskonačne debate da li je Hamasova borba legitimni otpor Izraelu ili terorizam, a mnoge zapadne zemlje Hamas svrstavaju među terorističke organizacije, činjenica koju mnogi zaboravljaju jest da je Hamas genocidna organizacije utemeljena na fundamentalizmu. Hamasova genocidna želja je da istrijebi sve Židove koji žive između rijeke Jordan i Mediteranskog mora, osim ukoliko se ne odluče živjeti pod totalitarnim islamističkim režimom.
IZRAELSKI NOVINAR GIDEON LEVY: „Ima li nade u ovome? Ne. Hoće li Izrael naučiti lekciju? Ne.“
MORALNA KONFUZIJA: Kako u Hrvatskoj govoriti o ratu Izraela i Hamasa?
YUVAL NOAH HARARI: „Hamasov horor je i lekcija o cijeni populizma“
ŠTO ŽELI IZRAEL: Pravi cilj je ne postići mir
U članku 7., manifesta koji je Hamas izdao 18. kolovoza 1988. godine stoji kako je "Prorok (...) rekao da Sudnji dan neće doći dok se Muslimani ne potuku sa Židovima (i ubiju ih), kada će se Židovi sakriti iza kamenja i stabala. Kamenje će tada reći: O, muslimanu! O, Abdulah, evo Židova iza mene. Dođi i ubij ga". Članak 11., pak opravdava genocid nad židovskim narodom jer, kako tvrde, sva je zemlja Palestina "islamski vakuf posvećen budućim generacijama sve do Sudnjeg dana".
Zato Hamas nikada nije dogovorio mir sa Izraelom već je samo pregovarao o privremenom prekidu vatre ("hudna") ne odustajući od genocidne dugoročne ambicije. To je u vlas ista ideologija kojom se koristi iranski režim usput financirajući i naoružavajući Hamas i islamski džihad na Zapadnoj Obali, Gazi te Hezbollah u Libanonu.
Kroz godine, Hamas je ponešto revidirao dogme. No, dok klerici i vojni zapovjednici Hamasa koriste genocidni rječnik u istupima, Hamasovo političko krilo puno je pažljivije prema ljevičarskoj publici u inozemstvu. Njihovo je poslanje u suprotnosti s nenasilnom borbom za uspostavu države u kojoj bi vladala puna jednakost među Židovima i onima koji to nisu. Nemoguće je odvojiti izjave o brisanju cionističkog režima od onih o istrebljenju svih Židova koji žive u Izraelu, a koji su uglavnom cionisti.
Čelnik Hamasa Ismail Hanija (FOTO: HINA/EPA/Mohammed Saber)
Kontradikcije u izjavama Hamasa zbunile su međunarodnu zajednicu uvjerivši ju kako je priča Hamasa slična onoj Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), čije su vođe početkom 1980-ih, dali na znanje kako se odriču ambicije da unište Izrael te koji su, u konačnici, i potpisali Sporazum iz Osla.
Sve zemlje koje su prisutne u Pojasu Gaze, ili kroz nevladine organizacije ili kroz različite humanitarne programe UN-a, na svoj su način trajni dio Hamasove vlade još otkad je Hamas silom preuzeo kontrolu nad Gazom 2007. godine. Njihovo financiranje potreba civilnog stanovništva u Pojasu Gaze oslobodilo je financijska sredstva Hamasa koja su usmjerena u naoružavanje, korupciju i vlastite plaće bez bojazni da bi se izgladnjeli narod mogao pobuniti.
Ono što je međunarodna zajednica učinila u Gazi bilo bi slično kao da europske zemlje preuzmu odgovornost za potrebe civilnog stanovništva u Siriji, Afganistanu i Iraku dok su na vlasti ISIS ili Talibani. Postoji razlika između financiranja ad-hoc humanitarnih projekata i pretvaranja međunarodne zajednice u suradnika fundamentalističkih organizacija.
Također, mnogi u međunarodnoj zajednici nisu opravdali naše povjerenje jer su se navikli na beskonačne raketne napade Hamasa po izraelskim gradovima uz granicu. Umjesto univerzalne pretpostavke kako nijedan život civila ne smije biti ugrožen te razumijevanja da su napadi na izraelske civile dio genocidnog programa Hamasa, tražile su se nebrojene isprike. Između ostaloga, tvrdilo se i kako Hamas nema tako sofisticirane i precizne rakete da bi se suprotstavio izraelskoj obrambenoj moći. No, ovaj je pristup bio osuđen na propast od samoga početka jer, za razliku od PLO-a, Hamas nikada nije bio sekularna nacionalistička organizacija već genocidna i fundamentalistička.
Tragično, prošlog tjedna za to smo dobili i dokaz. Hamas nije samo zauzeo područja unutar granica Izraela pustivši civile da se evakuiraju. Njihovi borci poklali su mlade na pustinjskoj rave zabavi i to učinivši sve da im onemoguće bijeg od masakra. U svakom židovskom selu i kibucu koje je Hamas zauzeo, njihovi su borci otišli od kuće do kuće koljući židove jednog za drugim. Da je Hamas uspio preuzeti gradove Sderot i Ofakim (svaki nastanjen s otprilike 35.000 stanovnika), njihovi borci bi poklali sve i tamo. Bez herojskih reakcija pojedinaca, i izraelskih sigurnosnih službi koje su ionako stigle sa zakašnjenjem, svi bi tamo bili poklani.
Osim međunarodnih sporazuma o borbi protiv terorizma i zakona Zapadnih zemalja koje onemogućuju financiranje Hamasa, relevantna je i UN-ova Konvencija o prevenciji i kažnjavanju genocida. No, kako bi međunarodna zajednica ispunila obveze da pomogne Izrael u sprečavanju još jednog pokušaja genocida židovskog naroda te u rušenju Hamasa, ne smiju se žrtvovati palestinski civili u Pojasu Gaze.
Nakon Hamasova napada, čini se da je Izrael od Zapadnih saveznika dobio zeleno svjetlo za invaziju na Pojas Gaze i vojno rušenje Hamasa. Izrael i međunarodna zajednica znaju koliko civili mogu stradati još od izraelske invazije Libanona 1982. godine. U nedostatku mogućnosti da se iz Pojasa brzo evakuiraju svi civili, izraelska invazija mogla bi završiti do sada neviđenim žrtvama po palestinske civile. Vlasti u Gazi kažu kako je do sada ubijeno 2.200 stanovnika, no nije jasno koliko je među njima bilo civila. Ako izraelski vojnici i ispoštuju sve ženevske i haaške konvencije, što do sada nisu uvijek činili, takva je priroda ratovanja u gusto naseljenim područjima.
Hamas bi do sada trebao znati da mu je došao kraj. Nakon zločina počinjenih u Izraelu, izvjesno je kako nijedna zapadna vlada kao i mnoge koje to nisu, neće više financirati takav režim baš kao što se to dogodilo Talibanima u Afganistanu. Očekuje se da će brojne zemlje podržati punu blokadu Gaze kako bi se bolje provele sankcije nad Hamasom. Zbog toga bi međunarodna zajednica hitno trebala uspostaviti dijalog kako bi Hamasovo vodstvo moglo otići u treće zemlje kako je to učinio PLO napustivši Libanon i preselivši vodstvo u Tunis 1983. godine.
Treba nam bilo kakvo diplomatsko rješenje koje bi Izraelu garantiralo da se posljednji napad Hamasa više nikada neće ponoviti. Na primjer, međunarodna zajednica mogla bi preuzeti odgovornost za blokadu Hamasa umjesto Izraela sprečavajući kolektivizaciju krivnje. Alternativno, mogli bi pokrenuti međunarodnu akciju razoružavanja Pojasa Gaze. U najmanju ruku, međunarodna zajednica bi od Egipta, kao i Palestinske Uprave Zapadne Obale, trebala tražiti da preuzmu evakuirane građane Gaze što bi trebalo popratiti i financijskom pomoći.
Ovakav se prijedlog čini bespredmetnim, ali mora postojati nekakva diplomatska inicijativa koja bi bila prihvatljiva objema stranama i koja bi omogućila zaustavljanje katastrofe što se sprema. Dozvoliti Izraelu da sruši Hamas dok usput ubija bezbrojne civile nije rješenje. Štoviše, moglo bi poslužiti Hamasu i Iranu da izraelsko-palestinski sukob uzdignu na regionalnu ili čak globalnu razinu.
Za Lupigu preveo Mladen Barbarić
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/EPA/Haitham Imad
"...Kod jednih emocija za Palestinu, kod drugih, simpatija za Izrael.Nikako da izadjemo iz etnickih i vjerskih mocvara.Nije samo obican covjek podijeljen, to su i velike sile, podijeljene linijom vlastitih interesa."
--------------------------------------------------------
Velike sile sigurno djeluju na način da unapređuju interese elita tih država i u određenoj mjeri državne interese ako su usaglašeni s interesom elita. Kako imaju veliki utjecaj na medije onda ti mediji daju sve od sebe da ih podrže i uvjere javnost tih država da je politika koju su elite odabrale i koju provode ne samo dobra nego i jedino moguća te je treba podržati a ko to odbija je sumnjiv, pokvarenjak, nije patriot a možda je i đubre izdajničko koje radi za neprijatelja. Stoga je razumljiva zbunjenost običnih ljudi koji nemaju dovoljno interesa ni vremena da bi zavirili iza zavjese propagandne magle kojom ih mediji obavijaju. I koji se nagonski zbijaju u krdo oblikovano propagandom jer je to prirodni instikt koji pomaže da se izbjegnu neugodnosti kojima su izloženi oni koji su usamljeni ili u manjini.
Morate bit svjesni, a čini mi se da niste, da pitanje pravde i morala ako ima nekog malog utjecaja u odlukama običnih ljudi, u odlukama velikih i malih država nije nikakav faktor i tu je primarni faktor snaga. Izrael je daleko vojno jači od palestinaca i to je razlog njegove bahatosti i ustrajnog odbijanja uspostave bilo kakve palestinske države. To je razlog planiranog genocida nad palestincima u Gazi koji se opravdava ratnim zločinom Hamasa. Plan je ipak zasad stavljen na čekanje zbog oštrog odgovora Hezbolaha i Irana da će vojno odgovoriti na ulaz IDFa u teritorij gaze a podržavaju ih većina arapskih i muslimanskih država. Iza te prijetnje Hezbolaha i Irana očito stoje neke ozbiljne vojne sposobnosti jer je Izrael ocijenio da mu je prerizično nastavit s planom. Kao što vidite nije u pitanju moral pravo ili pravda nego snaga. USA šalju u Istočni Mediteran dva nosača aviona s pripadajućim zaštitnim i pomoćnim brodovima. Poruka je jasna, tu smo da zaštitimo Izrael i omogućimo mu da radi što god hoće neovisno o pravu, pravdi, moralu. Dakle opet faktor snage. Jučer predsjednik Putin objavljuje da se uspostavlja stalno patrolno dežurstvo iznad Crnog Mora s avionima MiG 31 naoružanim supersoničnom raketom Kinžal dometa više od 2000 km. Poruka je jasna - u dometu ste nam, protiv naše rakete nemate obrane, nećemo dozvolit da se umješate i maltretirate naše saveznike i ako mislite da se možete bahatit mogli bi ostat bez tih nosača aviona. Dakle opet faktor snage. U odnosu na taj faktor snage razvijaju se i političke reakcije država. Predsjednik Biden došao je u Izrael i izrazio svoju punu podršku Izraelu a imao je namjeru razgovarati s Abasom, MBSom, jordanskim kraljem Abdullahom. To se neće dogoditi jer oni nisu raspoloženi da se s njim sastanu a to ima nekoliko razloga a bitan među tim razlozima je - procjena faktora snage USA da nametne svoju volju. Očito se ne oslanjaju previše na pravo, moral ili pravdu.
Gdje je tu EU? U velikim problemima iz kojih može izaći tek smjenom kompletne političke nomenklature i radikalnim zaokretom od podaničke politike prema USA.